Riječanka prvotno napisa
Ako te, kako sama kažeš, malo peče savjest, sama si si već odgovorila. Kada je moj B. morao s godinu dana u jaslice, a ja raditi, ne znam uopće kako bih nazvala to što sam osjećala prema majkama koje su ostavljale tamo djecu da se "odmore" - pri tom ne mislim na one koje čuvaju trudnoću već na one koje su jutra provodile na kavama s cigaretom u ustima ili dolazile po te malecke direktno s plaže, još mokre kose od mora, a oni mišići svi znojni od boravka u neklimatiziranim prostorima...kad se sjetim, opet sam ljuta.
Drugu sam trudnoću čuvala (mirovanje, ali ne strogo ležanje u krevetu), ali je B. tada već išao u vrtić i to je bila sasvim druga priča, volio je ići, ostajao je doma kad god bi htio, a i kad bi otišao bilo je to samo na 4 sata. Petkom bi si uredno uzeo "slobodan dan". Svo to vrijeme MM je uredno radio i to minimalno po 10 sati dnevno, tako da sam i dovođenje i odvođenje iz vrtića ja odrađivala.