mislila sam da mi ovo nikad neće postati bolna tema. nikad baš nikad mi dojenje na zahtjev nije bio neki problem.

malo mi je počelo smetati kad mi skida kupaći na plaži, pa kad dojim mlađeg u parkiću, zaleti se i on, podigne majicu i nađem se polugola među hrpom klinaca.
onda smo se kao dogovorili da ćemo dojiti samo doma. zbog toga izbjegavam dojiti i manjega kad smo vani. :/

i onda jučer, vrhunac.
prvi put u cijelom dojilačkom stažu bilo mi je slabo od dojenja.

bili smo na individualnom razgovoru za vrtić. neko kao upoznavanje. tamo brdo nekih igrački, bojica, teta nudi čaj, ---- a on se vješa po meni.
i nema te stvari koja bi mogla odvući pažnju.
bili smo unutra oko pola sata. sigurno pola vremena proveo je na cici.

nakon ove epizode čini mi se da mi je dosta.