 |
|||
jel vama ovo normalno
Ne znam da li spada pod izazove, ali evo. Ja sam žena od 30 i kusur godina, imam strah od zubara i sad sam zubaru krenula opet. Danas me zubarka nazove da odgodimo termin za idući tjeda, ja to ispričam mami, a moja mama ode zubarki da pita jel to istina :shock:
i onda mi kaže da šta se ja ljutim da ona ima na to pravo jer sam joj dijete
Gdje je granica roditeljske brige?
:shock:
a slatkoooooooo... budi nježna s njom, žena te očito obožava! možda je mislila kako si sama otkazala zbog straha...
moja je mene u prvom osnovne poslala samu, i nije ju brinulo što sam se prestrašila, što su se zubi kvarili - a ja i dalje nisam išla zubaru...
lako se tebi smijat, uf, al zamisli mene kad sljedeći put dođem i krenem ženi objašnjavat zašto me mama provjerava
ma smiješno je kad bolje razmisliš, ali nekad od tolike brige samo počneš bježat
Re: jel vama ovo normalno
kad sam pročitala ovo tvoje pitanje jedini odgovor koji mi je pao na pamet je : na groblju kad dijete, nažalost, ode prije roditelja. a tad počinje tuga.rokobj prvotno napisa
super ti je mama, zagrli ju
moja u mene ne prdi ko ni u šupalj štap
a moram se smijati... možda će ti biti lakše ako kažem da se kikica ponekad osjeća kao ti
ona me ponekad primi za ruke, i priča mi kao malom djetetu: mama, ja to mogu sama, molim te nemoj se miješati...
a ja bih najrađe pukla kao prenapuhani balon, i onda se grizem - i mislim kako bi se nešto promijenilo da sam ja još "ovo ili ono" napravila... i tko zna do kada ću tako...
što se tiče zubarice - imaš sad dodatni motiv za sljedeći odlazak: možete se zajedno nasmijati situaciji, i tvoj strah će biti manji! a ona će možda biti ekstra nježna prema tebi
ajd, mama, al baka... pa nazove ili posalje sms mojom mami u inozemstvo: tvoja kći je opet .... i onda povratni sms iz inozemstva meni u zg, dobijem jezikovu juhu preko tri države
meni je moja doktorica (inače naša, al' radi u ch) rekla samo: ah, to su vam slavenske mame! dale bi život za vas, al ugušiše s tolikom ljubavlju!ne daju vam živjeti!
i :shock: i
kad smo napokon nakon poroda krenili u redovite setnje, jednom ostali ostali kod svekija, dokle nam se dalo, beba i oprema sa mnom - dojim ga, pelene u borsi, spava na meni, nista nam ne triba, zove mene moja i jednu vecer sva uzrujana: "pa dobro di si ti vise? kako mozoes bit do ove kasne ure vanka?! ajde lipo se vrati doma - odma, sva san se zabrinila."
a ja: ":shock: jel ti to mene zezas?"
udala sam se, iman dite, vec vise od 3 godine ne zivim s njom (a i da jesam... ) i ona me tira doma.od brige naravno
ma lipo je to da se mame brinu ali brate sta je previse - previse je ...
inace bilo je 19 sati.
a ja sam joj inace jedno od cetvero dice, sta bi bilo da san jos i sama
Re: jel vama ovo normalno
a jooooooooj, kod mene ista stvar. Nedavno me mama na hodniku zgrade pred susjedom pitala da li sam pozdravila gospođu :shock: našto je susjeda odgovorila kao da je riječ o trogodišnjaku : je,je. Naravno da sam susjedu pozdravila prije njenog pitanja i naravno da ni moja mama ne vidi tu ništa strašno. Ma iskreno kad se ohladim onda mi je to baš fora
tajchi :shock:
I moju mamu brine pa gdje sam to ja kad me ona zove, pa onda jesam li jela, jesam li ponijela sve što treba. Kad moram nešto obaviti, eto ti njezinih uputa: ti lijepo nazovi, predstavi se...
Btw. i mi smo "slavenske mame"....
da da da, to i ja odma pomislim.
Btw. i mi smo "slavenske mame"....
moja mama ima obicaj kad cuje za neku prometnu na putu na kojem bi se mi mogli nac onda zove sve po redu, mene, brata i onda nas jos pita jesu mm (mene) i bratova zena (njega) isto dobro.
i sad kad ja cujem nesto tako sva se sledim i nekad nazovem mm i brata.
a kao rekla san da ja necu svoje tako opterecivat
Baš razmišljam već duže vrijeme da otvorim temu o mamama koje nisu mame, tj. ne znaju to pokazati, kad evo teme o mamama koje su i dalje mame čak i kad im kćeri postanu mame.
Moja mama to nikad ne bi napravila - mislim, isla provjeravati kod zubara. Prije godinu dana bi me to uzasnulo, mislim, takva reakcija jedne mame, ali danas kada sam i sama mama, pomalo razumijem. Zato mi je jos teže razumjeti ponašanje moje mame...
Ali, velim to je neka druga tema
Re: jel vama ovo normalno
I meni se ovakve stvari dešavaju s mojom mamom. Samo što mi to nije simpatično. Kad sam imala nekih 15 godina, još uvijek je htjela sa mnom ići doktoru opće prakse za svaku sitnicu (al sam to srezala još tad). A kad sam kao studentica išla ginekologu, a ona znala za to, htjela je pročitati povijest bolesti da vidi da slučajno nisam trudna. Pa kad joj ja to ne bi dala, onda je pravila drame.
Ne moram ni pričat koliko mi je dosađivala sa silnom brigom sva tri puta kad sam bila u rodilištu. Nemojte me krivo shvatiti, lijepo je što se brine za mene, ali ponekad nema mjere u tome. Naporno mi bude to sve.
ohana - nemoj se time zamarati! imaš svoj život, svoje dijete!ali danas kada sam i sama mama, pomalo razumijem. Zato mi je jos teže razumjeti ponašanje moje mame...
Ali, velim to je neka druga tema
Re: jel vama ovo normalno
Umrijet ću...
Meni je oduvijek pomalo nedostajalo što moja mama nije mrvicu čvršće prisutna u mom životu, ali možda to ni nije toliko loše?!
Ovo mi je baš simpatično.
Re: jel vama ovo normalno
je, ali kad imaš jednoznamenkast broj godinaOvo mi je baš simpatično.
a kao rekla san da ja necu svoje tako opterecivat
ma, mi bumo još i gore
meni, eto, nije normalno. a niti simpatično. čak sam malo i šokirana.
moja mama se tako pokroviteljski (provjeravanja, ispitivanja, upute kako se ponašati ... ) prema meni nije odnosila ni kad sam bila dijete, ni kad sam bila teenager, pa joj ni sad tako nešto ne pada na pamet.
I moju mamu brine pa gdje sam to ja kad me ona zove, pa onda jesam li jela, jesam li ponijela sve što treba. Kad moram nešto obaviti, eto ti njezinih uputa: ti lijepo nazovi, predstavi se...
Blaago ti se. Imaš super mamu. U mojim krajevima (Dalmacija) obrnuto je često - a la gore navedeni primjeri. A ne živimo u istom gradu 20 godina.
otprilike tako i meni osim što uopće nisam šokirana
i ja i MD imamo bake koje pretjeruju pa im nase mame lupaju kontru i trude se ne gnjavit.
naravno da je mama uvijek mama, ali djeca nisu uvijek djeca.
Ne znam, meni je simpatično ono što je Zdenka napisala.
Ta stalna brižnost koja ne jenjava ni kad dijete ima 40, a kasnije ju možeš okrenuti na šegu
Ono od Rokobj -ine mame... ne znam što bih o tome mislila, ali mislim da se ne bih uzbuđivala.
Mami je bilo toliko važno da rokobj krene sređivati zube, da se jadna sva ustrtarila da je ova odustala i u tom metežu brže bolje nazvala doktoricu.
Ali mama od tajchi73 definitivno vodi
Sad vidim da dodajete bisere, ina33
Lut, ja sam žalosna što je moja mama bila poput tvoje i dan danas je. I ja bih tako rado upisala koji biser.
Blaago ti se. Imaš super mamu. U mojim krajevima (Dalmacija) obrnuto je često - a la gore navedeni primjeri. A ne živimo u istom gradu 20 godina.
Meni je to isto bilo nervirajuće. Sad kad smo daleko me baš i ne dira - ne može me slijedit po doktorima, ali kad sam se išla operiravat u ST morala sam je nešto zamaslat da je ev. zarazna od varičela pa da mi ne dolazi u bolnicu, ko bi živio od posjeta, a ta mala klinikica točno preko puta naše kuće. Vidim da većina mojih to na kraju počinje shvaćat ko onaj almodovarskovski kamp - i onda, recimo, moj frend iz Rijeke, s nostalgijom se sjeća tih nekih prebrižnih ispada, na kraju se čovjek, sa skoro 40, i ne može na to nešto baš ljutit, mislim se ja.
nemoj biti žalosna!I ja bih tako rado upisala koji biser.
nije od tvoje mame - ali mene je nasmijalo!
Tražila sam za malog Tom Tailor bermude ili neke lagane hlačeJa sam mislila na Hrvoja, a on ima 16 godina
Ideš, od kud ti to?
E, i javljanje na putu. To obavezno, bez obzira što ne idemo kod njih, ne čekaju nas i sl. Ako smo krenuli autom iz grada A u grad B - alo, jeste li stigli, javite se. Kako smo zadnje dvi godine gotovo svaki vikend na Kvarneru, odustali su od pitanja jednom u studenome kad nas nisu mogli dobit doma. Pita stari "Dobro, di ste vi, šta se ne javljate?". Ja "u kinu"?. On, "u kojem gradu". Ja "u Rijeci". Onda je bar stari shvatio (čini mi se) da mu je to praćenje naših kretanja postalo stvarno bezveze. Ista stvar - ako se dogodila prometna na bilo kojoj od naših potencijalnih putanja - zovu.
He he... Mislim da ima jedna starija gospođa koja mene i na poslu zove "dušo". Nekad su me nervirale takve stvari, ali opet, kako idem u godine, to mi ispadne kao neki kompliment. Ili kad mi se u ST-u obrate sa "šinjorina".nemoj biti žalosna!I ja bih tako rado upisala koji biser.
nije od tvoje mame - ali mene je nasmijalo!
Tražila sam za malog Tom Tailor bermude ili neke lagane hlačeJa sam mislila na Hrvoja, a on ima 16 godina
pa s popusta i sniženja!Ideš, od kud ti to?
eto hrvojeva majko - upisala si se u bisernu evidenciju!!
par katova ispod?
Re: jel vama ovo normalno
Imam dovoljno godina da mi više ne smeta biti dijete.je, ali kad imaš jednoznamenkast broj godinaOvo mi je baš simpatično.
Re: jel vama ovo normalno
Imam dovoljno godina da mi više ne smeta biti dijete.
Re: jel vama ovo normalno
To je to, u stvari!Imam dovoljno godina da mi više ne smeta biti dijete.
Re: jel vama ovo normalno
xTo je to, u stvari!Imam dovoljno godina da mi više ne smeta biti dijete.
Of korspar katova ispod?
Of korspar katova ispod?
i meneOf korspar katova ispod?
Mene ipak smeta kada me mama zove u ured, pa mene nema, a ona kipi i čeka da se javim da bi mi očitala bukvicu gdje sam ja to u radno vrijeme!!!
Ne pomaže ništa to što sam joj stoput rekla kako moj posao nije uvijek vezan uz ured... 8)
moja je isto tako ludovala dok sam bila mlađa... žena me znala dočekivati u pidžami u hodniku (jednom me skoro herc čopio) kad sam dolazila iz vana. A putovanje - sačuvaj bože. Jednom išli vlakom na more i fulali presjedanje u Perkoviću i umjesto u Šibenik otišli u Split. Meni je to bilo fora, ali kad smo došli i kad sam je nazvala (era prije mobitela) urlala je na mene 30 minuta te gdje sam, te već me vidjela mrtvu i sl. Najbolja mi je bila njezina izjava da ju uvijek nazovem kad stignem jer ona drhti kao janje pred klanje - od tad je uvijek zovem. Ova era mobitela je definitivno zakon. Ovo sa doktorom mi je isto znala raditi: prije par godina ja idem kod doktora (obiteljski) i ona upada njemu u ordinaciju i govori mu kako me boli trbuh jako i sl. Ja
a naj-najbolje je kad se ona na svoju majku žali, pa šizi na njene ispade i veli meni i sestri: ako ja ikad budem ovakva, slobodno me ustrijelite!
sestra i ja:
a sad odoh gledati dr. house-a. mama i ja
super topic
:D
Nadam se da bi se smijale jednakim zarom i da su vam svekrve prema muzevima takve.
Inace, moja mama je takva povremeno. Ali, zato mi baka redovno ocitava bukvicu o slusanju muza, redovno podsjeca na vaznost kuhanja i jedenja juhe i sl.
a i moja none voli napomenit: slučaj čeri muža, skuhaj mu koji put (ovo koji put je posebno naglašeno jer ja mrzim kuhanje iz dna duše) ono šta on voli pojest (a ne rodilo šta mm ne voli).
topic je super. baš sam se nasmijala na nečije mame.
moja je isto pokroviteljski tip mame, ali meni to ne smeta. dapače, ja nju vučem u doktora kad ja tribam na pregled. i najdraže mi je kad ona vodi moje "bitke" po bilo kojem pitanju.
a najjača je kad tribam negdi nešto obavit ili se izborit za svoje pravo: nemoj slučajno mučat, govori i ono šta te se ne pita, makar ti nisi mutava
kad idemo iz splita doma: čim dođete prid kuću odma da si me nazvala. pa ću onda skinit i oprat posteljinu, znaš da je ne dižem s kreveta dok mi se ne javiš
mama me nikad nije puno ispitivala di idem i s kim idem jer bi joj ja uvik polagala račune. uvik je znala di sam, s kim sam, do kada ću ostat. baš uvik sam se njoj povjeravala i stvarno imamo predivan odnos.
a da nekad zna bit malo i naporna, zna. ali se onda promislim: to je moja mama, jedna i jedina, i jednom ću zasigurno gorko plakat jer nje neće bit da me malo davi.
E pa ja bih tako rado da budem takva sa djecom, pa čak i sa mužem... ali
moja Vjeksi nije dalmatinka (nije nitko 200 godina unatrag)
ali nema nikakvog ni srama ni problema u banci, dok stojimo zajedno na salteru pridrzat mi papir da se potpisem (kao prvoskolcu) na punomoc koju joj dajem da moze brstiti po mom deviznom racunu
zena na salteru (moja osobna bankarica) se skoro srusila od smijeha (a i mama je, kad je napokon skuzila sto radi nakon sto je moju blijedu, izbezumljenu i zaprepastenu facu proucavala dobrih 20ak sekundi)
(da, ja sam blize 40, nego 35... ihaaa 8) )
meni je grozno to sto moja mama stvarno voli pametovat, al kad treba nesto konkretno pomoc, onda je vec malo teze...tako da se ta njena nazovi briga vecinom svodi na prigovore, barem ja to tako dozivljavam. i nije mi uopce simpaticno
ovo da je zvala doktora da vidi jel si ti lagala ili ne mi isto bas i nije nesto sto vidim kao ideal majcinstva. jer ako je i sumnjala da lazes, mogla je malo pustit da vidi jel ces iduci puta kad imas dogovoreno stvarno otic. pa ako i onda ne odes, onda mozda otic s tobom do ordinacije, da se ne predomislis po putu, ili pred vratima
stvarno ne vidim kako tebi pomaze ovo sto je napravila :/
Narafski da ne bismo, nego bismo prevrtale očimaNadam se da bi se smijale jednakim zarom i da su vam svekrve prema muzevima takve.. Ali, ne smijem citirat što sam čula od svojih jer su to puno zatvoreniji ljudi nego ja. U rangu moga - jesi oprala ruke. Šta da se radi, nego živjet u nadi i trudit se (da ćemo mi bit bolje). Koji put mi se čini ne da to nestaje s generacijama, nego se samo još pojačava - moja mama kupi npr. nonine, ja ću možda i mamine i nonine i još svoje pridodat itd. Ja mislim da ću pazit, jer imam sve predispozicije bit ekstraprotektivna - em u godinama, em IVF trudnoća... Možda me spasi moja "samoživost", živi bili pa vidjeli.
Ja sam takva
prema svima, Marku, mužu i učenicima.....( pogotovo učenicima kojima sam razrednica, stalno ih smsm-am, zivkam,.... dobro da hoće odgovoriti
Moram se malo opustiti.....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom