 |
|||
Haaaaaaaa :shock:, koliko peripetija oko kaveeeee....
Eks, ćejf, 'vako, 'nako...
Pa gdje je ta Emsa da kaže da je ispijanje kave - precijenjeno?!
Ja imam samo jedan zahtjev, a to je da je kava vruća (da se ne ulije hladno mlijeko) i blagog okusa; ne prejaka, preslatka ili nešto drugo "pre".
Može biti prevruća, eto. Zato je ja popijem prije nego se počne hladiti.
Mislim žene drage... što vi očekujete od ručka kad oko kave imate tolike rituale?
mi idemo na kavicu uvijek kad smo kod nas u hrvatskoj......a mali oduvijek obozava icu u kavanu naseg mjesta....kad je bio maleni uvijek ga je cekala marenda(vlasnikinja ga je to naucila i da on jede s njom)...a sad sa 2 i pol godine popije svoj djecji kapiccino(pjena sa kakaom)...i stalno radi i posluzuje goste i pali masinu za sude sa konobarom(sin od vlasnikinje)....i kad smo na odmoru sam ujutro pita da idemo na kavu...odmalena cim je vidio di smo dosli poceo se na glas smijati i tamo ga vec svi poznaju kao 'pomocnog konobara' koji ide po narudzbe....maria71 prvotno napisa
u italiji idemo samo na sladoled.....po parku itd....
Kad već pričate o kafenisanju...
Neki dan je kod nas došla jedna cura iz Bosne, koja tek od nedavno živi u Zgb. i pitam ja ju da li može kava. Kaže ona da može. I sada moje slijedeće piatamke uvijek "Kakvu hoćeš?" Pri tome mislim na to da li želi tursku, iz aparata, 3u1, kapučino obični ili s vanilijom , instant kavu...
A ona meni kaže "slađu". Sad sam se ja malo zbunila, pa kažem "ok, ali ono, hoćeš..." i počnem nabrajati. A sada aje ona ostala u čudu. I kaže mi, "Ma domaću" .
.
Odvalila sam, ja tu nekaj kompliciram i idem jednu ženu iz Bosne pitati kakvu kavu pije.
A kaj se ispjanja kave tiče i ja ju pijem li ga pijem...cijeeliiiiiiiiiiiiiii dan!
kava je gust koji tek sad mogu djelomicno si ispunit napunim joj bazen i stavi ugracke unutra i van pa se sjednem ublizinu i promatram je i pijuckam kavu
moja je obicna turska bez mljeka pa se ne bojim da ce se pokvarit do navecer
Meni je žao što nisam išla više na kave dok Ivan nije prohodao. Sad će neka poznanstva i druženja pričekati nekoliko godina jer je s njime u kafiću nemoguće. (Maria 71 nisam zaboravila naš dogovor za kavu prije godinu dana).
A inače, ni ja nemam običaj po kafićima, osim ako je to u datom trenutku jedini način da se s nekim družim.
dodaj i mene na popis
ja sam u nekim kafićima uspjela nažicat čak i "imitaciju" turske kave!!!
kad je kikica bila mala, nije me dirala dok sam pila kavu. bilo je dovoljno reći "mama pije kavu"...
a odlasci u kafiće inspirirali su neke igre. igrala se konobara i kafića, "naplaćivala", "razgovarala" s onima koji su za drugim stolovima... čista socijalizacija - dakle korist!!
ljiljan@
Ja sam se oduševila jedno ljeto 2006. kada smo bili na Hvaru, MM i ja smo išli po plin u neko mjestašce i na povratku se spustili u jednu od uvalica, sjeli u neki restorančić na moru i naručili kavu. I čekali, i čekali, i čekali...A kad nam je stigla kava doživljaj je bio potpun! Dobili smo tursku kavu s mlijekom sa strane. I to u velikim šalicama. Mom oduševljenju nije bilo kraja. :Dja sam u nekim kafićima uspjela nažicat čak i "imitaciju" turske kave!!!
X
najgore mi je kad mi ostane najslađih zadnjih srk - dva, a konobar mi hoće odnijeti šalicu!
par puta sam i vikala da mi vrati moju kavu.
s klincima sam najviše kava popila dok su bili bebe, obično dok bi spavali u kolicima (na terasi).
starijem to više nije zanimljivo, i to poštujem.
mlađi obično ide s MM-om na "muške kave i razgovore".
na žalost, ja sam ovakve situacije vidjela puno češće u parkićima, i na dječjim igralištima, a u kafićima/restoranima rijetkoToliko puta sam vidjela djecu koja kopaju po smeću, razvlače hračak koji su upravo pronašla na tlu ili ih liže pas lutalica, a možda i ona njega dok ih mama ili tata okupirani značajnim razgovorom, očito mnogo zanimljivijim od djeteta, uopće ne doživljavaju. E takve stvari su mi
.
OT - s mališom izlazimo na terase kafića i restorana, a zimi u slastičarne. zadimljene prostore ne podnosim ni ja pa ne bih ni njega vodila.
zanimaciju mu uvijek ponudim, ali kad mu je dosta, dižemo se popila ja kavu ili ne
mada je zadnje vrijeme njemu fora sjesti na sokić, i skroz uživa u tome
ja svoje vodim sa sobom na kavu ali kafic u koji ja idem je na plazi, oni se lipo igraju a mama popije kavu. tako i zimi . ako je kisa ili bura, ostajemo u kuci, nikad ih ne vodim u zatvoreni kafic, to mi je glupo, ne volim ni kad se ja zadimim a kamoli oni
blago vama, ja si to ne mogu priustiti. nemam ga kome ostaviti.X
redovito idem s umom na kavu.
ali samo kad se sjedi vani. nije mi palo na pamet da ju ovak malu odvedem u zadimljeni birc.
mi idemo na kavicu uvijek kad smo kod nas u hrvatskoj......a mali oduvijek obozava icu u kavanu naseg mjesta....kad je bio maleni uvijek ga je cekala marenda(vlasnikinja ga je to naucila i da on jede s njom)...a sad sa 2 i pol godine popije svoj djecji kapiccino(pjena sa kakaom)...i stalno radi i posluzuje goste i pali masinu za sude sa konobarom(sin od vlasnikinje)....i kad smo na odmoru sam ujutro pita da idemo na kavu...odmalena cim je vidio di smo dosli poceo se na glas smijati i tamo ga vec svi poznaju kao 'pomocnog konobara' koji ide po narudzbe....
u italiji idemo samo na sladoled.....po parku itd....
ma, to je tak sve normalno i prirodno! kad je dijete komunikativno, sarmantno, ljudi spontano reagiraju i normalno je da ce mu uputiti rijec i osmijeh! otudenje jos ipak nije pojelo sve ljudske osjecaje!
mi ni dan danas nemožemo vani na terasici popiti s njom kavicu
Inspirirana ovim edukativnom topicom otišla sam danas s MM i djecom po prvi put na kvartovsku - kavu!
Starija nije sišla s obližnje ljuljačke, a mlađa je blaženo zaspala čim se pojavio konobar.
volim kavu i sjedim u kafiću. stalno. barem otkad je toplo i na porodiljnom sam. kafić je u parku, Ian se igra ispred mene s prijateljima, a Kala nikad ne plače u kolicima
ako ne spava ili se zabavlja (kratko
osjećam se k'o konfucijePa gdje je ta Emsa da kaže da je ispijanje kave - precijenjeno?!
:shock: :shock:
i ti mene zoveš na - kavu??????
aaaaa i mi kafenišemo od kad znamo za sebe.
po ljeti terase, po zimi ivica i marica ili profil.
nadružili smo se sankovići, anekići, mi i ostali zepedeići na taj način.
red šetnja, pa kavica, pa red šetnje .......
uvjet je da nije zadimljeno.
baš kao što je flower rekla...restorani, kafići, hoteli, let u avionu.....sve on isfura bez problema i uopće nije nezadovoljan.naručuje, plaća, ne reklamira, jer je i mene sram reklamirati lošu kavu (upisala bi se najrađe u sorčinu online školu primjedbovanja ako je ikad otvori).
E, ali jedna stvar je bitna prije sedaljke on mora biti malo istrčan, a i na "kavi" mora postojati neka zanimacija i onda sve pet.
ovako radi moj muz pa poludi kad ja u zaru ciscenja njegove ostatke prolijem u sudoper
kad je marko bio beba u kolicima zivjeli smo u hvaru i uvijek isli na kave jer su dole terase i po zimi. u zatvoreno i zadimljeno nismo isli.
kad smo se vratili u zgb pili smo kavu u kvartovskom bircu ispred kojega je parkic, u biti stol je odmah do pjescanika. inace idemo na kavu uvijek, zapravo svaki dani marko isto tako narucuje, on inzistira da otidje platiti to mu je poseban gust. on pije nekad kakao, nekad sok od jabuke sam odlucuje. a nekad odabere zivotinjsko carstvo pa naruci samo vodu.
obozava ici na kavu i cesto on pita kad cemo na kavu.
zimi ne idemo svaki dan, nego ponekad obicno u neki veliki soping centar gdje nije zadimljeno kao u malim kaficima.
Sa djecom idem na kave tri puta godišnje.Samo iz razloga što kad dođemo bilo gdje napravimo više štete nego koristi.Oni jednostavno nisu djeca koja mogu ići u kafić i čekati da ja popijem kavu a ja nisam toliko željna kave iz aparata da bi gubila tonu živaca zbog jednog izlaska u kafić sa mojim haharima.
Inače,nemam ništa protiv ljudi koji vode svoju djecu na kave i kavice (u nezadimljenom prostoru) i pomalo im zavidim jer ja tu istu kavu mogu popiti samo kad djeca nisu samnom
Kada se naš prijestolonasljednik rodio, nije bilo niti zastajkivanja u šetnji, a kamo li kafenisanja...odmah bi krenula dreka. Nismo forsirali jer smo shvatili da mu ne odgovara situacija bez moovinga.
Kada se rodio drugi, potpuno druga priča, mogli smo sa njim na kavu, ručak, shopping...on je jednostavno bio uvijek miran, dobro raspoložen i strpljiv. Nije se puno promijenio niti kada je prohodao, uzeli bi mu neku igračku i slikovnicu, naručili sokić i uživali u kavi sa njime.
U međuvremenu je i stariji već narastao, pa smo ga malo pomalo naučili odlaziti u kafić/restoran. Nekada smo popili kavu, nekada je ostala na stolu, ali nismo se zbog toga uznemiravali.
Normalno nam je da sa njima odemo na piće, sladoled, ručak, pizzu, ali isto tako mi je normalno da oni neće cijelo vrijeme sjediti sa nama za stolom. Malo se dignu, pa prošetaju po prostoru, pa se vrate za stol...
Ne vodimo ih na mjesta koja se zadimljena, gdje trešti muzika, kao niti na kasne večere.
ovako radi moj muz pa poludi kad ja u zaru ciscenja njegove ostatke prolijem u sudoper
Stavimo šećera i mlijeka, a i ove moderne Nesscaffe vanilije - ma to kao da i nije kava, nego neki kolač. Uh, volim piti kavu, zasad bih potpisala gore cure koje su rekle da biraju mjesta - ne zadimljeno, ne bučno i gužvovito, zasad to šljaka jer je lijepo vrijeme, zimi vjerojatno neće šljakat, osim par kafića u kvartu koji imaju i zimske štekate. Zato još uvijek žalim što mi kolica nemaju cupholder u američkom stilu. Tad ću si vjerojatno nosit tenisicu jer sam od onih koji uživaju srkat, pa može i u hodu. Apropos ispijanja cijeli dan, nije da mi se baš toliko rastegne, ali nekih par sati ako sam doma - da.
Nosit tenisicu = nosit termosicu
O,moj Grga je pravi mali brtijaš kad smo već kod toga,a mislim ni da sekica neće proći bolje,za 2 tjedna će i ona krenut po kavama.Nama je jednostavno to ispijanje kave u omiljenom kafiću kao neki ritual,nekada Grga uspije presjediti i sat vremena a nekada ne može ni 10 minuta ali onda i ispijanje kave prilagodimo njegovom strpljenju.Ili odemo u kakav kafić koji ima kakve zanimaciju-ljulje,tobogan i sl.
Jedno vrijeme je T. još iz kolica ispred svakog birca vikao: "Idemo na kavu, idemo na kavu!"
Prošlo ga je falabogu!
Ovako sam i ja misila, sorc!ispijanje kave je precijenjeno, al' forumaška kavanska okupljanja sigurno nisu.
Naći se s nekim na kavi radi druženja je dobrodošlo i nešto sasvim, sasvim drugo!
pa svega ti što se onda ne ode družit s mužem kad te zvao???Ovako sam i ja misila, sorc!ispijanje kave je precijenjeno, al' forumaška kavanska okupljanja sigurno nisu.
Naći se s nekim na kavi radi druženja je dobrodošlo i nešto sasvim, sasvim drugo!
aaaa kužim, kužim- nije logiran
Jesam se ja zapetljala s tim kavama, bolje bi mi bilo da sam šutila.
Primjer od jučer:
Idemo s bazena doma i govori on da stanemo na kavu. A ja (pogađate
A šta je kod nas, on je tip koji izlazi s društvom po bircevima, a ja se s frendicama nalazim doma.
Al imam i svijetli primjer, volim izaći na ćevape i Stellu.
aaaa dobroooo jeeee, izvukla si guzicu! sad ipak možemo njega okriviti jer nije zvao na što je trebao.Al imam i svijetli primjer, volim izaći na ćevape i Stellu.
Potpis. M. ide sa nama i u restoran, uopće nemamo problema s tim.
Ja sam uvijek u sto čuda u King Crossu kad prolazim onim Trgom veselih tanjura (
Tamo ne bi ni sama sjela, a kamoli sa djetetom.Ja sam uvijek u sto čuda u King Crossu kad prolazim onim Trgom veselih tanjura (
Postoje mjesta za kavu i ručak gdje se ne mora gušiti u dimu i stotinu pomiješanih miomirisa.
Re: S bebom na kavi
Stigla sam pročitati samo tvoj, prvi post!!! Ja sam identična osoba...ne podnosim pijenje kave i sjedenje...za mene je to potpuni gubitak vremena i novca iako mogu razumjeti da su to nekome mala slatka zadovoljstva što si ljudi znaju priuštiti...ja insistiram na šetnjici s djecom i eventualno ponesemo čaj u termosici ako odlučimo sjesti na neku od plaža i uživati u suncu...
Ja znam puno majki koje sjede s malom djecom i ta im mala djeca znaju pobjeći izvan vidokruga te ih nema neko vrijeme :shock: ...One se, naime, ne brinu jer važnije im je popiti kavu nego trčati za svojim djetetom...meni je to apsolutni, stopostotni apsurd i ne bih se mogla nikako družiti s takvom osobom jer ako je sposobna na toliku sebičnost prema svojem djetetu što onda mogu očekivati od nje/njega u slučajevima kada mi eventualno zatreba.... :/
Kud ode ovaj topic...
Nije uopće stvar u kavi. Nego kao što sam već napisala da je ljudima čudno kad odbijem poziv na kavu (ili u prijevodu trač) s bebom jer neću da ona kraj mene sjedi u kolicima i broji muhe umjesto da smo u šetnji.
Ona sad ima 8 mj. a to je bilo i ranije. Poziv je uglavnom od cura koje ili nemaju dijete ili imaju totalno drukčiji odnos prema djetetu od mene, pa očekuju da ćemo se mi pošteno napričati a beba će valjda mirno sjediti i slušati.
uuu, dok broji muhe je super. kad počne protestirati, e tek onda prestaje ležerno kafenisanje...
ja sam valjda jedna od onih koje imaju drukčiji odnos prema svojoj djeci...
pusti ti smrad i dim (iako to nije o.k.), ali malo si daj truda (ja jesam) i pogledaj te ljude malo bolje - polovica od njih uopće ne znaju gdje im je dijete otišlo. Dobro, ja možda imam taj strah i USA gdje djecu ne smiješ pustiti iz vidika jer u minuti se nađe netko tko ti otme dijete (tamo je to veliki problem, kod nas još nije). Zato je meni to možda veći stah nego vama ostalima.Ja sam uvijek u sto čuda u King Crossu kad prolazim onim Trgom veselih tanjura (
Velika istina. Vidjela sam previše beba koja spavaju u kolicima okružena pušačima, previše djece koja trče po kafićima i restoranima kao da su dječja igrališta i ometaju i ostale goste i osoblje, previše djece koju su konobari i slučajni prolaznici spašavali da ne padnu u more a mame 10 m dalje za razliku od većine ljudi na terasi gdje sjede ne kuže ništa.... radi čega? Kave?polovica od njih uopće ne znaju gdje im je dijete otišlo
I ja nisam za odlaske u zadimljene zatvorene prostorije, no sjesti ljeti na terasu i pojesti sladoled, popiti sok i popričati sa frendicom mi je super.
Ak mi je bebač nervozan prije, onda ne idemo uopće na kavicu, no ak postane nervozan u toku onda ga pokušam primiriti i uzmem ga na ruke, ak ni to ne pali onda idemo odmah ća
Mi smo išli na kave (ofkors na terase) u kafić,i sada pokušavamo popiti kavu u kafiću,al veli MM da ga svaki put bole ruke od pijenja kave
Ptičice su naime u fazi da će biti u kolicima,ali samo ako ih vozimo,ako stojimo onda je dosadno...tak da smo prorijedili kave
ja i moja laura smo sa 10 dana vec po kaficima rodena u 6 mj pa na tersi bi pile kavu tako da se od malena naucila "ponasanju"na javnim mjestima sada kad je velika 5 god isto moze bez problema sjediti u kaficu uru vremena jer imamo 2 kafica u kvartu koji ljeti imaju ogradenu terasu na koju dolaze i druga djeca koja se lijepo mirno poigraju bez vristanja,bacanja igracaka......a zimi ima dio koji nije zadimljen i isto se tako poigraju mada zimi idemo manje po kaficima ipak hvatamo i friskog zraka da ne mislite da smo stalno u kaficu...... :D a tako je i sa mladom malom 1.5 g isto je naucila se poigrat u kolicima i zabaviti malo sama malo ju ja zabavim ovisi kakav joj je dan........nama dan pocne kada obavimo kavicu i novine onda moze krenuti planovi za rucak,ducani......ima onih mama koje nam zavide a ima i onih koje se zgrazaju....pa nisu kafici zabranjeni za djecu....ima ih raznih....zadimljenih i nezadimljenih....kod nas u nasem kvartu ima barem 20 kafica na 1km pa mozes birati koliko hoces.......
Cvijeta73 kad ćemo na kafenisanje?ne bih te baš okarakterizirala kao freakom, ali ne dijelim tvoje mišljenje o djeci u kafićima.
ja svoju djecu uvijek svugdje vodim, i što je najbolje svaki put iznova imam optimističan stav da ću uspjeti u miru pričati s prijateljicom. na kraju to završi da je svi po malo nosimo i zabavljamo ju, ali mene optimizam ne napušta.
u zatvorene kafiće s djecom uglavnom ne idem, ali obzirom kakve su nam zadnje zime - kod nas je sezona terasa skoro pa preko cijele godine.
ali, meni ti je kafenisanje životna hrana, tako da i to uzmi u obzir
kad je t. bio mali, pijenje kave nije dolazilo u obzir. taj nije bio sekunde na miru. pa i ja odustala od kafenisanja.
Kad se rodio j. bila sam cijelu godinu na porodiljnom ( s t. sam bila 3 mjeseca) i tempirala sam šetnje za vrijeme kad bebač spava, pa ja imam vremena popit kavu na terasi kvartovskog birca, popričat s drugim mamama i pročitat novine. ako se probudi, dala bi mu jest i lagano doma. sad su narasli i kad idem s t. mogu popit i 5 kava jer je on s društvom i samo ga pratim pogledom. kad je J . s nama, nema šanse ni da sjednem, kamoli popijem kavu ili kažem koju smislenu rečenicu.
Sad čekam.
Da naraste ili da odem na porodiljni.
Pa šta dođe prije.
Mi smo prošli par faza vezane uz ispijanje kave. Trenutno, pijemo kavicu s prijateljima koji imaju klince isto godište(svaki vikend). Klinci se kraj nas igraju i piju svoje sokiće. Koji puta se svađaju... da al to su kave s klincima. Nikad ne znaš. Al draže mi je ispijati kavu s mojom D. uz mene nego da ju ostavljam doma.
Gospođica je danas (1 godina) odšetala do stričeka za susjednim stolom u kafiću, nevino mu se i milo smješkala, a kad joj se on zaneseno divio, prolila mu je njegovu kavu po hlačama...
od mojih prijateljica samo dvije imaju djecu, a jedna je trenutno trudna.
jedna ima kćer iste dobi ko i T, pa s njo pijem kavu u bircu u parku dok se klinci igraju.
Druga ima bebu od godine dana, pa kava s njom i nije kava nego trčimo za djecom i pokušavamo izgovoriti par smislenih rečenica.
S trudnicom kavu pijem doma kod nje, dok se mm bavi klincima. a sa svima drugima bez djece dogovorim s jednom mjesečno navečer i onda djece nema s nama i nisu tema razgovora.
Ali dok sam bila na porodiljnom, svi su se prilagođavali mom ritmu ( i na tome im hvala), pa smo pili kavu u društvu klinaca koji za susjednim stolom piju sok i glume da su veliki...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom