Rodila sam u prosincu na carski, prvi put. Porod je bio super iako je trajalo od 4 ujutro do 21.33! Na meni su se izmjenile sve tri smjene :shock: ali osoblje gore u rađaoni i dole na intenzivnoj je bilo zbilja ljubazno. Taj dio je bio za svaku pohvalu.
Koma je bilo kad sam došla na odjel. U sobi smo bile sve tri prvorotkinje, na carski, a u našoj sobi nije bilo zvona za pozvati sestru. Uh, veselja kad si trebaš nekaj uzeti, popraviti posteljinu ili bilo kaj banalno... Objasnili su nam da nam ne treba zvono jer je soba bila nasuprot sobe glavne sestre pa smo "samo trebale zavikati da ih dozovemo" :?
Sestre s pedijatrije su (osim 2 časne iznimke) bile užasne - bebe su nosile kao da su lutke, a na naše vapaje da nam pokažu i pomognu oko dojenja, nitko se nije udostojio odgovoriti do predzadnjeg dana (žene s carskim ostaju najmanje 6 dana). Moja mala je 2 dana luđački plakala jer ja nisam znala namjestiti ju na sisu, a nisam baš ni imala mlijeka. Njen plač ih baš nije dirnuo. Jedna mi je kao došla pokazati kak se doji i tak me zgrabila za sisu da sam sve zvjezde vidjela.
Sad mi se to sve čini kao daleko i ne tako strašno, ali tih 6 dana u bolnici, tj. zadnjih 4 su bili HORRRRRORRRR!!!! Plakala sam (ne zbog hormona nego zbog neznanja i nemoći). Plakale su i cimerice, tak da znam da nisam bila luda ili paranoična nego je fakat tam nekaj trulo na tom odjelu.
Ljudi izvana su nam govorili kak je super kaj ćemo ostati 6 dana u bolnici i nek se fino odmorimo, ali ti dani su mi ostali u groznom sjećanju jer se uopće nisam odmorila i bila sam psihički UBIJENA U POJAM. Koliko god sam željela dojiti, taj tretman je uvelike pomogao tome da sam jedva čekala da dođem doma i nahranim si djete na bočicu, a dojenje onda naučim od nekog tko će mi ljubazno pokazati i objasniti. To se na žalost nije dogodilo i prekasno smo mala i ja skužile kak se to radi, tak da dojenje nikad nije bilo glavi obrok nego samo nadohrana zbog sticanja imuniteta i sl. Jako žalim zbog toga, ali mislim da jedan humaniji pristup u bolnici to može promijeniti .
Da su npr. tamo organizirali da svaka mama ima pokaznu vježbu dojenja kad prvi put dobije bebu, to bi bilo super. A ne da ti samo uvale bebu pa se ti snalazi i doji kao da to svi odmah znaju.
Bila sam jako ogorčena i mislila sam svoja iskustva objaviti negdje u novinama ili tv, ali nisam imala vremena, a sad me prošlo.
U svakom slučaju, upozorenje budućim rodiljama: pripremite se psihički na nehumani postupak pa ako bude dobro, bar ćete se ugodno iznenaditi, a ako ne bude, budite poučene našim lošim iskustvima i izborite seda vam pokažu dojenje ODMAH kad dođete, jer nakon par dana već može biti prekasno...




. Koliko god sam željela dojiti, taj tretman je uvelike pomogao tome da sam jedva čekala da dođem doma i nahranim si djete na bočicu, a dojenje onda naučim od nekog tko će mi ljubazno pokazati i objasniti. To se na žalost nije dogodilo i prekasno smo mala i ja skužile kak se to radi, tak da dojenje nikad nije bilo glavi obrok nego samo nadohrana zbog sticanja imuniteta i sl. Jako žalim zbog toga, ali mislim da jedan humaniji pristup u bolnici to može promijeniti .
.
da vam pokažu dojenje ODMAH kad dođete, jer nakon par dana već može biti prekasno...
Odgovori s citatom
dobro, koje su to sestre? Sa neonatologije?
). Ove sa neonatologije nekako nisam ni doživljavala previše prisno, kužila sam da im je jedini zadatak dofurati bebice na kolicima,baciti ih na krevet i kidnuti. Zato me jesu ugodno iznenadile te dvije sestre koje su se trudile zadnjih dana oko mog dojenja. Koliko sam ja shvatila, sestre bi na odjelu babinjača trebale biti nas raspolaganju rodiljama. No, najviše su bile na raspolaganju onoj sobi za odmor iz koje je dopirao fin miris kavice i cigareta. Kada bi ih pozvale u sobu, došle bi sa facom ko da imaju trentačni proljev. Ne sve, ali većina. posebno sam zapamtila dvije sestre u zajedničk. smjeni, jedna starija druga mlađa plava sa nekim čudnim okom. Ta sa malo čudnim okom mi je zamalo otkinula cicu kada sam je zamolila da mi pokaže izdajanje, a njena kolegica nije htjela očistiti ostatke razbitog toplomjera u VC-u koji mi je ispao, govoreći da šta se uzrujavam bezveze, da je živa u premaloj koncentraciji
), mi je radio carski rez, asistirao mu je dr. Prka. Njih dvoje su isto odlični, s tme što Zudenigu malo zapinje komunikacija sa pacijentom, ali je moj carski izveden besprijekorno pa se nesmijem žaliti. Dr.Prka je valda još specijalizant ili nešto slično ali nastavi li ovim tempom, smiješi mu se blistava budućnost jer je zbilja dobar doktor. Dr.Žalac anesteziolog je isto bio divan, nakon carskog obilazi višekratno svaku svoju pacijenticu i provjerava kod svake opće stanje. Dr.Matijević. Hafner i Ujević su također izvrsni doktori, posebice Matijević koji me je oduševio ljudskošću dok sam ležala na odjelu trudnica.