To je normalna reakcija djeteta u takvoj situaciji, djetetu trebaju i majka i otac, i naravno, da kad jedan nestane, da dijete traži ajmo reći nekakvu zamjenu.

I kod nas vlada kroničan nedostatak muškaraca u kući, MM je odsutan 6 mjeseci godišnje, jedan djed je na nebu, tako da M. jako simpatizira svog dida i uju. Non stop trčkara za njima i ženski članovi obitelji ga vidno manje oduševljavaju od muških.

Inače, nikad nije baš tragično proživljavao tatine odlaske na brod, nije bilo plača ili tuge, ali je znao imati ispade poput udaranja glavom u pod ili zid nakon što bi tata otišao na brod, ali srećom to je iza nas.