nikako da razbijemo rutinu

[arilu]

Moja curica ima već skoro 9 mjeseci i još nismo uspjeli biti s njom na otvorenom duže od 45 minuta. Rođena je na jesen, pa sam tu njenu "manu" pripisivala dugoj kišovitoj zimi i nadala sam se da će se s vremenom priviknuti na kolica ili maramu ili na to za zaspi negdje drugdje osim na našem krevetu sa cicom u ustima. Ali svaki put kad izađem s njom van isto, 15 minuta je ok, onda 15 minuta cendra i zadnjih 15 minuta vrišti i plače i traži cicu. A cica je smiri jedino ako ležimo na krevetu jedna kraj druge i ako je potpuna tišina (što je vani na proljeće nemoguće). Htjela bi ići na duge šetnje s kolicima ili maramom, ali kako ona još uvijek spava 2-3 puta dnevno to je neizvedivo osim ako je ne naučim da zaspi u kolicima ili marami. Kako da to izvedem?Užasno sam tužna zbog toga! MM i ja inače planinarimo i prije smo stalno bili vani, a od kad je Neva rođena, zatvorena sam u kući

[Tiwi]

Prvo, totalno te razumijem. Moj prvi sin je baš takav, tj bio takav dok nije prohodao! Dakle, još malo strpljenja a onda ćete vjerojatno opet i planinariti. Ne znam jesi li probala nositi malenu u marami na leđima, to bi bilo slično kao i ona planinarska nosiljka za klince (koja mi je bila full skupa pa sam se odlučila na maramu). Evo link na naš mali foto strip - tu Patrik ima taman kao i tvoja cura!
http://public.fotki.com/tiwi/kako-spakirat-medek/

Drugo, na žalost, ne možeš dijete naučiti na nešto što odbija, bar ne humanim metodama, stoga - traži druge načine.

Za utjehu - ja prva 4 mjeseca nisam nikud mogla, Patrik je urlao, obično sam gurala kolica jednom rukom a njega nosila drugom i crvenila se jer su se svi okretali da vide "kaj radim tom djetetu da tak plače"

Onda sam konačno otkrila maramu i pronašla njemu ugodnu pozu (a i to nije bilo isto svaki dan) i malo - mrvicu odahnula.
Na kavi zapravo, nikad nismo bili, osim što sam par puta pokušala i na kraju odustala.

Sad je genijalan dečko, čak se voli držati za ruku dok šetamo (ok, ne uvijek ali.. moje srce je k'o kuća). Obožava stalno biti vani. Prije par mjeseci smo preselili, živimo uz šumu, brežuljci mu nisu prepreka, stalno smo vani a najčešće se šeta sa svima po redu (tata, stričevi, baka, deda..)
Eto. Nadam se da vidiš svjetlo na kraju tunela

[arilu]

MM i ja smo čak, puni entuzijazma, i izdvojili 1000 kn za tu nosiljku i sad spakirana stoji ispod kreveta :/
I ja se nekako nadam da će biti sve super kad prohoda, jer je skroz divlja kad je na jednom mjestu, pa mislim da će biti oduševljena kad bude mogla divljati po šumi!
Malo mi je lakše kad znam da ima još takve djece, jer nikome u mojoj okolini nije jasno zašto se ja svaki put "izmotavam" kad su nekakva višesatna druženja u pitanju, svi misle da pretjerujem!

"kaj radim tom djetetu da tak plače" to se meni događa baš svaki dan

[krumpiric]

evo još jedne.Al ne da je vrištao nego je imao glasčinu neusporedivu s ičim.Nisam sjela na kavu nikad, dugo šetala..ma ništa.
A sad, predivni predivni savršeno prilagodljiv veliki dječak

[arilu]

:D
Nazirem svjetlo na kraju tunela.....

[vissnja]

I mi se prijavljujemo. Do nekih 4-5 meseci nosili smo je isključivo na rukama, ni marama nije dolazila u obzir. Kad bi je MM nosio bilo bi nešto bolje, duže bi izdržala napolju a kod mene - haos. Naravno da nismo otišli dalje od par obližnjih parkića celo prošlo leto. Plakala je i u AS pa nije dolazio u obzir ni neki odlazak u prirodu.
Sad obožava da ide napolje, vuče nas do vrata ili do kolica i pokazuje kako bi se šetala.
I dalje se vraćamo kući na spavanje jer joj jako retko uspe da zaspi u kolicima. Zavolela je i AS pa možemo i negde dalje da idemo, čak se polako usuđujemo da isplaniramo i neko putovanje za ovo leto

[Becky]

Razbiti rutinu? Ha ha ha...
Mi smo 10 mjeseci. Još uvijek, i meni se čini sve više, ovisni o gazdaričinom ritmu i prikovani za kuću. Između jedenja- spavanja je premalo vremena da bi se čovjek otisnuo u bijeli svijet bez grča i žgaravice uvijek te strah što će ona reći na tvoje ideje da napr. ruča vani ili da odspava u kolicima.
Zoran primjer RITMA je bio neki dan kad smo se pokušale družiti s mojom prijateljicom i njenom curicom (vršnjakinje). Toliko su bile nesinhronizirane u svojim ritmovima, pa jedna drugoj nisu dale spavati u za to predviđeno vrijeme, pa su samo cendrale, tukle se, vrištale, i na kraju smo mi fino uz vrisku i skriku otišle kući, umjesto da imamo lijepo prijepodne u ugodnom društvu u prirpdi. UŽAS

[Becky]

Razbiti rutinu? Ha ha ha...
Mi smo 10 mjeseci. Još uvijek, i meni se čini sve više, ovisni o gazdaričinom ritmu i prikovani za kuću. Između jedenja- spavanja je premalo vremena da bi se čovjek otisnuo u bijeli svijet bez grča i žgaravice uvijek te strah što će ona reći na tvoje ideje da napr. ruča vani ili da odspava u kolicima.
Zoran primjer RITMA je bio neki dan kad smo se pokušale družiti s mojom prijateljicom i njenom curicom (vršnjakinje). Toliko su bile nesinhronizirane u svojim ritmovima, pa jedna drugoj nisu dale spavati u za to predviđeno vrijeme, pa su samo cendrale, tukle se, vrištale, i na kraju smo mi fino uz vrisku i skriku otišle kući, umjesto da imamo lijepo prijepodne u ugodnom društvu u prirpdi. UŽAS