Već neko vrijeme namjeravam otvoriti ovaj topic, ali sad me potaknuo onaj o kopanju po torbi u kafiću.
Primjećujem da sam u slučaju vođenja djeteta u kafiće totalni čudak u široj okolini pa me zanima da li ima još takvih.
Naime, ja inače uopće ne volim kafiće, ne pijem kavu, kad hoću razgovarati s nekim volim kad mi dođe doma, ili odemo prošetati i tak. Ljetne terasu su mi još o.k., ali prostorije gdje se puši izbjegavam.
Otkad imam bebu nije mi nikad palo na pamet da s njom sjednem u kafić, kad smo vani uvijek idemo u šetnju. Nekoliko puta sam dobila poziv na kavu, u stilu "pa dopelaj i bebu, ona će biti u kolicima, a mi ćemo sjesti i razgovarati". Kaj bi beba trebala raditi u kolicima? Ona se obožava voziti, a da ju ostavim da sjedi na mjestu poludjela bi.
Sad se prisjećam nekih stvari koje me prije nisu toliko dirale kad nisam imala dijete. Npr. kad sam bila vani, pa sam vidjela mame kak sjede i piju kavu, beba u kolicima plače, a one njišu kolica jednom rukom. Ili komentari "jako je zahtjevan, ne mogu na miru ni kavu popiti". Ili vrištanje frendičine dvogodišnjakinje kojoj je pukao film kad joj se mama zapričala a njoj je bilo dosadno.
Jesam li ja jedini freak koji misli da maloj djeci u kafićima uopće nije mjesto?


Odgovori s citatom
Pa dođi ti u Varaždin na šetnju
.Jučer se npr. preznojio na onom za igranje u KC.Trebala mu je tekućina.Sjedio je i pio sok i vodu dok sam ja pila kavu i još se pravio važan i fin i pričao mi što je bilo u vrtiću.Nisam primjetila da mu nije ugodno
).
to su mi bili jedni od najljepsih trenutaka kad je bebac bio mali - doji, pa mi zaspi na rukama, a ja uzivam u njemu i u isto vrijemr gustam kavicu i novine!
.
mrgreen: I dalje se čudim kad vidim sve te ljude za stolovima u shopping centrima - ponekad mi izgledaju kao bića kojima su kafići nešto poput prirodnog staništa...
, a vidiš i kad mu to ništa ne znači
...
