znam da moj F. nije jedini koji gnjavi svog mladjeg brata, pa me zanima kako se vi postavljate u takvim situacijama.
ja vise ne znam kako reagirati na svakodnevno guranje, navlacenje, stiskanje, otimanje svake igracke koje maleni dohvati, ometanje puzanja, rusenje kada se E. digne na noge....nekoliko puta ga je i ugrizao.
razgovori, objasnjavanje, odvlacenje paznje, ozbiljno upozoravanje, podignut glas, ljutito vikanje (ono, kad mi vec pukne film), fizicko udaljavanje - nista ne daje rezultata.
cim se F. priblizi braci, stisce zube i na licu mu vidim one pomjesane osjecaje ljubomore i ljubavi prema njemu i vidim da se ne moze kontrolirati. bude kao u nekom transu i uopce ne vidi i ne cuje mene i moje :"dodji,idemo raditi nesto drugo," "molim te, polako", "nemoj biti grub" ili ostrije "ostavi ga na miru", "makni se od njega".
kada uzmem malenog i maknem ga, imam osjecaj da time jos pogorsavam stvar i cinim ga jos ljucim i ljubomornijim.
kako pomoci njemu, a i svima nama, da sto lakse prodje taj proces prihvacanja mladjeg brata?
samo da jos dodam da mu paznje tipa jedan na jedan s odraslom osobom ne fali, jer uvijek nas je dvoje odraslih s njima dvojicom.