nahraniti svoje i još dvoje,troje

[tajchi73]

Otvaram ovu temu jer ne mogu shvatiti neke mame koje vani uz svoje imaju poriv nahraniti i tuđe dijete. Bili smo na Bočarskom i moja mala ni gladna, ni žedna u hipu proguta poveći komad nečeg :? što joj je udijelila jedna brižna mama . To je jedna od bezbroj situacija s kojima smo se do sad susreli. Najčešće ipak uspijemo na vrijeme odreagirati ali tada uvijek slijede komentari poput pa ne bu im niš ili pa samo malo bum im dala.Pa što meni znači malo ili puno , moj sin je alergičan na hrpu toga i čisto je nebitno da li je pojeo malo ili puno ako je na to alergičan ,isto tako i kćer zbog moguće pojave alergije ne smije hrpu toga ali ja to ljudima ne mogu objasniti i stalno se moram opravdavati zašto i kako . Vaša iskustva?

[a zakaj]

ja strasno volim hraniti tudju djecu 8)
recimo na moru, na plazi, donesemo lubenicu i razdijelimo svoj seoskoj djecurliji. ili palacinke, ili muffine, kekse, bilo sto.
ali za manju djecu, uvijek pitam roditelje smijem li im ponuditi hranu.

[puhovi obožavaju smokve]

iskustva?
pa desilo mi se, recimo, da su mi djetetu - u najboljoj namjeri - ubacili komad speka u usta - mi smo inace vegetarijanci... to je bilo sa starijim sinom...
u zadnje vrijeme, mladjemu - bananko, bomboni, koje nikako ne zelim da jede, ali fakat, okrenes samo glavu i dijete ti vec nasopaju bez pitanja svakakvim gadostima!

[Hermione]

Uh, razumijem te - to zaista zna biti problem. Nama su to česte situacije na plaži. Djeca su sad veća i znaju pristojno odbiti ponuđeno, ali kad su bili jako maleni znalo je biti problema s tim. Mi na plažu nosimo samo vodu i ponekad voće jer nam je kuća 5 min od mora, ali zato ima ljudi koji nose kompletan "špajz" i uvijek nutkaju okolo klince. Nema ti druge nego sustavno ponavljati djetetu da hranu ne smije uzimati od drugih ljudi u parku/na plaži...

[aleksandra70vanja]

to ovisi i o djetetu
moja se ponaša kao da je od gladi pobjegla
kad netko vani hrani dijete, pogotovo ako je nešto slatko, smokići i takve stvari koje doma ne dobiva dođe, stane i prije nego ja odreagiram roditelji joj daju, i misle jadno gladno
a ako ja i kažem ne, ona se ne miče dok ne dobije

[Hermione]

stvari koje doma ne dobiva dođe, stane i prije nego ja odreagiram roditelji joj daju, i misle jadno gladno
a ako ja i kažem ne, ona se ne miče dok ne dobije

Koliko je tek takvih situacija bilo!
I onda jos: "Mama, a zakaj mi nikad ne jedemo takve kladice?" (čokoladice na štapiću uvezene tko zna otkud )

[sofke]

pa pristojno je pitati

ako Sof nešto jede, a dijete pored stoji i ima oči kao dva tanjura pitam mamu hoću ga ponudit i jel smije to jesti..šta ja znam, možda je dijete alergično ili baš sad ide na ručak

ni ja to ne volim, recimo kad joj daju bombone pa su još i uporni...ona nikad to nije jela pa je mene strah da će to ići gutati (ne zna kak se jedu bomboni, sunce mamino) i ugušiti se il šta ti ja znam

[sunca]

hranim sve oko sebe i svi hrane moju djecu i to je meni skroz ok i simpatično mi je kad u parku svi napadnu istu vrećicu krokija i ona nestane za tren.

sunča je alergična na kravlje mlijeko, pa moram stalno pazit da ne zgrabi šta krivo, ali ona je rano shvatila da ne smije mlijeko i uvijek pita "šta ima u tome mlijeka?", tako da ni tu nema nekih problema.

[Mima]

Apsolutno mi je nezamislivo da bi Lei netko nešto dao jesti bez da mene pita :shock:

[štrigica]

ja kolektivno hranim samo poznatu djecu (one što ih mogu nazvati svojima) ..,.
za sve ostale ipak prvo pogledam mamu /tatu/nekoga - s upitnikom u očima i pričekam dozvolu... i to baš zbog svih mogućih alergija koje se javljaju ...

[tajchi73]

Nema ti druge nego sustavno ponavljati djetetu da hranu ne smije uzimati od drugih ljudi u parku/na plaži...


ma to radimo non-stop al još su premali. Npr. sin zna da ne smije tortu jer ima mlijeka i jaja i kad vidi tortu odmah kaže da će samo puhat jer on to ne smije ,a onda na jednom rođendanu u igraonici ja krajičkom oka uhvatim kak mu teta daje tortu i kak on zdušno zjeva da ju proba ( bdw teti smo javili i telefonski i osobno da dolazi dijete alergično na hranu koje ne smije jesti tortu, čak smo donjeli i zamjenu koju njemu može dati ali ).

[cvijeta73]

Apsolutno mi je nezamislivo da bi Lei netko nešto dao jesti bez da mene pita :shock:

kako to misliš - zar ti se to već nije desilo?

ja nemam baš nekih problema s time - nije da pretjerano volim, ali niti me pretjerano ne smeta.

[Hermione]

Draga tajchi73,

samo ustraj i dalje.

[marta]

Vecina ljudi to radi u najboljoj namjeri ali su pri tome potpuno nesvjesni da bi to dijete moglo biti na nesto alergicno. Recimo taj glupi i preglupi smoki s kikirikijem. Il keksi s ljesnjacima...

[tajchi73]

[quote="sunca"]hranim sve oko sebe i svi hrane moju djecu i to je meni skroz ok i simpatično mi je kad u parku svi napadnu istu vrećicu krokija i ona nestane za tren.


mislim da bi ti simpatija brzo splasnula da vidiš kak zgleda dijete koje dobije reakciju na kikiriki iz tog krokija i koliko vremena ovisno o jačini alergije ima da stigne do bolnice ( dok mi je sin ležao u bolnici doveli su dijete koje su još u kolima hitne prikovčavali na aparate jer je pojelo nešto što ne smije ).

sunča je alergična na kravlje mlijeko, pa moram stalno pazit da ne zgrabi šta krivo, ali ona je rano shvatila da ne smije mlijeko i uvijek pita "šta ima u tome mlijeka?", tako da ni tu nema nekih problema

iz iskustva znam da ljudi pojma nemaju što koji proizvod sadrži pa lupaju po svom nahođenju.

[Deaedi]

Mene to strasno nervira, posebno sada dok smo na plazi pa svako malo netko nudi neki slatkis. A ona sve uzme, dok doma takve stvari upoce nece.

[domy]

Joj da znaš kak vele "tuđe je slađe".
I tak to fakat je.

[bfamily]

Uvijek dam drugoj djeci koja se sa mojom malom igraju ono što dajem i njoj, nekad se sjetim pitati mamu a nekad prijeđe preko glave.
I Enoli često daju bombončiće što nevolim baš da jede.
Više neznam kako da reagiram na to.

[Loryblue]

Vecina ljudi to radi u najboljoj namjeri ali su pri tome potpuno nesvjesni da bi to dijete moglo biti na nesto alergicno. Recimo taj glupi i preglupi smoki s kikirikijem. Il keksi s ljesnjacima...

X

ni jedan roditelj zasigurno ne misli ništa loše kad ponudi tuđe dijete nečim. možda malo nepromišljeno, ali je to po meni čisto ljudski i instinktivno.
i ja ponudim tuđe dite (ako nije baš stvarno maleno) jer me "ubi" kad me dite gleda "gladnim očima".
ako je roditelj uz dite naravno da priupitam mogu li ditetu dat nešto šta moja jede.

ali je meni užasno kad neko dite jede, roditelj uz njega (par puta sam doživila i uvik je to bila mama) i moja L. dođe do tog diteta i gleda ga kako jede. a ja stojim/sidim na par metara dalje, dotična mama gleda kako moja gleda njeno dite i ni riči ne prozbori. da makar pita: hoćeš li i ti probat, pa da ja reagiram ili ne reagiram, ok. ali dozvolit da tuđe dite gleda moje kako jede i ne pitat hoće li i ono (ili pitat roditelja) meni je ravno srcu kamenom.
dica su takva, uvik će gledat u tuđu kesu i jelo. rijetka su ona koja neće.
i mene to hranjenje tuđe dice, ili hranjenje moga od nekog drugog niti malo ne zabrinjava.

[marta]

Da, to je taj nas veeeeliki strah od gladi.

Meni ni najmanje ne smeta kad netko ne da mom djetetu nista, iako ga molecivo gleda. I nemam nikakvih problema s tim da djetetu koje ne poznam ne dam nista za jesti pa da me i moli. Ako roditelji odobre, moze. Al sama ne nudim.

[tajchi73]

ni jedan roditelj zasigurno ne misli ništa loše kad ponudi tuđe dijete nečim. možda malo nepromišljeno, ali je to po meni čisto ljudski i instinktivno.

u potpunosti se slažem s tim i ne krivim roditelje koji instiktivno daju pa se na upozorenje štrecnu i vidiš da im je krivo, nego na one koji imaju komentare pa zašto ,pa kako, pa ne bu im niš- e to me smeta i ljuti. Ma priznajem ponekad me ljuti zašto uopće djeca jedu u igri onak zmazana,al što ću.

[Loryblue]

I nemam nikakvih problema s tim da djetetu koje ne poznam ne dam nista za jesti pa da me i moli. Ako roditelji odobre, moze. Al sama ne nudim.

mene nekako ti dječji "gladni" pogledi baš pogode. iako sam svjesna da dite zasigurno nije gladno.
ali ja ne mogu jest ni kad me životinja gleda. npr. kad me neki pas gleda onim tužnim očima dok ja jedem npr sendvić u parku dam mu sendvić samo da ga se riješim i da ne gledam te tužne, gladne oči. nekad probam objasnit da sam i ja gladna, ali kad vidim da to objašnjenje njemu ama baš ništa ne znači, popustim i udijelim papicu

[Linda]

to ovisi i o djetetu
moja se ponaša kao da je od gladi pobjegla
kad netko vani hrani dijete, pogotovo ako je nešto slatko, smokići i takve stvari koje doma ne dobiva dođe, stane i prije nego ja odreagiram roditelji joj daju

kao da si moju Megicu opisala


Moram priznati da i ja volim nahraniti sve oko sebe (ne samo djecu), ali nikad ne nosim bombone, smokiće ili nešto slično... najčešće neki domaći keksići, pecivo, lješnajci, voće... ali ako je malo dijete, ne pada mi na pamet hraniti ga, osim uz dopuštenje roditelja.

[nina14]

Otkad imam svoje dijete koje je alergičar, kao i poučena pričama mama čija djeca imaju problema npr. sa zatvorom (a 'dobronamjerni' ih trpaju čokoladom) uvijek pitam ili dam mami pa neka ona da djetetu.

Mrzim kad Svenu tako daju, mojoj mami se desilo da joj povrati nasred ceste na povratku kući iz parka jer je pojeo neke krekere sa sezamom koje ne bi smio (sreća da je povratio).

Jasno mi je da je namjera dobra, ali.....
masu puta S. dobije nešto od poznatih, ja to spremim 'za kasnije' i onda ja to smažem

[MGrubi]

ni jedan roditelj zasigurno ne misli ništa loše kad ponudi tuđe dijete nečim. možda malo nepromišljeno, ali je to po meni čisto ljudski i instinktivno.

.

zato imamo bonton, da se malo uljude instkti
pristojno je pitati: smijem li Vašem djetetu dati xxxxx?
jagoda je voće, no ima onih koji ju ne smiju ni pomirisati

[MGrubi]

OT: reka moj pokojni pradjed (još u ono siromašno vrijeme): - kad vidiš dite na cesti, daj mu suhu smokvu/kruva ...
nikad ne znaš, možebit da je i tvoje

[vissnja]

mene nekako ti dječji "gladni" pogledi baš pogode. iako sam svjesna da dite zasigurno nije gladno.
ali ja ne mogu jest ni kad me životinja gleda.

I ja isto ovako. I sećam se jednom, pre 5-6 godina (još nisam imala svoje dete i mislila da sva deca sve jedu po rođenju ) na glavnom šetalištu mi priđe premedena mala bucka i kaže: Ja bi tvoju krofnu. I ja joj kažem da sam moju već grizla, ali ako hoće kupiću joj drugu. Okrenem se, kupim joj i dam, ona ode mami sva srećna. Mama se izvinjavala i zahvaljivala a meni ni na kraj pameti nije bilo da pitam da li ona to sme.
Tek sad kad imam dete kontam te stvari, ako joj neko nešto da a da me je baš sramota da odbijem (jedna jako stara baka u parku) onda uzmem kažem da će dobiti kasnije, posle ručka. A mamama u parku stalno vičem: Ona to ne jede.... I naravno za sve pitam pre nego što ponudim drugu decu.

[sunca]

ja ne znam kako vi, ali moje djete je pod stalnim nadzorom vani, barem ovo mlađe i nema šanse da joj netko nešto uvali prije nego ja reagiram. bombone nosi na pregled meni ili čak braci i obično naprave toliku halabuku da sam i na drugoj strani parka stigla bi, ali uvijek sam jako blizu (desetak metara uvrh glave). ne znam kako će bit kad bude starija, ali za sad nemam problema.
vidim po parkovima da djeca čak znaju pit iz iste boce što ja svojima ne dozvoljavam, ali da ne nadzirem vjerojatno bi i moji pili. ali opet mislim da je to stvar mog nadzora, a ne hoće li im netko dati ili neće.

[MalaSirena]

Ja nudim drugu djecu ako se motaju oko nas kad vide da se nešto jede, ali kod mene je ugl. voće i obično pitam onoga s kim je dijete mogu li mu slobodno dati i smije li to dijete jesti (i čudom se čudim kad kažu da neće jer npr. ne bude mogao ručati, a dotle ga cijelo vrijeme trpaju pecivima, smokijima i sl. :/ ).

[Deaedi]

ja ne znam kako vi, ali moje djete je pod stalnim nadzorom vani, barem ovo mlađe i nema šanse da joj netko nešto uvali prije nego ja reagiram. ......mislim da je to stvar mog nadzora, a ne hoće li im netko dati ili neće.

Cuj, i moje dijete je pod nadzorom, ali to znaci da je krug njenog kretanja nekih 20tak metara, a ja je gledam 90% vremena. Ostalih 10% pogledam u nebo, obrisem nos, pogledam drugu djecu, progovorim nesto s drugim roditeljima. Ne pusem joj stalno za vrat. I igra se s drugom djecom, dolazi do njihovih roditelja. I ja vidim da su joj dali nesto za jesti, ali obicno joj dam da proba, jer ne zelim zaurlati preko pola plaze da ne stavlja keks u usta.

No, da mi je drago, nije. Ja drugoj djeci nista ne dajem bez da pitam njihove roditelje ili osobu koja ih cuva.

[Zdenka2]

Joj da znaš kak vele "tuđe je slađe".
I tak to fakat je.

To je tako. Kad k nama dođu prijatelji djece, ne možeš ih nahranit, sve im je fino. Isto tako mojoj djeci kad idu k nekome.

U parku ne hranim tuđu djecu, osim poznatih, onih za koje znam da im majke neće zamjeriti ako sam im dala keksić. Ako kupujem svojima sladoled, majku poznatog djeteta ću pitati smijem li i njemu kupiti. Ako imamo štapiće i keksiće, pa priđe neko nepoznato dijete i gleda, ponudit ćemo ako je dijete veće. Jer, poznajem ja te oči: kad moja djeca, pogotovo M. vide da netko ima neke štapiće, kao da je iz gladi utekao, sav je u toj vrećici, dok ne dobije štogod. Tako, imam prema tome umjeren stav - mislim da treba biti oprezan, ali ne treba biti baš stalno "na stražnjim nogama".

[tajchi73]

ja ne znam kako vi, ali moje djete je pod stalnim nadzorom vani, barem ovo mlađe i nema šanse da joj netko nešto uvali prije nego ja reagiram. bombone nosi na pregled meni ili čak braci i obično naprave toliku halabuku da sam i na drugoj strani parka stigla bi, ali uvijek sam jako blizu (desetak metara uvrh glave). ne znam kako će bit kad bude starija, ali za sad nemam problema.
vidim po parkovima da djeca čak znaju pit iz iste boce što ja svojima ne dozvoljavam, ali da ne nadzirem vjerojatno bi i moji pili. ali opet mislim da je to stvar mog nadzora, a ne hoće li im netko dati ili neće.

nemoj mislit da moja nisu pod nadzorom ( mogu reć da su jadni pod povećalom a ne samo pod nadzorom )al jednostavno 3g. i 1,5 g. dijete nemaju baš iste interese pa se ponekad razmaknu na više od 3 m pa je meni jako teško oba imat pod nadzorom.A baš da očekujem da mi 1,5 g. dijete donosi na uvid sve što dobije, pa čak i ovo od 3 g. iskreno ne očekujem. Što se tiče Bočarskog kad je žena udjelila mojoj maloj komad nećeg ja sam bila na manje od pola metra od male a dotična mama otprilike isto toliko i eto nisam uspjela reagirat jer je mala gladnuš i vjerojatno već i kuži da ne smije jesti od drugih pa proguta u hipu.

[gitulja]

ja uvijek ponudim i drugu djecu, prvo pitam roditelje da li smiju. obično je to voće. evo sad kad smo bili na moru čim bi ja otvorila posudu s voćem oko mene još bar 2-3 djece. pa kako da im ne dam?
ali evo jučer smo bili na izletu, seosko imanje, klopa ... i uz svu tu hranu žena giti daje smoki. ja sam lijepo zahvalila i rekla da mi ne dajemo smoki. malo me čudno gledala, ali g je umjesto smokija pojela domaću štrudlu.
sva sreća da je g takvo dijete da kad joj kažem da mi to ne jedemo ona više ne traži ( bar za sad).

[nina14]

ja moga učim da uvijek provjeri s nekim starijim može li on to jesti i onda nam se dogodi da trči s xy i viče 'vidi mama, tu piše da nema lješnjaka' (ne znam bih li stavila ili )

[tajchi73]

ja moga učim da uvijek provjeri s nekim starijim može li on to jesti i onda nam se dogodi da trči s xy i viče 'vidi mama, tu piše da nema lješnjaka' (ne znam bih li stavila ili )

[aleksandra70vanja]

Da, to je taj nas veeeeliki strah od gladi.

Meni ni najmanje ne smeta kad netko ne da mom djetetu nista, iako ga molecivo gleda. I nemam nikakvih problema s tim da djetetu koje ne poznam ne dam nista za jesti pa da me i moli. Ako roditelji odobre, moze. Al sama ne nudim.

ma nije to glad, nitko ne misli da je tuđe dijete gladno, a znam i po svojoj da sigurno nije željna, bar ne bi smjela biti jer redovito jede slatkiše kući
to je ono slađe voće u tuđem voćnjaku

a kako će roditelji odobriti ako ne nudiš?

[Loryblue]

ja ne znam kako vi, ali moje djete je pod stalnim nadzorom vani, barem ovo mlađe i nema šanse da joj netko nešto uvali prije nego ja reagiram........ ali opet mislim da je to stvar mog nadzora, a ne hoće li im netko dati ili neće.

nemoj mislit da moja nisu pod nadzorom ( mogu reć da su jadni pod povećalom a ne samo pod nadzorom )al jednostavno 3g. i 1,5 g. dijete nemaju baš iste interese pa se ponekad razmaknu na više od 3 m pa je meni jako teško oba imat pod nadzorom.A baš da očekujem da mi 1,5 g. dijete donosi na uvid sve što dobije, pa čak i ovo od 3 g. iskreno ne očekujem.

ne pustim ni ja svoju ko sa lanca kad negdi idemo, ali bome ni ne visim nad njojm non-stop. bitno je da mi je na vidiku, a je li to na 2 ili 22 metra nije nešto čime se zabrinjavam. ja sam očito malo ležernija mama koja je malo fleksibilnija i ne stoji ko kobac nad ditetom.
a poznavajući moju malu ja bi se doslovno onesvistila kad bi mi ona stalno pokazivala šta je dobila.

sunca, ide li tvoje koje dite u vrtić?
ako ide, nemoj past u nesvist kad ga zatekneš kako s guštom ispija iz tuđe boce.
ne volim ni ja da moja pije iz tuđe boce ili netko iz njene, ali sam i takvih scena vidila kad dođem po nju u vrtić.

[Honey]

Kod mog nema bojazni da će od nekog uzeti nešto. On svu hranu, bilo doma bilo po vani, gleda kao da mu je neprijatelj :/
Nude mu svejedno, pa se čude kako to da neće smoki

[meda]

ja ne nudim, al ako mi dijete dode i gleda ili trazi pitam roditelja smijem li ga ponuditi.

dorian bas nije lud za hranom, i ne jede ono sto ne zna sto je, tj. ono sto mu mi doma ne dajemo, a ako mu neko to nepoznato i nudi , on nece uzeti ili uzme i da meni

za poznate stvari mi je ok da mu neko da, pogotovo ako bas zeli to jesti, al volim da me pitaju.
tude je slade i u drustvu se slasnije jede

[Matilda]

Ne dogodi se baš da nosim hranu van.
A grickalice i ostale đakonije ne kupujem.
Zadnji put sam na jednom izletu imala rižine kolutiće (mi to zovemo stiropor i to najčešće nosimo kao mali snack). Pitala sam roditelje mogu li djetetu dati jer je gledalo u mene i M koja je grizla svoj stiropor. I sve 5.

I ja volim da me se pita može li mom djetetu dati nešto. Ali u većini slučajeva M sama kaže da nešto neće, kao npr. prekjučer nije htjela ponuđene štapiće, ali je jučer zdušno prihvatila lizalicu, na što sam ja jer me žena nije pitala može li dati mom djetetu, a i imamo pravilo da liza i igralište ne idu zajedno.

[Zorana]

Ja potpisujem Lory i zdenku. I meni je nepojmljivo da neko dijete gleda dok moja djeca jedu, a da ga mi ignoriramo. Ja tada uglavnom potrazim pogledom roditelja i onda pitam smijem li ponuditi.
Da netko nesto nudi djetetu, a bez naseg dopustenja, se dogodilo jednom-dvaput. Ali je bilo totalno dobronamjerno. Nedavno se npr. radilo o jednom djedici koji je svojoj unuci nudio bombon i onda pitao moju Jasenu zeli li i ona. (buduci da je ona gutala ocima i vrecicu i bombone u njoj ) Bombon je uzela, a djedica je komentirao kako se on dobro sjeca kako je to kad drugi jede, a ti nemas. Doduse, ja sam Jaseni kasnije rekla kako me je ipak trebala pitati prije nego je uzela.

Inace, razumijem ljude cija su djeca alergicari pa se boje. Ali, ja nekako uvijek polazim od toga da su te situacije jedan jede-drugi gleda bezvezne. I sama, kad nesto imam, a sjedim npr. u parku ponudim onome s kim se eventualno zapricam ili ako prodje netko poznat.
Sve u svemu....moje iskustvo je takvo da nudimo mi, nude i drugi....jedino sto stvarno volim je da me dijete prvo pita prije nego sto nesto uzme. Ali, tu se trudim utjecati na svoju djecu. Ne pokusavam bas preodgajati okolinu.

[flower]

sto se moje tice ja sam ju nacula da mora nas pitati smije li nesto jesti i to od prvih parkovskih dana kad je tamanila po tudjim torbama kao da doma nemamo sto jesti. sto se tice druge djece - mi uvijek imamo hrane sa sobom i to obicno kao da idemo negdje na dva dana tako da kad pocnem vaditi svi koji su u parku dodju, onda ja pomalo pitam roditelje da li smiju to jesti. nikad ne dam djetetu a da prije ne pitam rod. makar se radilo o jednom grizu jabuke ili stiropora.

[Zorana]

I meni se stvarno cini kao bolja opcija nauciti vlastitu djecu da pitaju nego upucivati poglede i kritike svakome tko im pristupi s hranom.

[vještičica]

Nisam imala prilike ni da nudim tuđu djecu ni da neko nudi moje. Da jesam vjerovatno bi prvo pitala mamu može li/smije li dijete jesti to što nudim.

ALI...

Šta kad dijete žica hranu od naroda u parku? Mene je moja juče tako osramotila da sam htjela u zemlju propasti...
Jedna mama, nakon što je šmizla uporno ponavljala "lepi leb" i "nece" kad sam rekla da idemo kupiti kiflu, pita jede li bananu. Kako je izgovorila, tako se ova moja proderala "Bnanaaaaaa, bnanicaaaaaaa!!!" kao da je iz gladi utekla (a sita-pjana izašla u šetnju, jela i sisala prije polaska). Teta, naravno, da bananu, koju šmizla smaže kao da danima nije jela. Ja zahvaljujem i izvinjavam se, i crvenim...
Deset minuta nakon toga skužila je jednu baku na klupi i ko metak pravo njoj i pokazuje na kesu. Pogađate "Bnanaaaaaa, bnanicaaaaaaa!!!" i baka, naravno, silno oduševljena njenim istupom, da bananu. I opet je smazala ko da ništa danima nije jela

Epilog: pričam mužu šta me snašlo, veli on meni "ženo, u park ne idi bez kile banana!"

[leonisa]

to ovisi i o djetetu
moja se ponaša kao da je od gladi pobjegla
kad netko vani hrani dijete, pogotovo ako je nešto slatko, smokići i takve stvari koje doma ne dobiva dođe, stane i prije nego ja odreagiram roditelji joj daju, i misle jadno gladno
a ako ja i kažem ne, ona se ne miče dok ne dobije

opisala si leu!
jednom je naganjala malu po cijelom kvartu jer je imala smokice, a ja sam joj svim silama pokusala odvuc paznju.
na kraju sam ju fizicki odvukla....

sto se tice hranjanja tudje djece, ja ko zorana- trazim pogledom roditelje i pokusavam uspostaviti eye kontakt.

jako rado bi ju naucila da prvo mene pita. no kad je hrana u pitanju, ona se pretvori u zombija.

[maria71]

Ako mi se dijete obrati i kad pitam roditelja za dozvolu, nahranim

Sama ne nudim.

[iridana2666]

Vecina ljudi to radi u najboljoj namjeri ali su pri tome potpuno nesvjesni da bi to dijete moglo biti na nesto alergicno. Recimo taj glupi i preglupi smoki s kikirikijem. Il keksi s ljesnjacima...

X

ni jedan roditelj zasigurno ne misli ništa loše kad ponudi tuđe dijete nečim. možda malo nepromišljeno, ali je to po meni čisto ljudski i instinktivno.
i ja ponudim tuđe dite (ako nije baš stvarno maleno) jer me "ubi" kad me dite gleda "gladnim očima".
ako je roditelj uz dite naravno da priupitam mogu li ditetu dat nešto šta moja jede.

ali je meni užasno kad neko dite jede, roditelj uz njega (par puta sam doživila i uvik je to bila mama) i moja L. dođe do tog diteta i gleda ga kako jede. a ja stojim/sidim na par metara dalje, dotična mama gleda kako moja gleda njeno dite i ni riči ne prozbori. da makar pita: hoćeš li i ti probat, pa da ja reagiram ili ne reagiram, ok. ali dozvolit da tuđe dite gleda moje kako jede i ne pitat hoće li i ono (ili pitat roditelja) meni je ravno srcu kamenom.
dica su takva, uvik će gledat u tuđu kesu i jelo. rijetka su ona koja neće.
i mene to hranjenje tuđe dice, ili hranjenje moga od nekog drugog niti malo ne zabrinjava.

Loryblue i ja se tako osjećam kad se nadjemo u takvoj situaciji

Ja hranim tuđu djecu, i svojoj djeci ću otkinuti malkice od usta, ako nam se priključi tuđe dijete/djeca, ali ću prije toga pitati roditelje i također napomenuti ako imam nešto sa jajima/kikirikijem/orasima. Imamo puno djece alergičara u bližoj i široj obitelji pa ne bih riskirala.

[leonisa]

Meni ni najmanje ne smeta kad netko ne da mom djetetu nista, iako ga molecivo gleda.

meni je problem sto ce se L. zaletiti i sama uzeti.
dvostruki bed.
em ne zelim da to jede em uzma bez moje i one cije je dozvole.

[aleksandra70vanja]

Meni ni najmanje ne smeta kad netko ne da mom djetetu nista, iako ga molecivo gleda.

meni je problem sto ce se L. zaletiti i sama uzeti.
dvostruki bed.
em ne zelim da to jede em uzma bez moje i one cije je dozvole.

znači još jedan požderuh na pisti
sam nek ne otima od moje, ionako je nešto napaljena na malu djecu

[Mima]

Apsolutno mi je nezamislivo da bi Lei netko nešto dao jesti bez da mene pita :shock:

kako to misliš - zar ti se to već nije desilo?

ja nemam baš nekih problema s time - nije da pretjerano volim, ali niti me pretjerano ne smeta.

Pa ne, nije mi se desilo. Sad će zvučati neznamkako, ali ja vani stvarno uvijek imam Leu pod nadzorom, tj. nije mi se do sada dogodila situacija da Lea sa nekim stupi u kontakt a da ja to ne vidim. U parkiću u koji stalno idemo mame već znaju da me trebaju pitati smiju li Lei nešto dati (jer sam im rekla da je imala alergijske osipe što i nije potpuna laž).
Drugo, ja uopće ne volim da se jede vani u parku jer su Lei ruke neopisivo prljave pošto stalno kopa po zemlji.

Od nepoznatih ljudi joj uopće niti ne dam da uzima hranu, bez obzira na to što se nudi, jer ne želim da to radi i hoću je naučiti da odbije.

Nisam imala nekih problema sa nuđenjem hrane, osim što me neka bakica u Karlovcu nedavno iznapadala da da Lei bombona i nije odustajala, čak mi je rekla da je šećer dobar za kosti. Morala sam postati bezobrazna. Ali, to mi je dobro došlo da Lei naglasim da se od nepoznatih ništa ne uzima. Lea je, doduše, imala ideju da pitamo bakicu kako se zove jer da bi ju onda poznali

U familiji me se boje i znaju da me moraju pitati prije nego što Lei daju nešto jesti. Zapravo, jedino joj je moja mama jednom bez pitanja dala staru sarmu