jel vama ovo normalno

[MamaRibice]

Child of mine – I will never do for you that which I know you can do for yourself.
I will never rob you of an opportunity to show yourself your ability and talent.
I will see you at all times as the capable, effective, powerful creator that you have come forth to be.
And I will stand back as your most avid cheering section.
But I will not do for you that which you have intended to do for yourself.
Anything you need from me – ask. I’m always here to compliment or to assist, I am here to encourage your role, not to justify my experience through you.

Nedavno sam ovo procitala i svidjelo mi se. Ali se toga nekak tesko pridrzavati

[MGrubi]

meni, eto, nije normalno. a niti simpatično. čak sam malo i šokirana.
.

i za mene je takvo posesivno ponašanje off

moja jest "slavenska" mama, no ja sam joj odavno pokazala granice, čim ih prijeđe dobije opomenu
prema meni se popravila ponašanje

dijete se treba osamostaliti, samo donositi točne i pogrešne odluke i za njih preuzeti odgovornost

[MalaSirena]

meni, eto, nije normalno. a niti simpatično. čak sam malo i šokirana.

Potpis.

Samo, sad osim mame imam još i svekrvu s kojom živim pa me ispituje jesam li ponijela vodu van, toplo za obući i čudom se čudi kak sam uspjela sama s djetetom otići busom na more i sl. i nije mi niti zabavno niti smiješno nego izrazito iritira :/

[Hermione]

Djevojčica, žena, majka...
Sve to je moja mama, a sve to sam i ja. I ne bih niti jedan dio isključila.
A jednog dana ću, reklo bi se, dodati i - svekrva, baka...
Moja mama me još uvijek podsjeti s vremena na vrijeme koliko je važna zdrava prehrana, vježbanje, sistematski pregledi...etc. Ponekad mi je to smiješno, ali znam koliko me voli i zahvalna sam što je još tu i što sam nekoma još uvijek ona djevojčica koju čuvam u sebi.

[štrigica]

meni moji isto krv popiju samo stara kuži da sam velika a starome to nikako da dođe do glave... ne bi ti ni javila da ste stigli ... da ste bili ... da ste nešto... ma molin te ostavi me na miru... ne polažeš ni ti meni račune...
isto tako i svekiji... s tim da svekar uvik viče da ako bude ka njegov pokojni otac da ga odma ubijemo - a gori je 8 puta nego pokojni dida

[meda]

pa nije isto podsjetiti, brinuti, pitati svoje DIJETE jel nesto napravilo i ovo

ovo cak nije ni preuzimanje djetetove odgovornosti na sebe...

ma nemam pojma, Juul bi to bolje objasnio

nije mi normalno u svakom slucaju

[Ivana2]

E pa mi smo onda totalno "slavenska" familija. U svakom se trenu mora znati točno gdje je tko, jel mu dobro, toplo, sito, napito itd. Kad se negdje ide i pet minuta udaljenosti autom, javlja se da se je stiglo. Još sam ja najmanje revna u javljanju pa onda zove mama, a zatim MM jesam li stigla. Već vidim da i ja sama metamorfoziram u tom smjeru, a i M pokazuje te sklonosti. Prije mi je to išlo beskrajno na živce, a sad ne toliko iako nekad

[krumpiric]

Moja mama se kontrolira.Istinski, možda jer ja još nisam prošla tu fazu da sam prezrela da bi smeta biti dijete.Poštuje me i jedva se suzdržava.
Ne vjerujem da bi ja imala razloga biti drugačija.
Moja sveki se ni ne mora suzdržavati, ona je skroz cijepljena od tog pilanja

[tajchi73]

pa zašto vam nije normalo da se majke brinu i ispituju vas gluposti bez obzira na godine :? . Meni je to ko mlađoj bilo jako iritantno, danas me smeta u trenutku kad se desi pa mi kasnije bude smješno, ali iskreno od kad sam i sama mama potpuno mi je jasno da strah za dijete ne umire s godinama niti želja da ga nešto novo naučiš ili samo provjeriš znanje starog ( npr. da li pere ruke-kod nas na poslu većina muškaraca zaboravlja prat ruke nakon WC-a, eto ne bi bilo loše da ih na posao zovu mame ), kao ni želja da tvoje dijete susjedi pohvale kak je pristojno i pozdravlja . A što se tiče roditelja muža e to moram priznat da mi nije ni smiješno ni dražesno i nije mi jasno kad će više sjašit s takvim pitanjima i shvatiti da imamo 30 i kusur- ŠALIM SE. Ipak njihova pitanja mi znaju biti iritantna jer oni ne mogu imati emocije prema meni kao moja mama pa mi to njihovo baš i nije smiješno nego više doživljavam kao da me smatraju nesposobnom, makar priznajem da se iz petnih žila znam smijati kad dave mog muža .

[Sanja]

Mi se, kad god putujemo, ne javljamo samo s odredišta, nego i sa stajališta.

Možda to nekog čudi ili šokira, ali ako znam da moji doma grizu nokte jer dobro znaju što se sve događa na cestama, fakat ne vidim zašto bi mi bio problem poslati običan sms da znaju da smo ok i smire se.

Inače, po davanju uputa moja mama je tu negdje u rangu sa Zdenkinom , a i stav prema tome nam se poklapa.

[anchi]

Kod mene ne znam tko gori- mama ili sveki!
Mamini biseri:
-'Lijepo se obuci!'- omiljena fraza kad idem na posao ili u grad (treba li komentirati???)
-'Ne može jesti samo cicu'- dijete sa 7 mjeseci odbija dohranu
-zivka me SVAKI dan dva puta
-obavezno javljanje kad god se nekamo ide
Ima ih još, ali ne mogu se sjetiti...

Svekijini biseri:
-'To nije dobro za leđa'- dvomjesečno dijete u marami (cca 4.5 kg)
-'Obećaj mi da nećeš dati otkaz'-
-'još ne priča, da nije autističan?'- :shock:
-isto redovito zivkanje

Meni je to iritantno i nimalo simpatično. Razumijem brigu, ali u granicama...

[Zdenka2]

Čudim se koliko ima strogoće i krutosti u nekim sudovima!

Ja ne osjećam da me mama patronizira, naprotiv, ona me cijeni, uvijek traži moj savjet kad nešto poduzima, ponosi se mnome, a to što neki zovu "nenormalnim" je samo nježnost, sačuvano sjećanje na vrijeme kad je njezina Z. bila mala, brižnost i želja da uvijek ostane mama. Ja to volim. Te njezine brižne izjave mi samo ponekad mogu biti smiješne (a i njoj), a opterećujuće nikad. Pa nisam nabrijana pubertetkinja, nedigurna u sebe, pa da bi me to smetalo. I osim toga, ne zaboravljam da mi nitko nije na pomoći tako kao ona.

I ja isto tako volim da se meni roditelji jave kad nekamo odu i nisam mirna dok ih ne čujem. I isto pitam jesu li obavili što je trebalo kod doktora, s majstorima, itd. S mamom i tatom se barem čujem svaki dan, ako se ne vidimo. Mi smo naprosto povezani.

Potpisujem i ono što su napisale Loryblue i Hermione.

[summer]

Ja sam uz medu i Lutonjicu.

Po meni je jedno iskazivati zabrinutost, davati savjete, upute, voditi racuna... To shvacam i podnosim i na vlastitoj kozi i to mi moze biti simpaticno, mogu se dijelom i vidjeti u toj ulozi.

Ali sasvim mi je nesto drugo zeni od tridesetak godina zvati zubara i provjeravati laze li. :shock: To mi je vec mijesanje preko svih granica i kako kaze meda, ne vidim uopce kako pomaze njenom djetetu.

[Sanja]

Zdenka, kao i obično, pun pogodak.

Istina je, i ja svoje jednako tako tlačim - obavezno javljanje kad putuju i sl. Kako je ono išlo o jabuci i stablu?

[krumpiric]

Čudim se koliko ima strogoće i krutosti u nekim sudovima!

Ja ne osjećam da me mama patronizira, naprotiv, ona me cijeni, uvijek traži moj savjet kad nešto poduzima, ponosi se mnome, a to što neki zovu "nenormalnim" je samo nježnost, sačuvano sjećanje na vrijeme kad je njezina Z. bila mala, brižnost i želja da uvijek ostane mama. Ja to volim. Te njezine brižne izjave mi samo ponekad mogu biti smiješne (a i njoj), a opterećujuće nikad. Pa nisam nabrijana pubertetkinja, nedigurna u sebe, pa da bi me to smetalo. I osim toga, ne zaboravljam da mi nitko nije na pomoći tako kao ona.

I ja isto tako volim da se meni roditelji jave kad nekamo odu i nisam mirna dok ih ne čujem. I isto pitam jesu li obavili što je trebalo kod doktora, s majstorima, itd. S mamom i tatom se barem čujem svaki dan, ako se ne vidimo. Mi smo naprosto povezani.

Potpisujem i ono što su napisale Loryblue i Hermione.

a ja obožavam moju mamu i zbog toga jer znam da se užasno brine, a poštuje moje granice i tretira me ko odraslog čovjeka.

[Zdenka2]

Kad me već citiraš, krumpirić, promisli malo o tome da nam nisu svima granice na istom mjestu. I moja mama poštuje moje granice. Uh, nije bilo lako biti moja mama u mnogim godinama, samo toliko!
Ja ne želim da moja mama postane manje brižna, samo želim da što dulje mogu osjećati njezinu brigu.

[Felix]

Čudim se koliko ima strogoće i krutosti u nekim sudovima!

Ja ne osjećam da me mama patronizira, naprotiv, ona me cijeni, uvijek traži moj savjet kad nešto poduzima, ponosi se mnome, a to što neki zovu "nenormalnim" je samo nježnost, sačuvano sjećanje na vrijeme kad je njezina Z. bila mala, brižnost i želja da uvijek ostane mama. Ja to volim. Te njezine brižne izjave mi samo ponekad mogu biti smiješne (a i njoj), a opterećujuće nikad. Pa nisam nabrijana pubertetkinja, nedigurna u sebe, pa da bi me to smetalo. I osim toga, ne zaboravljam da mi nitko nije na pomoći tako kao ona.

ja sam isto sokirana i smatram to nenormalnim, tim vise sto moja mama radi nesto slicno.

cini mi se da je stvar u tome sto takvo njeno ponasanje dozivljavam kao patroniziranje, kontroliranje i nedostatak povjerenja u mene i moje sposobnosti. kad me jednom dnevno nazove i pocne ispitivati sto je j. jeo i da li je dovoljno jeo, te predavanje o tome sto sve radim krivo s njim i kako ce mi se to osvetiti, pocne mi para ici na usi imali smo vec bezbroj rasprava na tu temu, ali retorika se ne mijenja.

ili, recimo, zakrvile smo se oko davanja vode djetetu od 2-3 mjeseca. ona tupi svoje, ja tupim svoje. i dodje nam brat vidjeti bebu a ona ga nazove na mobitel i kaze mu: zar ne da je mali dehidrirao, vidis kako je sav nikakav? daj joj reci da mora djetetu dati vode!

dakle, ja to ne shvacam kao briznost nego kao pokusaj kontrole. a to mi beskrajno smeta.

[Felix]

I moja mama poštuje moje granice.

moja ne.

[tajchi73]

I ja isto tako volim da se meni roditelji jave kad nekamo odu i nisam mirna dok ih ne čujem. I isto pitam jesu li obavili što je trebalo kod doktora, s majstorima, itd. S mamom i tatom se barem čujem svaki dan, ako se ne vidimo. Mi smo naprosto povezani.

E to sam zaboravila napisat i u potpunosti se slažem s tobom i to potpisujem.

[Anci]

A vidiš, ja to shvaćam kao brižnost.
I moja mama kad malo zabrije, nasmijemo se skupa. Meni je to simpatično

Ako ikad pomislim da je u nečemu pretjerala, lijepo joj to kažem. onako u polušali. Nasmijemo se i idemo dalje.

Sad već polako pristaje na to da postaje kao moja baka.
A ja ću valjda biti kao moja, slavenska mama.

[krumpiric]

Kad me već citiraš, krumpirić, promisli malo o tome da nam nisu svima granice na istom mjestu. I moja mama poštuje moje granice. Uh, nije bilo lako biti moja mama u mnogim godinama, samo toliko!
Ja ne želim da moja mama postane manje brižna, samo želim da što dulje mogu osjećati njezinu brigu.

imaš pravo, oprosti.
ali ti isto pišeš da su cure netolerantne prema svojim mamama i da moraju popustit...a ne misliš na to da njihove granice nisu iste ko tvoje :/
Znači, sve je jako relativno

[Anci]

I mi se isto čujemo više puta u danu. Ni ne živimo u istome gradu pa se možda zato više zovemo.

I svi se jedni drugima javljamo na putu. Ne radi neke kontrole pa da sad mama meni isplanira dan, već čisto zato jer brinemo jedni o drugima.

[vertex]

Ja mislim da su ove izdvojene epizode uklopljene u širu sliku, pa to može biti lijepo i simpatično, a može biti i izraz dubokog nedostatka poštovanja prema "djetetu".

[krumpiric]

da,to su dvije skroz različite stvari.Zvanje na putu i kontroliranje kod zubara.

[Zdenka2]

Ne treba izjednačavati stvari koje nisu iste - jedno je topla, pa makar i pretjerana/smiješna brižnost, a drugo kontroliranje i uvjeravanje da ništa ne radiš dobro. To nisu iste stvari. Iz mog kuta gledanja ono prvo je nježna majčinska brižnost, a ovo drugo nepovjerenje i nepoštovanje. ž

I malo lakše s riječima kao što je "nenormalno" i slično. Ako smo različiti ne moramo se vrijeđati. Pogotovo ne moju mamu.

[Sirius Black]

Čudim se koliko ima strogoće i krutosti u nekim sudovima!

Ja ne osjećam da me mama patronizira, naprotiv, ona me cijeni, uvijek traži moj savjet kad nešto poduzima, ponosi se mnome, a to što neki zovu "nenormalnim" je samo nježnost, sačuvano sjećanje na vrijeme kad je njezina Z. bila mala, brižnost i želja da uvijek ostane mama. Ja to volim. Te njezine brižne izjave mi samo ponekad mogu biti smiješne (a i njoj), a opterećujuće nikad. Pa nisam nabrijana pubertetkinja, nedigurna u sebe, pa da bi me to smetalo. I osim toga, ne zaboravljam da mi nitko nije na pomoći tako kao ona.

I ja isto tako volim da se meni roditelji jave kad nekamo odu i nisam mirna dok ih ne čujem. I isto pitam jesu li obavili što je trebalo kod doktora, s majstorima, itd. S mamom i tatom se barem čujem svaki dan, ako se ne vidimo. Mi smo naprosto povezani.

Slažem se sa svime što je zdenka napisala.

A ta pretjerana briga je stvarno smiješna ponekad, da me pita kaj sam jela, i sto put mora ponoviti nek pažljivo vozimo. S druge strane i ja isto tražim da mi se starci jave gdje su kad idu na more i mamu zašpotam ako neće ići doktoru na kontrolu. Meni je bitno da me doživljava kao odraslu osobu i da i ona od mene ponekad traži savjet i mišljenje.

Svekrva nije takva, meni ne bi smetalo da je brižna. Ali mi smeta kaj ponekad daje savjete gdje ne treba, pa imam osjećaj da doživljava mene i mm-a ko dva maloljetna bedaka, a ne ko odrasle obrazovane ljude. To je jako velika razlika, jer ja to ne doživljavam kao izraz ljubavi i brige, nego kao nepoštovanje, a ponekad i kao uvredu.

[MGrubi]

Ja ne osjećam da me mama patronizira, naprotiv, ona me cijeni, uvijek traži moj savjet kad nešto poduzima, ponosi se mnome, a to što neki zovu "nenormalnim" je samo nježnost, sačuvano sjećanje na vrijeme kad je njezina Z. bila mala, brižnost i želja da uvijek ostane mama. Ja to volim. .

muke tako
to o čemu ti govoriš uklopljeno sa boldanim je normalno

moja mene podcjenjuje, ne vjeruje mi, ali se ponosi mojom titulom

[MGrubi]

I moja mama poštuje moje granice.

moja ne.

točno Felix, nepoštivanje tvoji granica

tako je bilo i kod mene, i još jest
ako nisam jedno 100x ponovila da ne želim da maloj daje sok na razvodnjavanje, sokove iz tetrapaka, ledene čajeve, jer ne želim da mala nepotrebno uzima umjetne boje i arome , jer to nije zdravo za nju, nije zdravo za nikoga.. i objasnim , pokažem tekstove na netu zašto i kako...
-moju želju da pazi na unučino zdravlje
ona uglavnom ignorira
ili mi komentira: pa šta će mala piti!
reko: ima vode, ako treba kupi Janu!
ona: poa nije mala žaba!
e tako mi je digla tlak jučer na kupanju

a da ne spominjem da mala zna imati alergijski osip kao atopijski dermatitis, uzrok ne znamo ,
i to mi je jak argument zašto želim smanjiti umjetno na najmanju moguću mjeru

100x
i još ratujem

toliko o tome koliko moja mama poštuje moje mišljenje tj. mene :/

[enci]

mozda sam sretnica pa imam roditelje, svekrvu i svekra bez mane, mozda neke njihove mane ne percipiram kao takve,
a mozda prema njima imam ljubavi i postovanja koliko se nadam da ce moja djeca i nevjeste imat prema meni.

[Felix]

I malo lakše s riječima kao što je "nenormalno" i slično. Ako smo različiti ne moramo se vrijeđati. Pogotovo ne moju mamu.

u pravu si, sori

[aleksandra70vanja]

moja je isto takva
mene to ne smeta
mene niš ne košta nazvati je i reći da smo negdje stigli jer znam da se brine
ne smeta me ako me podsjeti da uzmem kišobran, jer ću ga ja zaboraviti uzeti
ne smeta me što mi stavi hranu hladiti u tanjur, jer ne bi pojela prije posla.......
i nemojte reći da bi ponjela kišobran kad bi 1.x pokisla, jer ne bi, prije 2 tjedna kad su bile one kiše svaki dan sam pokisla do gole kože
ali MM to užasno nervira
on se sa svojom mamom ne čuje po tjedan dana i zato ga nervira da se ja sa svojom čujem po 2-3x, kad nije u Zg

[Lucija Ellen]

mozda sam sretnica pa imam roditelje, svekrvu i svekra bez mane, mozda neke njihove mane ne percipiram kao takve,
a mozda prema njima imam ljubavi i postovanja koliko se nadam da ce moja djeca i nevjeste imat prema meni.

Tocno tako i ja osjecam, prema nasim roditeljima, jer meni su roditelji mm-a i moji (ne roditelji bas) ali ih osjecam bas "svojima"

[elin]

cini mi se da je stvar u tome sto takvo njeno ponasanje dozivljavam kao patroniziranje, kontroliranje i nedostatak povjerenja u mene i moje sposobnosti. kad me jednom dnevno nazove i pocne ispitivati sto je j. jeo i da li je dovoljno jeo, te predavanje o tome sto sve radim krivo s njim i kako ce mi se to osvetiti, pocne mi para ici na usi imali smo vec bezbroj rasprava na tu temu, ali retorika se ne mijenja.

ili, recimo, zakrvile smo se oko davanja vode djetetu od 2-3 mjeseca. ona tupi svoje, ja tupim svoje. i dodje nam brat vidjeti bebu a ona ga nazove na mobitel i kaze mu: zar ne da je mali dehidrirao, vidis kako je sav nikakav? daj joj reci da mora djetetu dati vode!

dakle, ja to ne shvacam kao briznost nego kao pokusaj kontrole. a to mi beskrajno smeta.

normalno da ovo ne shvaćaš kao brižnost jer to niti nije brižnost nego pametovanje (oprosti na izrazu, ipak je to tvoja mama). Moja mama to nikada ne radi, nikada mi nije prigovorila ništa oko djeteta. Ako ja velim ne sol - to je za nju ne sol iako mi je napomenula da je ona meni uredno solila i da se to nekad radilo, ali poštuje da je to moje dijete. Ali da mi je upala u doktorsku ordinaciju - je, da točno izračuna koliko treba od Zagreba do Vodica i to je izračunala i ako kasnimo 5 minuta ja znam da je moram nazvati jer će u protivnom ona u brizi nazvati mene.

[anchi]

Kod mene slično kao kod Felix. Moja mama ne poštuje moje granice i imam osjećaj da me dosta podcjenjuje. Mama mi je , volim je, ali sam svjesna da je control freak.

OT Lucija Ellen, avatar ti je

[Loryblue]

Kad me već citiraš, krumpirić, promisli malo o tome da nam nisu svima granice na istom mjestu. I moja mama poštuje moje granice. Uh, nije bilo lako biti moja mama u mnogim godinama, samo toliko!
Ja ne želim da moja mama postane manje brižna, samo želim da što dulje mogu osjećati njezinu brigu.

ma ovo mogu milijun puta potpisat. pogotovo boldano.

i ma koliko mi nekad zasmeta što me mama baš u sred nekog posla zove i prekine toliko mi razgali srce kad kaže: dite moje, samo da te čujem kako si
ja stvarno ne znam kako ću kad mama više ne bude tu da brine o meni, a često i umjesto mene i kad me ne bude zvala samo da me pita kako sam.

[puhovi obožavaju smokve]

Čudim se koliko ima strogoće i krutosti u nekim sudovima!

Ja ne osjećam da me mama patronizira, naprotiv, ona me cijeni, uvijek traži moj savjet kad nešto poduzima, ponosi se mnome, a to što neki zovu "nenormalnim" je samo nježnost, sačuvano sjećanje na vrijeme kad je njezina Z. bila mala, brižnost i želja da uvijek ostane mama. Ja to volim. Te njezine brižne izjave mi samo ponekad mogu biti smiješne (a i njoj), a opterećujuće nikad. Pa nisam nabrijana pubertetkinja, nedigurna u sebe, pa da bi me to smetalo. I osim toga, ne zaboravljam da mi nitko nije na pomoći tako kao ona.

I ja isto tako volim da se meni roditelji jave kad nekamo odu i nisam mirna dok ih ne čujem. I isto pitam jesu li obavili što je trebalo kod doktora, s majstorima, itd. S mamom i tatom se barem čujem svaki dan, ako se ne vidimo. Mi smo naprosto povezani.

Potpisujem i ono što su napisale Loryblue i Hermione.

a gle, zdenka, to je kod tebe mozda tako, ali u vecini slucajeva nije, nego je cisto pilanje i zadiranje u osobni prostor i autonomiju odrasle osobe!
evo, recimo, moj primjer: moja mama se nikad nije pretjerano brinula za mene, prije bi se reklo da me je zanemarivala, ne sjecam se da sam ikad dobila od nje koristan savjet ili da je sa mnom razgovarala, ali je zato kontrol freak i mora kontrolirati svaki korak svih oko sebe, pregledavala mi je cak i smece, dan-danas pokusava gurati nos u sve i svasta, a sto god da joj kazes, njen komentar je uvijek negativan i otrovan, uvijek je puna savjeta i kritika, a sto se tice pomoci ne pomaze mi uopce, naprotiv...
i uz sve to svejedno se pokusava petljati u sve i sva, dijeliti savjete,
to sve ovisi o tome u kakvim je doticna osoba odnosima s mamom,
normalno mi je da se netko brine kad njegovi najmiliji putuju, ali kad je osoba odrasla i samostalna roditelji bi se prema njoj trebali odnositi kao prema takvoj, bez obzira na majcinsku ljubav.

[vissnja]

Ovde se malo brkaju babe i žabe, tj. briga i pametovanje. Za javljanje na putu i takve stvari mi je OK, ja znam da ona ne spava celu noć kad mi putujemo i pošaljem joj sms sa svakog stajališta. Isto tako i ja ne spavam kad je MM na putu i držim telefon pod jastukom. I meni je lepo kad neko brine o meni, kad pita kako sam, sve dok me poštuje
Moja mama je u zadnje vreme počela da prelazi te granice i još uvek tražim način da to što mirnije rešimo.

[Zdenka2]

Koliko sam ja shvatila, ovo je topik o (pre)brižnim mamama, a ne o nekim drugim odnosima s mamom ili drugima u obitelji. Ove druge stvari su za neki drugi topik.

Moja mama je prava brižna mama i baka, sva je u svojoj djeci i unucima i to na djelima. Bila je ostala brižna i nježna mama meni i mojim sestrama, a da nije patronizirala pokazuje rezultat - tri jake i svoje osobe. Sad je u tu ljubav i brigu uključila i moju i sestrinu djecu. Kad ja njoj povjerim svoju djecu, pa i na više dana, nemam briga ni za što, znam da će ona vodit brigu ali baš o svemu. Ono što sam htjela reći, jest, ako ona u svojoj brižnosti katkada malo zabrazdi, ništa to meni nije, znam ja odakle sve to dolazi. I nema šanse da ugrozi moj integritet.

[sorciere]

Koliko sam ja shvatila, ovo je topik o (pre)brižnim mamama, a ne o nekim drugim odnosima s mamom ili drugima u obitelji. Ove druge stvari su za neki drugi topik.

upravo tako...



puhica, jesu naše mame u rodu?

[cvijeta73]

sigurno da odnosi djece s roditeljima mogu biti ovakvi ili onakvi. pa do granica patologije.

međutim, u svim vašim dosadašnjim postovima premalo je toga napisano da bi se dalo zaključiti da je u osnovi ponašanja roditelja nešto drugo doli brige.

pa čak i kad mama inzistira na davanju soka unuku. što je toliko strašno u tome? i mojoj je bilo čudno isključivo dojenje do 6 mjeseci, i moja stalno nešto pametuje oko moje djece. sve to navedeno nije dovoljno da osjećam kako ulazi u te famozne moje granice. sve to doživljavam kao brigu i ljubav. prema meni i prema unucima.

ne prođe niti jedan dan da se ne čujemo po par puta, skoro svaki dan se i vidimo. zar pametovanje, koje ću ja ili prihvatiti, ili neću prihvatiti, može utjecati na naš odnos?

da još jednom naglasim, možda ja, iz moje perspektive koja imam odličan odnos s mojom mamom, ne mogu niti dokučiti vaš odnos, ali samo bih željela naglasiti kako ne doživljavamo svi pametovanje kao zadiranje u autonomiju odrasle osobe.

[pujica]

nikad ne bih rekla da moja mama nije brizna zato sto ne pokazuje takve ispade i gnjavaze nego mi jednostavno daje potpunu slobodu i povjerenje

i ja bih, bas kao lutonjica, ispalila na opisane situacije

mozda mi nemamo slavensko, nego neko skandinavsko korijenje

[rokobj]

Znate što mene tu muči kao mamu, moji su brižni, ali mama nekad oko krivi stvari. Evo kad sam bila na kemoterapiji kao cura od 20 godina i izgubila svu kosu ona je govorila da se ne može nositi s tim. Sve terapije je prošao samnom moj otac , na odjelu nisu mogli vjerovati kakav je, sve pretrage, brisanje nakon povraćanja, sve je prošao samnom.Ona je od moje bolesti bježala, a tada mi je trebala.
Hoću reći, kad mi nešto veliko treba, kad stvarno trebam pomoć tu je nema i
u tom dijelu mog života nije nikada bila. To bi htjela izbjeći kod svog sina.
Pomaže mi svaki dan, da pretjera, pretjera, kao i sad, ali nikada nije bila dio
tog težeg dijela mog života, zato možda na ove "bezvezne " brige i kontrole reagiram burno
Ne znam, kad sam izgubila kosu to je tajila, jednom mi je jedna draga žena rekla da ću shvatiti kad dobijem dijete, a ja još ne razumijem

[AdioMare]

nikad ne bih rekla da moja mama nije brizna zato sto ne pokazuje takve ispade i gnjavaze nego mi jednostavno daje potpunu slobodu i povjerenje

Zdenka je već to spomenula, nisu nam svima granice na istom mjestu.
Osjećaj koji tebi daje tvoja brižna majka je potpuna sloboda i povjerenje. Mene je ta potpuna sloboda dijelom plašila.

Naravno, treba razlikovati zanemarivajući odnos o kojem govori Puhica ili odnos prepun kontrole i nametanja.

rokobj
Rekla bih da i tvoja majka još treba svoju majku, što drugo?
Žao mi je što je bila slaba upravo onda kada je trebala biti najjača. Zato je tvoj otac tu uskočio. Pa postoje dva roditelja, a kada je jedan sam tada je on još i jači!

[puhovi obožavaju smokve]

puhica, jesu naše mame u rodu?

a kaj da ti velim, osim,
a sto se tice topica, zdenka2, meni uvodni post bas ne ide na brizne mame, oprosti, ali ono s provjeravanjem da li kcer govori istinu da joj je zubar otkazao termin :shock:
ili ono kad mama pita susjedu da li je kcerka pozdravila
sori, ali meni to ne ulazi u definiciju normalne majcinske brige.

[Sirius Black]

Ja mislim da je nju to toliko pogodilo da nije imala snage ni hrabrosti s tim se suočiti.

Nedavno sam čula jednu baku čiji trogodišnji unuk se ozlijedio i bio tri mjeseca u bolnici. Rekla je da joj ga je toliko bilo žao da prva dva tjedna uopće nije mogla otići do njega, dok se nije pomirila s činjenicom da se to dogodilo. Možda je i tvoja mama bježala od problema jer joj je bilo preteško

[cvijeta73]

rokobj
Rekla bih da i tvoja majka još treba svoju majku, što drugo?
Žao mi je što je bila slaba upravo onda kada je trebala biti najjača. Zato je tvoj otac tu uskočio. Pa postoje dva roditelja, a kada je jedan sam tada je on još i jači!

jako si lijepo ovo napisala. potpis. teške su to situacije, ponekad se pitam da li bih i ja reagirala na takav problem slično, bježući od njega i sve prepuštajući mužu. nadam se da ne, ali muči me to strašno.
jednom je juraj ružno pao, tako ružno da sam mislila da je gotov. muž ga je uzeo u ruke, a ja sam počela vrištati i nisam ga se usudila niti pogledati, nisam potrčala odmah do njega i vidjela što je s njim. mm ga je držao, a ja sam par minuta stajala daleko od njih sa prekrivenim rukama. i dan danas si to ne mogu oprostiti i zbog toga se pitam da li bih bila dovoljno jaka u takvim situacijama.

[Zdenka2]

Rokobj, to što si sad napisala je sasvim nešto drugo. Ako netko nije sa mnom u velikim stvarima, ne bih tolerirala da mi se zabada u sitne. Ali, opet, teško je reći, ne poznam tvoju mamu. Možda osjeća da nije bila uz tebe kad je trebala, pa sad pokušava nadoknaditi na krivi način.

[puhovi obožavaju smokve]

Rokobj, to što si sad napisala je sasvim nešto drugo. Ako netko nije sa mnom u velikim stvarima, ne bih tolerirala da mi se zabada u sitne. Ali, opet, teško je reći, ne poznam tvoju mamu. Možda osjeća da nije bila uz tebe kad je trebala, pa sad pokušava nadoknaditi na krivi način.

u ovome je upravo bit, zdenka!

[tajchi73]

puhica, jesu naše mame u rodu?

a kaj da ti velim, osim,
a sto se tice topica, zdenka2, meni uvodni post bas ne ide na brizne mame, oprosti, ali ono s provjeravanjem da li kcer govori istinu da joj je zubar otkazao termin :shock:
ili ono kad mama pita susjedu da li je kcerka pozdravila sori, ali meni to ne ulazi u definiciju normalne majcinske brige.

vjeruj mi da je moja mama i te kako brižna i suosjećajna žena i uvijek je stajala i brinula o meni i sestri i to što radi je nekad naporno i znam se odcrventi ali ja stvarno ne bih htjela imati drugačiju mamu i svi koji ju znaju masu puta su rekli koliko sam sretna i koliko bi oni željeli imati nekog tko se tako brine i voli svoju djecu. Pa što ako pita da li sam pozdravila, kad bolje razmisliš vidiš da je to smiješno, ja to ne doživljavam kao da me time podcjenjuje i smatra neodgovornom ili bilo što drugo . Mi ćemo za nju uvijek biti njena djeca jednako kako je moj tata sa 60 g. bio dijete svojoj majci. Pa uostalom i ja svoju pitam di je bila, kud ide i kad se vraća i brinem ako ne dođe na vrijeme i vjerojatno i ja imam kakvo glupo pitanje koje mi u tom trenu samo izleti a da ga nisam ni svjesna- možda sam i ja svoju pitala dal je oprala ruke ili nekog pozdravila.

[puhovi obožavaju smokve]

puhica, jesu naše mame u rodu?

a kaj da ti velim, osim,
a sto se tice topica, zdenka2, meni uvodni post bas ne ide na brizne mame, oprosti, ali ono s provjeravanjem da li kcer govori istinu da joj je zubar otkazao termin :shock:
ili ono kad mama pita susjedu da li je kcerka pozdravila sori, ali meni to ne ulazi u definiciju normalne majcinske brige.

vjeruj mi da je moja mama i te kako brižna i suosjećajna žena i uvijek je stajala i brinula o meni i sestri i to što radi je nekad naporno i znam se odcrventi ali ja stvarno ne bih htjela imati drugačiju mamu i svi koji ju znaju masu puta su rekli koliko sam sretna i koliko bi oni željeli imati nekog tko se tako brine i voli svoju djecu. Pa što ako pita da li sam pozdravila, kad bolje razmisliš vidiš da je to smiješno, ja to ne doživljavam kao da me time podcjenjuje i smatra neodgovornom ili bilo što drugo . Mi ćemo za nju uvijek biti njena djeca jednako kako je moj tata sa 60 g. bio dijete svojoj majci. Pa uostalom i ja svoju pitam di je bila, kud ide i kad se vraća i brinem ako ne dođe na vrijeme i vjerojatno i ja imam kakvo glupo pitanje koje mi u tom trenu samo izleti a da ga nisam ni svjesna- možda sam i ja svoju pitala dal je oprala ruke ili nekog pozdravila.

a cuj, ak tebe to ne smeta, sve pet!
ma simpaticno je to sto ju branis i ne das da se ista kaze protiv nje, ali da se mogu sloziti da je normalno da provjerava da li si pozdravila susjedu, sori, ali ne mogu.