"Branite" li djecu od kritika?

[LeaB]

Naime, Mia, vesela, susretljiva djevojčica postala je poprilično ljubomorna odkad joj se rodila sestra. Trebalo mi je dugo da prepoznam kako svojim upozorenjima samo pogoršavam stvari (Mia ne skači, ne navlači Janu, operi zube, lijepo sjedi...), ona se naravno kao svi mi opire nametanju autoriteta, a ni ja ni muž nismo bili svjesni kako to ispraviti. Ne njeno ponašanje nego svoje. I jučer sam nakon dugo vremena oper osjetila olakšanje radi spoznaje da je trebam pustiti da diše. Pa neka skače, neka viče... a ja ne komentiram jer znam da će nakon par dana shvatiti da je nešto previše. Kao recimo jutros kad je sama oprala zube, jer je jučer ujutro i navečer nisam tjerala na to. Nisam uopće tome pridavala pažnju. Pustila sam je da obabere sama. Jutros je odabir bio higijena.

Isti sam problem napravila sa odvikavanjem od pelena. Dok je nisam pustila bez komentara kojima sam joj pokušavala dati do znanja kako krivo radi. (Kaka u gaće) Za tjedan dana je prestala.

No ima jedan druga stvar a ta je vezana uz naslov teme. Naime, moj otac, kao i njegova kći stalno ispravlja krive Drine, sa Miom. Pa kad god se ona pojavi i prije pozdrava radi kritičke osvrte na njeno ponašanje. I ne preza od toga ni malo, mada ga upozorim i ja i moja sestra.

Jučer sam učinila isto, pa se isprva naljutio na mene, no to i nije važno, jer kad sam se vratila po djecu kod mame i tate, on je izgleda razmislio i nije ni malo kritizirao Miu. ( Koja se popela na stol i vikala neku svoju pjesmu.) Bila je užasno iritantna, no to je ovih dana njen način iskazivanja "VIDI ME" jer je Jana stalno u prvom planu.

Pa me sad zanima, kad se zauzimate za svoju djecu, činite li to pred njima ili kada ih nema rješavate stvar?

[MGrubi]

ako je jako bitno, reagiram odmah

na kritiziranjem ragiram istom mjerom, i onda kad se dotična odrasla osoba naljuti
fino joj kažem: jel vidiš da ovo nije dobar način, povrijedila sam te, zar ne? a mogla sam to i bezbolnije reči
pali

za sad, se mala i sama zna braniti, tj. uzvratiti, tako sam ju učila

prabaka meni viče sa balkona: ajte u kuću, smrzniti će se mala! (26°C, jutro)
Nera joj odgovorila: neće se mala mznuti!
8)

[Zdenka2]

Ovisi o prilici. Ponekad ću se zauzeti za dijete i pred njim, a ponekad ću to riješiti mimo djeteta da ga ne bih opteretila nečim što možda ne razumije. Ne znam točno na kakvu vrstu kritike se odnosi tvoje pitanje, ali ću pokušati obrazložiti svoj stav prema tome. Imam prilično visok prag tolerancije na dobronamjerne kritike upućene djetetu - ako mi učiteljica, teta u vrtiću, moja mama ili netko drugi tko boravi s djetetom kaže da se dijete nije najbolje ponašalo neću odmah skakati s obranom. Zanima me kako se moja djeca ponašaju i želim znati ako nešto nije bilo u redu. Također mislim da svatko tko čuva dijete, bez obzira je li to u instituciji i u obitelji ima pravo tražiti određene stvari od djeteta i očekivati da ono poštuje pravila. Isto tako nemam ništa protiv da, primjerice, u posjeti domaćini nametnu neka pravila ili stave zabrane na neke stvari i mislim da djeca to trebaju poštovati. Ako dijete takva pravila iz bilo kojeg razloga prekrši, u redu mi je da mu ti ljudi kažu: to nije bilo lijepo od tebe, nemoj tako i tome slično. Nije mi problem čuti takvu kritiku, dapače, to je dio odgoja.

S druge strane, reagiram ako je kritika nepravedna, agresivna i previše učestala, ako se ne radi o kritici nego o kritizerstvu, ako primijetim da netko gaji predrasude ili netrpeljivost prema mojoj djeci ili na njih prenosi netrpeljivost koju osjeća prema meni ili MM. Kada netko počne zasipati moju djecu otrovnim primjedbama ili nepravednim optužbama pretvaram se u lavicu i branit ću ih zubima i noktima. U nekoliko navrata sam se žestoko obračunala s takvim osobama, tako da su se vjerojatno par dana vrtile oko svoje osi i više im nije palo napamet da se svojom zloćom dotiču moje djece. To sam učinila u slučajevima kada su te osobe bile neizbježne u životu moje djece. Ako se radi o ljudima koje mogu izbjeći, na njih neću gubiti vrijeme i energiju nego ću samo onemogućiti kontakte između takvih ljudi i moje djece i izbrisati ih s popisa za mene postojećih.

[yaya]

Ovisi o prilici. Ponekad ću se zauzeti za dijete i pred njim, a ponekad ću to riješiti mimo djeteta da ga ne bih opteretila nečim što možda ne razumije. Ne znam točno na kakvu vrstu kritike se odnosi tvoje pitanje, ali ću pokušati obrazložiti svoj stav prema tome. Imam prilično visok prag tolerancije na dobronamjerne kritike upućene djetetu - ako mi učiteljica, teta u vrtiću, moja mama ili netko drugi tko boravi s djetetom kaže da se dijete nije najbolje ponašalo neću odmah skakati s obranom. Zanima me kako se moja djeca ponašaju i želim znati ako nešto nije bilo u redu. Također mislim da svatko tko čuva dijete, bez obzira je li to u instituciji i u obitelji ima pravo tražiti određene stvari od djeteta i očekivati da ono poštuje pravila. Isto tako nemam ništa protiv da, primjerice, u posjeti domaćini nametnu neka pravila ili stave zabrane na neke stvari i mislim da djeca to trebaju poštovati. Ako dijete takva pravila iz bilo kojeg razloga prekrši, u redu mi je da mu ti ljudi kažu: to nije bilo lijepo od tebe, nemoj tako i tome slično. Nije mi problem čuti takvu kritiku, dapače, to je dio odgoja.

S druge strane, reagiram ako je kritika nepravedna, agresivna i previše učestala, ako se ne radi o kritici nego o kritizerstvu, ako primijetim da netko gaji predrasude ili netrpeljivost prema mojoj djeci ili na njih prenosi netrpeljivost koju osjeća prema meni ili MM. Kada netko počne zasipati moju djecu otrovnim primjedbama ili nepravednim optužbama pretvaram se u lavicu i branit ću ih zubima i noktima. U nekoliko navrata sam se žestoko obračunala s takvim osobama, tako da su se vjerojatno par dana vrtile oko svoje osi i više im nije palo napamet da se svojom zloćom dotiču moje djece. To sam učinila u slučajevima kada su te osobe bile neizbježne u životu moje djece. Ako se radi o ljudima koje mogu izbjeći, na njih neću gubiti vrijeme i energiju nego ću samo onemogućiti kontakte između takvih ljudi i moje djece i izbrisati ih s popisa za mene postojećih.

a ja ću ovo potpisati i rukama i nogama. Identično radim

[domy]

Ja se ponekad uhvatim i kažem sama sebi čekaj a šta ova jadna djeca danas opće smiju raditi.
Primjer u kući naravno ne smiju napucavati loptu ne pretjerano skakati, ne rezbacivati stvari bezveze itd.
Vani hoće se igrati loptom lopta uđe u tuđe dvorište susjada se ljuti potrgati će cvjeće, uđe u dvorište pa ne smije slučajno lupiti u kuću da ne uništi fasadi ili da ne odleti na svekrvino cvjeće. Onda imamo grožđe u dvorištu pa znaju trgati donje bobke pa se svekar i svekrva ljute i tak dalje da ne nabrajam.
U biti kud god krenu i kaj god radili u nekom trenutku neko viće na njih nemoj ovo nemoj ono, pa kak nebi bili i oni jadni ludi od toga.
Ja se sječam svjeg djetinjstva mislim da nismo bili tako ograničeni u biti otišli smo na neku livadu i nitko nije ni znao šta radimo i kak se veli mirna bosna.
Mislim da su po tom pitanju današnji klinci jako ograničeni i stalno im se nešto brani i kritizira.

[domy]

Ja se ponekad uhvatim i kažem sama sebi čekaj a šta ova jadna djeca danas opće smiju raditi.
Primjer u kući naravno ne smiju napucavati loptu ne pretjerano skakati, ne rezbacivati stvari bezveze itd.
Vani hoće se igrati loptom lopta uđe u tuđe dvorište susjada se ljuti potrgati će cvjeće, uđe u dvorište pa ne smije slučajno lupiti u kuću da ne uništi fasadi ili da ne odleti na svekrvino cvjeće. Onda imamo grožđe u dvorištu pa znaju trgati donje bobke pa se svekar i svekrva ljute i tak dalje da ne nabrajam.
U biti kud god krenu i kaj god radili u nekom trenutku neko viće na njih nemoj ovo nemoj ono, pa kak nebi bili i oni jadni ludi od toga.
Ja se sječam svjeg djetinjstva mislim da nismo bili tako ograničeni u biti otišli smo na neku livadu i nitko nije ni znao šta radimo i kak se veli mirna bosna.
Mislim da su po tom pitanju današnji klinci jako ograničeni i stalno im se nešto brani i kritizira.

[rinama]

Ja se ponekad uhvatim i kažem sama sebi čekaj a šta ova jadna djeca danas opće smiju raditi.
Primjer u kući naravno ne smiju napucavati loptu ne pretjerano skakati, ne rezbacivati stvari bezveze itd.
Vani hoće se igrati loptom lopta uđe u tuđe dvorište susjada se ljuti potrgati će cvjeće, uđe u dvorište pa ne smije slučajno lupiti u kuću da ne uništi fasadi ili da ne odleti na svekrvino cvjeće. Onda imamo grožđe u dvorištu pa znaju trgati donje bobke pa se svekar i svekrva ljute i tak dalje da ne nabrajam.
U biti kud god krenu i kaj god radili u nekom trenutku neko viće na njih nemoj ovo nemoj ono, pa kak nebi bili i oni jadni ludi od toga.
Ja se sječam svjeg djetinjstva mislim da nismo bili tako ograničeni u biti otišli smo na neku livadu i nitko nije ni znao šta radimo i kak se veli mirna bosna.
Mislim da su po tom pitanju današnji klinci jako ograničeni i stalno im se nešto brani i kritizira.

Dobro si ovo rekla, jer i mene jako smeta kad im netko non stop hoda za petama i stalno ih upozorava. Tu prednjaće svekar i svekrva, a i MM.
Ja sam za to da se djeci omogući da sami shvate neke stvari, naravno u granicama koje se sigurne za djecu. Ovo stalno upozoravanje čini ih nesigurnima. Dobra je uspredba sa našim djetinjstvom, jer mi nismo bili toliko ogranićeni koliko su danas djeca pod nekom paskom nas odraslih.
Kako će naučiti nešto ako sami ne isprobaju i dobru i lošu stranu, a nas neće baš uvijek biti tu da ih upozoravamo.

[Vishnja]

Slicno Zdenkinom stavu- na kritiku uvek zastanem, saznam sta se desilo, ponekad odreagujem pred decom,ponekad sacekam da ostanemo sami pa da u krugu porodice popricamo o tome.
Na kritizerstvo i neumesne komentare reagujem jako burno, skacem u oci. Pogotovo me iritira kada nedobronamerni porede njih dve ( u smislu, evo, I. je bila grozna danas, a N. diiivna, zasto ona nije kao sestra...) ...

[Beta]

LeaB, htjela bih se malo osvrnuti na upozorenja i kako ste vi to riješili. Naime, ja imam sličnu situaciju, starija ljubomorna na mlađu (u međuvremenu i mlađa postaje ljubomorna na stariju kad je u pitanju mama), udari ju bez razloga, otima joj igračke, skače po stanu, trči i udara (obično se to događa u večernjim satima jer su preko tjedna samo tada kod kuće, a živimo u zgradi), a ja samo vičem - nemoj ovo, nemoj ono. Osjećam kako se samo vrtimo u krug, ja ju stalno na nešto upozoravam, a ona čini upravo to što ne smije ili što joj branim. Što učiniti?

[hm]

LeaB, ja te potpuno razumijem. Znam kako izgleda to kritizerstvo. To radi i moj tata Bartolu i ja sam luda od toga, samo kaj se njega na žalost (tate) moje molbe, upozorenja i povišeni ton baš i ne dotikavaju (jer tko osim mene može uvijek biti u pravu), pa onda ja zapravo Bartola što više mogu mičem od njega (i zbog toga najviše jedva čekam skorašnje preseljenje - sad živimo skupa). Uz to ga, kad se sasvim mirno igra, još voli i zadirkivati, a kad B (što je prirodno) u takvoj situaciji počinje šiziti, onda pita kaj mu je i demonstrativno odlazi.
S druge strane preferira Filipa (jer je mlađi i valjda zato kaj liči na njega) i to otvoreno pokazuje.
To me sve jako boli i smeta, ali on to ne može ili ne želi razumjeti.

[Deaedi]

Pa me sad zanima, kad se zauzimate za svoju djecu, činite li to pred njima ili kada ih nema rješavate stvar?

Ucim ju da sama reagira na kritike, a ako smatram da je netko pretjerao, onda i ja reagiram.

[Ivana2]

Budući da sam rodila s 23, prve 3-4 godine neprestano sam bila izložena dobronamjernim savjetima, kritikama i uputama pa sam prema tome razvila prilično krut stav. Kad netko krene u tom duhu, prestaje dijalog i počinje monolog. E sad, nekom treba kraće, nekom duže da shvati kako kritika nije podražaj na koji ja reagiram. Jer:
Ako ga nešto smeta, pristojno je reći: smeta mi, ne dopuštam..., a ne: ti si takakav, a dijete ti je takvo...
A ako ga ne smeta, onda ga se niti ne tiče.