Porod kakvim ga nisam zamišljala...i poslije

[Manch]

Trudovi počeli u nedjelju u 3 ujutro, sat vremena na deset minuta, zatim odmah dva sata na pet, idem u bolnicu, nisam otvorena. Vraćam se kući na 8 sati, trudovi na pet minuta, dolazim u bolnicu u 17 sati, otvorena 4 prsta. I dalje boli na 3 minute, u 10 sati navečer, izmučena, gladna, žedna, nenaspavana, otvorena 5 prstiju. Doktor predlaže drip. Nikad nisam pomislila da ću ga tako objeručke prihvatiti. Bolovi se pojačavaju, i dalje su redovni, ali se ne otvaram. U 3 ujutro dolazim do nekih 8 prstiju, što je premalo za moju veliku bebu. Probijaju mi vodenjak, ništa se ne dešava. Molim ih za carski rez, jer ne mogu više, bojim se da će od naprezanja beba da ostane bez kisika. Uključuju mi jači drip u 5 sati u nedelju ujutro. Nakon sat i po neprestanih trudova i klečanja na podu sobe, konačno sam se porodila. Plodna voda u međuvremenu pozelenila, ali beba je hvala Bogu dobro. Od muka, te dugog perioda bez vode i hrane nemam ni kapi kolostruma, beba izmučena ni ne pokušava da doji. Nikako. Sutradan izlazim iz bolnice, nema promijena, mlijeka nema (ništa, suho), beba neće da pogleda dojku. Pomalo ga prehranjujemo na kašičicu ali većina hrane završi na majičici. Drugu noć 5 sati vrišti od gladi. Ujutro šaljem supruga po bočicu. Kolostrum je nadošao 5 dan, i temperatura sa njim, ništa nije moglo izaći. 6 dan borba sa masiranjem i izmuzavanjem, te pokušaji da dojim koji nisu uspjeli ni sa babicom ni patronažnom sestrom. E sad molim sve protivnice dripa i bočice, od kojih sam i ja bila da mi objasne kako je išta moglo da bude drugačije, jer se ja i mjesec dana kasnije osjećam loše...

[MGrubi]

zašto nisi ništa jela i pila?

pa to je maraton, trebala ti je snaga, pogotovo kad traje tako dugo

ja sam očekivala dug porod (i bio je), pa sam ponijela Izosport
njega uzimaju sportaši kod jakih treninga , jer vraća elektrolite tijelu , minerale, vitamine, i vodu


nije ni čudo da nisi imala mlijeka, pa ti si na kraju poroda bila izgladnjela i dehidrirana

[Manch]

Od bolova nisam mogla ni vodu pored kreveta da dohvatim

A da jedem nisam mogla ni dan poslije poroda, jer nisam mogla hodati ni sjediti, jedino mi je dobra cimerka dok nije otišla kući prinosila jelo u krevet...

[sorciere]

pa gdje si to rađala? u kojoj bolnici?

[elin]

Munch, pusti ovo je bilo i ono je bilo - tako i ja nakon poroda, to me ubi (figurativno ). Koncentriraj se na sebe da ti bude bolje i na bebu, kad tebi bude bolje sve će sjesti na svoje mjesto. Pusti sad što ne možeš dojiti, što je nastala situacija takva kakva je, prihvati je i idi dalje. Odmaraj se i uživaj u bebi. To je zapravo jedino što možeš učiniti, život nosi sa sobom čudne stvari i većinu od toga ne možemo kontrolirati. Pusa i da ti bude bolje

[Felix]

elin, djelomicno stoji to sto si rekla, ali takodjer je isto tako bitno NE zadrzavati negativne misli i osjecaje u sebi, NE potiskivati ih frazom 'najbolje sto prije zaboraviti'. ako osjeca da zeli razmisljati o tim osjecajima i proraditi ih, onda je tako najbolje, da se smirena i duboko u sebi pomirena s onim sto je bilo okrene buducnosti. nekim zenama treba krace vrijeme da prorade svoj porod, nekima duze. ali nikako nije dobro pokusati zaboraviti i ignorirati traumu koja se desila.

[elin]

ma naravno da treba razgovarati o svojim osjećajima zato smo tu, ali pročitaj malo pažljivije post od Munch, žena se grize, misli da je moglo drugačije ili sam ja možda nešto krivo shvatila. Jedno je napisati porod je išao ovako i moji su osjećaji ovo, a drugo njezina zadnja rečenica u postu.
Munch, samo ti slobodno pričaj o svojim osjećajima, ali nemaš se zašto gristi. Evo mog savjeta ako je zaista istina ono što ja mislim: sjedi jedno sat vremena kraj krevetića tvog djeteta dok spava - tu ti je odgovor na sve, na patnje, na moglo je biti drugačije samo da sam ovako ili onako i slično što si postavljaš u ovom trenutku. Samo polako, sve će sjesti na svoje mjesto, meni je u početku išlo koma i niti jednoj curi na forumu nije bilo lako u početku, ali vidjeti ćeš da ćeš uspjeti i da će nagrada biti nevjerojatan osjećaj ispunjenja.

[MGrubi]

Od bolova nisam mogla ni vodu pored kreveta da dohvatim

A da jedem nisam mogla ni dan poslije poroda, jer nisam mogla hodati ni sjediti, jedino mi je dobra cimerka dok nije otišla kući prinosila jelo u krevet...

bolovi od dripa su mi bili pakao, iako mi je dr. dao dalatin (kao analgetik, no samo ošamučuje)
trebali su ti dati prvo infuziju, za snagu

[bebelina]

Manch Bit ce dobro , samo polako!
Ja sam se na prvom porodu od dripa na kraju onesvjestila i prespavala cijeli dan i noc , skoro iskrvarila..
Nisu sve zene iste i ne reagiraju isto. Ja redovito dodem u rodiliste otvorena 8-9 prstiju , ali trebaju mi onda jos SATI dok rodim.
Neke zene ( moja kuma) se otvore u 20 minuta , a vec su je spremali za carski jer nece moc roditi.
Ustvari tupim stalno isto: Priroda se sama pobrinula za sve!
Sto manje prtljamo to bolje , ali nekako se to izgubilo.

[MGrubi]

Ustvari tupim stalno isto: Priroda se sama pobrinula za sve!
Sto manje prtljamo to bolje , ali nekako se to izgubilo.

nije se izgubilo, da bar je
neke žene doživljavaju bolnicu kao prijetnju - ne osječaju se sigurno, ne vole taj miris, taj okoliš...
nema veze što one svjesno znaju da su tamo doktori , da će im pomoći, da su u "sigurnim rukama"
ne vridi to, ako ti je podsvjesno bolnica ufff
jer ti iz podsvjesti se aktiviraju instikti
ako ne podnosiš miris bolnice, interijer, samu bolnicu.. onda će tvoj instikt kroz osječaje koji stižu iz podsvijesti , aktivirati mehanizam usporavanja poroda, odgode poroda, .... do sigurnijeg mjesta
to nam je naše životinjsko nasljeđe, služi nam da odgodimo porod i nađemo sigurno mjesto, jer u trenutku izgona majka i beba su jako nezašičeni i lak plijen

ima priča na forumu gdje je žena imala najnormalnije trudove, čim bi prešla prag bolnice, trudovi bi stali
ošla kući, trudovi se pokrenuli.. došla do praga bolnice.. trudovi stali

za trudove i otvaranje je potreban hormon oksicitin
a on je osjetljiv na drugi hormon: adrealin kojeg tijelo ispušta kad je panika, opasnost ..

mehanizam radi, htjeli mi to ili ne

gledala sam dokumentarac, kotila se gazela, i osjetila opasnost, noge mladunčeta su virile van, ona se lijepo digla , otrčala 200-300m dalje i nastavila porod
šta ti je priroda

[VedranaV]

Manch, kako je dijete bilo okrenuto, je li glavica bila prema naprijed ili prema otraga? Kako si osjećala trudove, da li najviše u leđima? Ono za što sigurno znam da nije pomoglo su odlasci i vraćanja, takve promjene usporavaju porod. Osim toga, biti bez vode i hrane isto štetno utječe. Kako si se osjećala u bolnici, je li te bilo strah? Isto pitanje za kad si bila doma? Što su ti sve radili u bolnici osim prokidanja vodenjaka i dripa, koje si još intervencije imala i koje lijekove si dobila? Koliko je dijete bilo odvojeno od tebe, je li bilo s tobom neko vrijeme odmah nakon poroda? Da li su ga odmah okupali? Kako je bilo s posteljicom, je li odmah izašla?

Ne moraš se osjećati loše, sve je to sad iza tebe, ništa više ne možeš promijeniti, napravila si najbolje što si mogla u datom trenutku, sad lijepo polako i bit će bolje s vremenom. Nisi ti kriva, nemoj si zamjerati. Može se sasvim lijepo živjeti i ako ne rodiš onako kako si zamislila i ako ne dojiš, možda možeš probati pronaći pozitivne stvari u svemu kad ti bude teško.

[anchi]

Ne moraš se osjećati loše, sve je to sad iza tebe, ništa više ne možeš promijeniti, napravila si najbolje što si mogla u datom trenutku, sad lijepo polako i bit će bolje s vremenom. Nisi ti kriva, nemoj si zamjerati. Može se sasvim lijepo živjeti i ako ne rodiš onako kako si zamislila i ako ne dojiš, možda možeš probati pronaći pozitivne stvari u svemu kad ti bude teško.

Ovo je tako lijepo rečeno! I tako istinito... Niti ja nisam imala porod kakav sam htjela. Nadam se da će biti bolje drugi put. Uživaj u djetetu!

[Manch]

Hvala vam svima na odgovorima i podršci...
Sve je bilo ok, beba na glavi od 6. mjeseca, promjer glave u odnosu na moju zdjelicu ok, glavica pravilno rotirana, jest mi ginekolog rekao da s obzirom na težinu bebe (4250) i prvu trudnoću, da možda materica neće imati snage zbog rastegnutosti da se kontrahuje, pa da će morati nečim malo potaknuti trudove. Svi mi prije poroda čujemo školsku priču - prvo bolovi na jedno sat, pa se smanjuju, pa na pet minuta, i onda se ode u bolnicu, i trebalo bi sve biti ok. Nije me bilo uopšte strah poroda, samo me pred kraj uhvatio strah da će beba ostati bez kisika od svih trudova. U bolnici su se stvarno trudili da sve bude što prije i što lakše, ali je bilo kako je bilo. Beba su donijeli nakon sat vremena i bio je sa mnom stalno do otpusta kući. Jadan je od adaptiranog treći dan dobio jake grčeve, koji još uvijek traju. Izdajala sam mlijeko sedam dana, te davala mu uz adaptirano, a onda sam shvatila da ću biti bolja majka ako svo to vrijeme što izdajam (jedno 2-3 sata) budem s bebom, nego u kupatilu...

[MGrubi]

dali su ti drip?

[VedranaV]

Trudovi počeli u nedjelju u 3 ujutro, sat vremena na deset minuta, zatim odmah dva sata na pet, idem u bolnicu, nisam otvorena. Vraćam se kući na 8 sati, trudovi na pet minuta, dolazim u bolnicu u 17 sati, otvorena 4 prsta. I dalje boli na 3 minute, u 10 sati navečer, izmučena, gladna, žedna, nenaspavana, otvorena 5 prstiju. Doktor predlaže drip. Nikad nisam pomislila da ću ga tako objeručke prihvatiti. Bolovi se pojačavaju, i dalje su redovni, ali se ne otvaram. U 3 ujutro dolazim do nekih 8 prstiju, što je premalo za moju veliku bebu. Probijaju mi vodenjak, ništa se ne dešava. Molim ih za carski rez, jer ne mogu više, bojim se da će od naprezanja beba da ostane bez kisika. Uključuju mi jači drip u 5 sati u nedelju ujutro. Nakon sat i po neprestanih trudova i klečanja na podu sobe, konačno sam se porodila. Plodna voda u međuvremenu pozelenila, ali beba je hvala Bogu dobro. Od muka, te dugog perioda bez vode i hrane nemam ni kapi kolostruma, beba izmučena ni ne pokušava da doji. Nikako. Sutradan izlazim iz bolnice, nema promijena, mlijeka nema (ništa, suho), beba neće da pogleda dojku. Pomalo ga prehranjujemo na kašičicu ali većina hrane završi na majičici. Drugu noć 5 sati vrišti od gladi. Ujutro šaljem supruga po bočicu. Kolostrum je nadošao 5 dan, i temperatura sa njim, ništa nije moglo izaći. 6 dan borba sa masiranjem i izmuzavanjem, te pokušaji da dojim koji nisu uspjeli ni sa babicom ni patronažnom sestrom. E sad molim sve protivnice dripa i bočice, od kojih sam i ja bila da mi objasne kako je išta moglo da bude drugačije, jer se ja i mjesec dana kasnije osjećam loše...

[MGrubi]

jesam smotana

evo malo o dripu tj. oxytocinu:

tridesetri je napisala/o:
evo prevodim iz knjige "birthing from within" pam england & rob horowitz, str. 252, 253.

najvaznije o oxytocinu:

moguce komplikacije za mamu:

hiperstimulacija maternice koja vodi produljenim kontrakcijama koje mogu uzrokovati:
-prijevremeno odvajanje posteljice (abruptio placenta)
-rupturu uterusa koja rezultira hitnim carskim ili smrcu
-nedostatak kisika za bebu
-prebrzi porod i izgon koji rezultira puknucima medjice ili cerviksa
-hematomima
-trauma za novorodjence
intoksikacija vodom jer je oxytocin anti-diuretik sto vodi do poremecaja u otkucajima srca, hipotenziji, mucnicama i povracanju, oticanju i teskocama u dojenju

komplikacije za bebu:

-prejake kontrakcije uzrokoju nedostatak kisika za fetus koji vodi usporavnju otkucaja srca
-novorodjenacka zutica
-smanjena sposobnost zgrusnjavanja krvi

[Manch]

Dali su mi drip jer se prirodno ne bih otvorila ni za tri dana... Na kraju smo oboje dobili po hematom od tiskanja, mislim da to ipak nije do oksitocina. Ginekolog mi je sedam dana prije porođaja rekao da bi mi mogli potpomoći kontrakcije pošto je velika vjerovatnoća da materica sama neće moći obaviti posao pošto se dosta razvukla...

[anchie76]

Dali su mi drip jer se prirodno ne bih otvorila ni za tri dana...

Pa ako su to zaista mislili, onda su te trebali poslati na carski a ne maltretirati dripom

Bas mi je zao da ti se sve tako poslozilo

[VedranaV]

Dali su mi drip jer se prirodno ne bih otvorila ni za tri dana... Na kraju smo oboje dobili po hematom od tiskanja, mislim da to ipak nije do oksitocina. Ginekolog mi je sedam dana prije porođaja rekao da bi mi mogli potpomoći kontrakcije pošto je velika vjerovatnoća da materica sama neće moći obaviti posao pošto se dosta razvukla...

A što ti misliš o tome?

[Manch]

Mislila sam da nikad neću dati da mi uključe oksitocin...
Međutim kad ne ide ne ide...

[elin]

na žalost Munch moram potpisati Anchie 76.
Što se tiče adaptiranog, moja je isto na adaptiranom od negdje 4 tjedna (duga priča, već sam je puno puta ispričala pa neću i ovdje) i uopće nije imala grčeve. Zapravo ti oni ne znaju od čega dolaze ti grčevi, tak da se ne moraš vezano za to osjećati krivom - on bi te grčeve vjerojatno imao i da si ga dojila. A da mu malo porbaš dati ciku da vidiš kako vam ide? Onak, čisto lagano da ne očekuješ previše od toga da se opet ne bi ubedirala.

[VedranaV]

Manch, ja ti nisam nikad čula za dijagnozu razvučene maternice. A ono što znam je da kad nekom govoriš da neće uspjeti, često se i dogodi da ne uspije.

[anchie76]

Manch, ja ti nisam nikad čula za dijagnozu razvučene maternice. A ono što znam je da kad nekom govoriš da neće uspjeti, često se i dogodi da ne uspije.

Apsolutno potpisujem od prvog do zadnjeg slova.

[MGrubi]

Mislila sam da nikad neću dati da mi uključe oksitocin...
Međutim kad ne ide ne ide...

pa išlo je 5 prstiju si bila otvorena
ALI i izgladnjela i dehidrirana
pa svi biciklisti bi popadali u nesvijest već nakon prve etape da ne piju

kod vaginalnog poroda bebu van gura maternica
isključivo ona
ona može raditi samostalno prilagođeno tvome tijelu ili pod pritiskom tj. dripom
nije drip bebu izgurao van , nego tvoja maternica

[MGrubi]

da pokušam objasniti

ja mislim da je sve ošlo nizbrdo upravo radi tvoje iscrpljenosti i dehridriranosti
to nisu smjeli dozvoliti, trebali su ti dati izotonične napitke, vodu, pa makar i infuziju

ja sam rađala veliku bebu(4kg, 51cm), otvarajne je išlo sporo jer je tijelu trebalo osta vremena da se otvori za tako veliku bebu, trebaju se ligamenti rastegnuti
ne ide to na ho-ruk

[VedranaV]

Ja bih ovako nabrojala:
- dr. koji stavlja bubu u uho da nešto ne valja s maternicom i da žena neće moći sama - na neke žene takva sugestija ima bitan utjecaj
- promjena mjesta porođaja - nekim ženama to usporava i ometa porod
- izgladnjelost i dehidriranost - zdrav razum kaže da to ima štetan utjecaj, a i dokazano je
- prokidanje vodenjaka - ubrzava porod u prosjeku pola sata, ali je nekim ženama porod tada bolniji i dijete gubi zaštitu vode
- drip - MGrubi ti je napisala da kod nekih žena može štetno utjecati na dojenje, isto tako nekoj djeci može napraviti porod stresnijim
- strah zbog kojeg se luči adrenalin koji ometa funkcioniranje oksitocina, usporava i/ili zaustavlja porod i čini ga bolnijim - jedna sila rasteže mišiće, druga ih istovremeno steže, a to boli
- odvajanje neposredno nakon poroda - kod neke djece ometanje tog perioda nakon poroda bitno otežava dojenje

Za lijekove mi nisi napisala, oni isto mogu ometati dojenje. I za posteljicu - ako neki dio zaostane može ometati izlučivanje mlijeka. Općenito bih rekla da je kod tebe zbog raznih vanjskih utjecaja porod postao bitno bolniji i više iscrpljujuć za oboje nego što prirodno je, što je zajedno intervencijama koje mogu imati negativan utjecaj na dojenje i s odvajanjem nakon poroda moglo dovesti do velikih teškoća u uspostavi dojenja.

Ali, kažem, drži se, gledaj pozitivno, napravila si što je bilo u tvojoj moći. Bit će još puno situacija u životu kad nećeš moći napraviti najbolje za svoje dijete, jednostavno se treba snaći, dići se i ići dalje i probati izvući najbolje iz svega.

[VedranaV]

Još malo u vezi ovog da se ni za tri dana ne bi otvorila. Posudit ću izraz od sorci - žene nisu kiborzi. Tako se ni ne otvaraju linearno. Ovo što oni imaju po grafovima su uprosječene vrijednosti. Neka žena se može dugo otvarati malo po malo da bi se nakon toga potpuno otvorila začas. Bilo kakve prognoze na osnovu toga koliko je žena otvorena su nepouzdane i nisu znanstveno utemeljene. Tako su tamo gdje drže do znanosti vaginalni pregledi tijekom trudova izbačeni iz rutinskih postupaka. Iskusna primalja na temelju ponašanja žene može zaključiti u kojoj je fazi poroda, ne treba joj gurati prste u rodnicu i objavljivati rezultate mjereanja. Takva informacija također može štetno utjecati na neke žene jer se na nju može nakalemiti osjećaj da nisu dovoljno dobre, da im tijelo ne radi dobro, onako kao što se od njih očekuje, uglavnom isto put nizbrdo.

[VedranaV]

Greška - vag. pregledi tijekom poroda, ne tijekom trudova. Ovo drugo je još gore.

[MGrubi]

Ali, kažem, drži se, gledaj pozitivno, napravila si što je bilo u tvojoj moći. Bit će još puno situacija u životu kad nećeš moći napraviti najbolje za svoje dijete, jednostavno se treba snaći, dići se i ići dalje i probati izvući najbolje iz svega.

x
život je škola

[bleeda]

Trudovi počeli u nedjelju u 3 ujutro, sat vremena na deset minuta, zatim odmah dva sata na pet, idem u bolnicu, nisam otvorena. Vraćam se kući na 8 sati, trudovi na pet minuta, dolazim u bolnicu u 17 sati, otvorena 4 prsta. I dalje boli na 3 minute, u 10 sati navečer, izmučena, gladna, žedna, nenaspavana, otvorena 5 prstiju. Doktor predlaže drip. Nikad nisam pomislila da ću ga tako objeručke prihvatiti. Bolovi se pojačavaju, i dalje su redovni, ali se ne otvaram. U 3 ujutro dolazim do nekih 8 prstiju, što je premalo za moju veliku bebu. Probijaju mi vodenjak, ništa se ne dešava. Molim ih za carski rez, jer ne mogu više, bojim se da će od naprezanja beba da ostane bez kisika. Uključuju mi jači drip u 5 sati u nedelju ujutro. Nakon sat i po neprestanih trudova i klečanja na podu sobe, konačno sam se porodila. Plodna voda u međuvremenu pozelenila, ali beba je hvala Bogu dobro. Od muka, te dugog perioda bez vode i hrane nemam ni kapi kolostruma, beba izmučena ni ne pokušava da doji. Nikako. Sutradan izlazim iz bolnice, nema promijena, mlijeka nema (ništa, suho), beba neće da pogleda dojku. Pomalo ga prehranjujemo na kašičicu ali većina hrane završi na majičici. Drugu noć 5 sati vrišti od gladi. Ujutro šaljem supruga po bočicu. Kolostrum je nadošao 5 dan, i temperatura sa njim, ništa nije moglo izaći. 6 dan borba sa masiranjem i izmuzavanjem, te pokušaji da dojim koji nisu uspjeli ni sa babicom ni patronažnom sestrom. E sad molim sve protivnice dripa i bočice, od kojih sam i ja bila da mi objasne kako je išta moglo da bude drugačije, jer se ja i mjesec dana kasnije osjećam loše...

Manch...ja sam imala sličan porod. trudovi su počeli u 4 ujutro, u bolnicu sam otišla u 9 navečer sa trudovima svakih 5 minuta i to zadnji 5 sati. otvorena sam bila 2,5 cm.
htjeli su mi dati drip, ali sam ja odbila, u 5 ujutro sam bila otvorena 5 cm, prokinuli su vodenjak, i opet htjeli dati drip koji sam ja opet odbila. sve što su radili radili su bez da me se išta pita.
nisu mi dali da se dignem s krevete nego su me cijelu noć držali u boxu na kreveti u na ctg-u. u 8 ujutro (znači 24 + 4 sata od prvih trudova) kad je došla vizita ja sam se izderala na šefa odjela nek vade to dijete van iz mene jer ja više nemogu.
imala sam vodu koju su mi oduzeli, nisu mi dali piti, zadnjih nekoliko sati između trudova nisam uopće bila pri svjesti - trudovi su me dizali i onda sma opet padala u neko crnilo.
kad sam na kraju u 8:45 rodila, i kad sam čula bebicu kako plače počela sam tako ubrzano disati i srce mi je počelo luđački lupati da mi je netko stavio ruke na usta jer nije bilo kisika blizu a valjda nisu imali škarnicl.
plakala sam od jada, straha, bolova, nemoći....bilo mi je očajno i ne želim si to nikad više priuštiti.

nakon svega, bebu sam dobila tek posljepodne, dojit nije htjela jer je već nekoliko puta bila nahranjena, ja mlijeka tj kolostruma jedva da sam imala tri kapi. tako smo pokušavali dojiti dok na kraju nisam počela izdajati da barem nešto mog mlijeka dobije.
danas nam je tri tjedna od poroda, mlijeka više nema ni kapi, već 10 dana jede adaptirano.
grčeve nema, jede kad je gladna, a to je svakih 3-4 sata, između toga spava, i vidim na njoj da je zdrava i zadovoljna beba.

mene je počelo sve to frustrirati oko dojenja i poroda, počela sam samoj sebi umišljati da sam nesposobna bila roditi svoje vlastito dijete, i da sam nesposobna dojiti svoje vlastito dijete....ali sam onda samoj sebi rekla da je dosta i da ona neće biti sretna beba uz isfrustriranu mamu.
i sad je već bolje, bitno mi je da je sita, čista, zdrava i da me onako lijepo i bistro gleda......sve drugo sam ostavila iza sebe...i porod, i fuc** doktora koji je tu noć bio dežuran, i sve frustracije i strahove.

zato draga, glavu gore, opusti se, što je bilo - bilo je, to nemožeš promjeniti ali možeš promijeniti i učiniti dobrim i lijepim ovo sad.

[elin]

bravo Bleeda, točno sam to i ja sebi morala reći da bi se izvukla iz ppd-a. Tako i ti Munch, moraš prekinuti ovaj jad u koji si zapala zbog svega što ti se dogodilo. Koncentriraj se na sebe i bebu i sve će sjesti na svoje mjesto, vidjet ćeš, samo si trebaš dati malo vremena. Zapravo, puno vremena, tako je barem bilo kod mene. Čuj, ja sam stvarno imala show program nakon poroda i onda zapala u neku depresiju (više nevoljkost da se sa bilo čime uhvatim u koštac) i to se itekako prenosilo na malu. Zato polako, iz dana u dan.

[Felix]

bleeda, gdje si rodila?

[Manch]

Sad se osjećamo odlično :D
Bebac napreduje ko iz vode (imamo >7 kg i oko 63 cm), grčevi su sve manji i ja sam najsretnija kad mi spava na krilu kao sada... Puno sam samouvjerenija, i ponovo bih sve prošla za još jednu ovakvu grudvicu. I da, kad počnem misliti šta je moglo biti drugačije, shvatim da je sve moralo biti tako kako jeste, a nakon mog prvog spontanog pobačaja, i ostalih stvari koje su me prekidale u trudnoći (ciste na mozgu bebe, streptokoka B), zahvaljujem Bogu na zdravoj i živoj bebi...

[malena beba]

cestitam na bebici

drugi put ce sigurno biti bolje

a doktorima jedan veliki

[bleeda]

bleeda, gdje si rodila?

malo kasno odgovaram ali bolje ikad nego nikad.

rodila sam u Merkuru. neznam smijem li ovdje napisati ime doktora koji je bio dežuran tu noć kad sam ja došla ili ne pa ću pričekati s objavom imena dok mi to ne odobrite. al u svakom slučaju ga treba izbjegavati.

sam porod tj onaj dio kad je počeo izgon, danas kad gledam nije bio tako strašan zahvaljujući doktorici i sestri / babici koje su bile samnom i njihovoj pomoći i podršci, ali definitivno smatram da onaj pakao nije trebao biti takav pakao da je taj ..../jako prostu bih rječ sad napisala al nesmijem/ imao barem malo ljudskosti u sebi.

još dan danas nemogu shvatiti zašto mi nije dozvoljavao da hodam po boxu, da radim ono što mi odgovara, što mi olakšava trudove, nije mi jasno zašto kad sam vikala da mi je zlo i da mi se povraća nitko nije reagirao i pomogao mi da se dignem nego sam se morala sama dignuti, skinuti ctg sa sebe i na kraju izbljuvati cijeli krevet.......

da mogu vratiti film unatrag, mislim da bih se pokupila iz rodilišta i pobjegla kući....al dobro sad je sve ok.

mislila sam par puta opisati sve kako je bilo ali nekako si mislim da je možda bolje da ne pišem o tome jer da sam ja čitala takve priče bilo bi me još više strah.

[elin]

Munch, drago mi je da si dobro ali ako ti se dogodi prolaps u stanje u kojem si bila (meni se znalo) javi se Iskreno se nadam da neće.
Bleeda, pošalji ti njih, dušo, lijepo u zemlju nedođiju, mislim ponašanje za

[Pepita]

Uh...namučila si se zbilja Bitno da je sve prošlo i da ste ti i bebica uredu.

Ne kužim odbijanje dripa :?