 |
|||
i ja razgovaram kao sa bilo kojom odraslom osobom. nepoznate i teže riječi objašnjavam. ne ispravljam ga.
od žargonizama govori ono kaj je "pokupio" od mene-murija, mob i sl.
par riječi, ništa previše...
od zagorske strane obitelji je isto pokupio par "zagorizama"...
čuo me kak psujem,ali ja koristim ublažene verzije psovki-bemu miša i sl.
Nije baš pohvalno,ali nije ni tak strašno
Muž je iz jednog dijela a ja iz drugog dijela Hrvatske, on priča na svom dijalektu a ja na svom
Trudim se ne tepati previše, više mu govorim književno i čisto al kad recimo idemo jesti kažem "papati" a za spavanje "niniti", to je manje više sve od tepanja.
Što se tiče vulgarizama, paaa, izleti tu i tamo al trudimo se biti fni
Muž me zeza da s malim pričam kao sa srednjoškolcem
Muz s malom prica hrvatski,knjizevno, a ja se trudim sto vise pricati engleski,ali to mi nije materinji i koliko god bi htjela da ona nauci engleski, bojim se da ne nauci krivo. Jel ima netko iskustva s time? I jos nesto. Mala ima 1 god, i do prije mjesec dana nisam toliko forsirala s engleskim, ali otkako sam pocela,cini mi se da je i one rijeci koje je znala govoriti,vise ih ne izgovara ili barem nesto posve drukcije.
Molim savjet, da li nastaviti s tom mojom idejom o engleskom?
Ja se u takve stvari ne bih upustala. Ne mislim nikako da je nedostatak odrastati uz dva jezika, ali pod uvjetom da su osobama koji se njima sluze doticni jezici maternji. Mislim da se osoba jedino na maternjem jeziku moze izrazavati dovoljno spontano i prirodno, a to je od kljucne vaznosti za odnose, pogotovo s vlastitom djecom.
ja pricam kak pricam. nazalost i psujem, i to ne bas rijetko. sad se dogovaram s malim da me pocne opominjati--kad ja opsujem, on mi kaze da je to ruzno. nadam se da cu tako uspjeti smanjiti psovanje :/
md je beogradanin, pa on isto prica s malim kak prica.
za ostale jezike.. planirala sam cuvalicu, zenu od frenda, peruanku, pa nek prica s njim na spanjolskom, ali jos nisam realizirala.
jedino sto ne volim je kad mu se netko obraca onim cudnim pjevajucim tonom ko da on nis ne kuzi jer je mali. vise volim da se s njim normalno razgovara.
Znaci, i kod vas je dvojezicnost od rodjenja?
dabre
mislim da ti se ovo bas ne preporucamamanola prvotno napisa
ima vremena uciti strane jezike, sada treba prvo usvojiti dobro materinji jezik
mene uzaso zivcira moja rodbina, oni zive u svedskoj i govore s malom svedski, al to su poceli tek nedavno kad je krenula u vrtic. na kraju to dijete nece znati niti jedn jezik kak se spada :/
Poznajem puno djece koja od rodjenja uce, ili su ucila, dva jezika. Vecina ih nema problema ni sa jednim.
S obzirom na to da cemo zivjeti u Americi i da MD bas i ne zna previse hrvatskog, nase ce dijete isto slusati dva jezika. Nadam se uspjesno. =)
pricam knjizevno i ne tepam, ne svidja mi se tepanje...
moja mana je da ja jako psujem, ne na djecu, ali ovako volim postapalice malo ovdje malo ondje, doduse ne vidi se na djeci buduci da im hrvatski nije bas jezik kojim pricaju svakodnevno, i slabo ga govore, tako da si ja dozvolim malo vise...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom