rodila sam 2006 u Rijeci,
bilo je gadno, obečala sam sebi i svijetu -nikad više.
oporavak duug i bolan, dojenje također...

i sad se pojavila želja za bebicom...ali od pomisli stisne me u srcu.

što je najsmješnije cijelu sam trudnoću visila na forumu,
educirala se, meditirala, uživala, plan je bio bez dripa i epid.,
stolčić, dojenje pod OBAVEZNO, i hrabrile su me divne priče sa ovog foruma.
strah nije postojao, bila sam spremna na bol, jaku bol, ali ovo...

i sad ovo pišem da si malo posložim u duši sve što me tišti, još imam grč suza za otpustiti.

u kratko ću opisati porod, pa molim mišljenja,
znam da niste primalje, ali imate iskustva pa me baš zanima.

1.nisam se otvarala, trudovi odmah jaki u razmaku od pol minute,
počelo u 22h, rodila u 10.
2.osoblje je znalo da želim prirodan porod, ali dr. je odmah rekao da to
neće baš ići tako jer se ne otvaram, pa u najgorem slučaju drip i epidur.
ali dati će mi maksim. vremena
3.uglavnom cijelu noć na ctg-u, inekcija za opuštanje mišića, infuzija,
pregled na kom su me otvarali a da ne znam, drip i epidur. nakon dugog
ubjeđivanja dr. da ću kolabirati kod izgona, i sigurno bi bih bila
4.u 8 pregled, nisu mi rekli koliko sam otvorena nego me doktor otvorio
do kraja, i rekao skidaj s epid. krećemo
mislila sam umrijet, izgon je trajao sat i pol, beba je gurala ali nikako van,
dobra stvar što me primalja masirala, a dr. nije legao na trbuh da požuri nego samo gledao, ali bol je bila pretjerana, trudovi su mi mila majka naspram izgona,
nisam vrištala ni vikala, sve sam snage uprla u to da slušam njih i radim sve kako treba i ne rasipam energiju.
na kraju sam se počela gušiti, pluća kao da će prsnuti a nikako do zraka,
ali to je bilo u zadnjem trudu.

erik se rodio, lijep, apgar 10/10 unatoć svemu što su mi dali.

moja pitanja su:

što onda kad se žena ne otvori?
oni nisu smjeli više čekati jer je vodenjak puknuo u 21h
i to je previše vremena jer se on opako nagutao plodne vode, ali sve ok hvala bogu,
taj drip očito ne otvara, jel to slučaj za carski?
ja sam od 21 do 24 bila na lopti, pa je došao dr. i rekao, ma vi ćete se sigurno otvoriti, imate takvu energiju, i nisu me mučili trudovi, koliko god da su bili jaki, to sam super podnosila...
unatoč mom potimizmu, sa tijelom nešto nije bilo kako treba.

znam da ima puno gorih poroda od moga,
ne mislim da sa neka posebna pačenica,
ali bojim se, divim se majkama koje to tako prirodno odrade...

što je najgore kao da su me nadrogirali,
imala sam 100% vjere u njih jer oni znaju a ja sam tu prvi put,
i tek nakon desetak dana mi se počelo slagati... da nisam zadovoljna,
da je moglo drugačije...
je li?