 |
|||
Ja sam podijeljena...
Sigurno bih bila ljuta, cekala bih da se "oladim" prije neg nesto poduzmem.
Ne bih u novine, al ne bih ni samo tako pustila.
Prije svega bih se zapitala maltretiram li ja svoje dijete s dugom kosom, kad se tako lako dala osisat.
I da, bila bih zadovoljna s isprikom tete.
Ako mi je teta i inace ok.
Ako nisam zadovoljna i inace, tj. ako nije prvi propust, e onda bih dobro razmislila sto i kako dalje.
[quote="blazena"]
Prije svega bih se zapitala maltretiram li ja svoje dijete s dugom kosom
Naravno, i ja. Ustvari, da je moja, mene bi kopalo zbog čega se je dala ošišati? Znam da je samo zaigrano dijete, 4. god., no.... nešto ne štima. Netko je zasigurno fulao. Možda malkoc i tata, jel moguće? Zar je već u toj dobi trebao raditi na odgajanju u tom smislu da njegovo dijete ne bude povodljivo? Ne znam, stvarno. I još nešto, zanimalo bi me, zašto se je baš moja dala ošišati, a nitko drugi nije?!!!
A zašto svi mislite da iza svega toga postoje neki skriveni razlozi i da je to dijete bilo napadnuto i prisiljeno na šišanje.zanimalo bi me, zašto se je baš moja dala ošišati, a nitko drugi nije?!!!
Možda iza svega toga stoji dječje igra i znatiželja.
Mislim pritom i na šišače i ošišanu curicu. :/
Sigurno ne bih davala u novine, niti bi tetu tužila ravnateljici, njoj je u toj situaciji sigurno bilo najgore, a posljedica je ipak bila samo ošišana kosa.
Međutim, nisam za to da su djeci u svakom trenutku dostupne ni škare ni drvene bojice. Kod mene doma isto nisu (odnosno samo škarice nisu), kad hoće rezati, pita.
Kad se reže ili boji, to bi trebalo biti dostupno, kad se završi s tim aktivnostima (za vrijeme kojih su djeca na oku odgajatelja) trebalo bi ih skloniti van dječjeg domašaja. (iako se bojicom može upiknuti u oko i za vrijeme bojanja, uopće nije sporno).
Isto tako bih maknula paravan, kakva privatnost kad je riječ o četverogodišnjacima.
Kod nas u vrtiću isto imaju frizerski kutak, ali nema paravana.
Ah, pa ja sam svojevremeno pol ulice ošišala, bili smo kao pod nadzorom roditelja. Malo su se djeca zaigrala.
nama škarice za papir stoje na polici s njenim 'slikarskim' priborom - bojicama, mapama, kolažem i ona ih smije i može uzeti kad god joj trebaju
kad ih je tek dobila (škarice) ošišala si je šiške i zarezala par majica...uglavnom, počela je rezati sve na što je naišla
pa smo razgovarali da se to ne radi i sad reže samo papir i zbilja je odgovorna s tim škaricama i ja u nju imam puno povjerenje
ni ja baš ne bi bila oduševljena da je iz vrtića pokupim ošišanu, ali ne brijem da su te škarice toliko opasne..ona se igra i s pravim viljuškama (kad kuha) i prije će se s tim nabosti nego sa škaricama
a šta da im radiš..pazim koliko je moguće, ali klinci ne mogu živjeti u sobi obloženoj spužvom i dodirivati samo plišane predmete
u potpunosti se slažem...dijete takvo nešto ne bi nikad dopustilo da samo to nije željelo, a opet - ako je željelo, ne znači samim time da je i povodljivoAnci prvotno napisa
a općenito što se tiče povodljivosti - nikad nije prerano učiti djecu da se odupru raznim ucjenama vršnjaka... štoviše, potrebno je svaki put kad uočite da se to događa vašem djetetu, odmah reagirati na način da naučite dijete razmišljati svojom glavicom i ne popuštati ucjenama i/ili pak da ne slijedi loše primjere
sofke, i s tobom se slažem...
i još bih tu dodala cure.... a dajte zamislite koliko dana, mjeseci, godina, ta žena pazi na njih i ništa im se nije dogodilo.... i dođe jedna minuta kad je možda se nekim drugim djetetom (djecom) imala posla, bila okrenuta leđima ili u kupaonici brisala nekom guzu, možda otišla u ormarić po čistu opdjeću nekom tko se smočio (ma može biti tisuću možda) i curke to naprave... i sad ta žena u medijima ispada neodgovorna i neoprezna... ako se ona ispričala tom tati i rekla da će ubuduće još više pažnje obratiti na škarice, smatram to dovoljnim... u cijeloj toj priči iskreno sumnjam da se ravnateljica nije ispričala roditelju, jer će ravnatelji napraviti sve što je potrebno da se situacija smiri, upravo iz razloga što su svjesni da će roditelji danas za svaku, pa i najmanju stvar koja im se ne svidi u vrtiću, pohrliti novinarima (naravno, ovdje ne želim generalizirati i reći da su svi roditelji takvi - ne daj bože, ali očito ima mnogo onih koji medije smatraju rješenjem problema)...umjesto da problem riješe s onima s kojima problem treba riješiti...tj. sjesti i razgovarati...
i za sve koji misle da škare ne smiju biti dostupne djeci... ne bi im smjele biti dostupne u jaslicama (tj. tad im treba davati škare samo pod nadzorom, u individualnom radu...i to u starijoj jasličkoj grupi), ali od 3. godine postoji mnogo razloga ZA da škare, bojice i sl. budu dostupni... tu sad jedino teta ima pravo procijeniti da li je u njenoj grupi to pametno, jer ako primjerice ima dijete s nekim poremećajem hiperaktivnosti, agresivnosti i sl. sigurnije je da škare daje samo pod nadzorom, jer bi takvo dijete škarama moglo ugroziti i sebe i druge
a sporni paravan... mislim da su i to neki pogrešno shvatili... u vrtićima, u sobama, postoje i kutići osame koji doslovce služe za to da se dijete ili dvoje njih malo izdvoji i osami u igri... naravno da je i taj kutić pod nadzorom, ali ipak je malko zaklonjen da djeca imaju dojam da su u svom svijetu... što im je nekad itekako potrebno ako su svakodnevno okruženi u istom prostoru s hrpom druge djece
a paravani služe za dramske igre.... i nije taj paravan oko kutića frizera, neko su curke iza paravana odnijele škare iz likovnog kutića (tako sam ja to shvatila i sumnjam da je drugačije bilo)
eto, napisala sam hrpu riječi...a sad idem odmoriti prste
koliko puta marko dođe kao s fronta....
pa nije teta hobotnica....
isto tako meni u razredu je jedan odvrnuo jedan dio s energetskog bloka
imali smo grupni rad, i dok sam nešto tumačila drugoj grupi čujem tres !
taj je dio pao na pod
pa po većini na ovom topicu bi mi trebalo najmanje oduzeti plaću , ili me poslati na Goli otok.....................
a tek kad su se m. i f. potukli na hodniku
pa dok sam ih razdvojila, bilo je par šljiva.....
e onda sam tako urlala da me se najvjerojatnije čulo 100 km okolo i to ne valja...................
jer sam im možda oštetila sluh, a to što su njih 2 skupa sa svojim pubertetskim hormonima meni oduzeli 2 godine života nikom ništa jer se mlate kao U ULTIMATE FIGHT-U
naravno kad su došli roditelji, mi smo krivi jer ih ne pazimo dovoljno......
e onda sam ja rekla da njih dvojicu od tada službeno proglašavam svojim pobočnicima i da će dok god sam ja dežurna biti sa mnom dežurni na hodniku......
nakon par tjedana prisilnog dežurstva, napokon su shvatili i primirili su se
a isto tako mene bi više brinulo moje dijete koje se da nagovoriti na šišanje
kao što i moji mamu nije brinulo previše zašto smo se ja i frendica igrale partizana
nego to što je bez noge i kose ostala moja barbika
Ja sam neodgovorna mama.
Moje su se oboje osisali bez mog znanja, u mom prisustvu (u istoj kuci, u drugoj sobi).
Ja, iskreno, mislim da su cudna djeca ta kojoj niti jednom ne padne napamet da rezu svoju kosu (ili rezu kosu nekog drugog) i tu ideju ne sprovedu.
Ovako i kod mene, samo što ja imam jedno dijete (ošišala se malim škaricama za nokte sa zaobljenim vrhom)
Ovako i kod mene, samo što ja imam jedno dijete (ošišala se malim škaricama za nokte sa zaobljenim vrhom)
ancica, fakat dobar point...dok smo bili klinci svi smo htjeli biti pipi duga carapa, tom s. i sl. ekipa - tako dobro su se zabavljali, sad kad smo roditelji kao da ne kuzimo koliko su djeca u biti slobodna duhom i djelima.
Ja sam kao 4-ogodišnjakinja ošišala svoje zlatne uvojke i pretvorila se u dječarca
ja sam jednom došla u vrtić, teta me dočekala sva blijeda s rečenicom: "danas smo imali paradu". smrzla sam se, teta nastavi "m se ošišala"
ja sam odvalila od smijeha i kažem "samo sebe?"
teta: "da"
ja: "sva sreća da nije nekog drugog"
teti se vratila boja u lice i pao joj kamen sa srca.
meni je to bila super fora, ne bi me uzrujalo ni da ju je netko drugi ošišao, ali zato što znam da ima jako dobar status u grupi i da to ne bi dopustila da bi se nekom dopala i pokušala biti prijateljica, nego iz vlastite želje i potrebe da isproba takvo što. e, a da je onakva kakva sam ja bila u vrtiću (na margini), onda bih se zabrinula i ispitala situaciju.
i možda bih okrivila tetu, ali ne za šišanje kao posljedicu nepažnje, nego kao posljedicu nezapažanja i nezainteresiranosti, zašto djetetu na margini ne pomogne da se uklopi pa ono mora prijateljstvo kupovati plavim uvojcima. dovela bih u pitanje njenu stručnost, ali vjerojatno i prije nego bi došlo do šišanja
Bas sam i ja ovo htjela napisati. Olovke i bojice su opasnije za kopanje oka nego te skare.I ja mislim ovako.
Mislim meni je bezveze sad ici i skakati po tetama a znam milion djece koja imaju super roditelje i bez obzira su se malo sama podsisala.Treba tocno sekunda da se malo sisnes.
Glas razuma
puno djece dolazi u vrtić ošišane kose - najčešće šiški pa su smješne curice koje imaju kosu do pol leđa a bez ijedne dlake naprijed - otprilike do sredine glaveMislim meni je bezveze sad ici i skakati po tetama a znam milion djece koja imaju super roditelje i bez obzira su se malo sama podsisala.
ne vjerujem da je ijedna teta roditeljima koji takvo dijete dovedu u vrtić rekla da su neodgovorni, dala ih u novine ili zaprijetila soc. službom zbog zanemarivanja ili sl. također na vjerujem da je dijete ispitivala - dragi, a tko te to čuvao kad si odrezao kosicu?
sad vjerujem da će se netko javiti i reći al nije isto kad se to doma desi roditelju i kad se desi u vrtiću. ali mislim da ne bi trebalo raditi velike razlike jer je i u vrtiću i kod kuće cilj djetetu omogućiti da se što više osamostali, zadovolji svoju znatiželju.... da sad ne nabrajam - hoću reći da je roditeljima i tetama cilj isti - zadovoljno dijete - a nezgode se mogu desiti i jednima i drugima
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom