Pokazuje rezultate 1 do 26 od 26

Tema: maltretiranje mladjeg brata

  1. #1

    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb - Wien
    Postovi
    1,171

    Početno maltretiranje mladjeg brata

    znam da moj F. nije jedini koji gnjavi svog mladjeg brata, pa me zanima kako se vi postavljate u takvim situacijama.
    ja vise ne znam kako reagirati na svakodnevno guranje, navlacenje, stiskanje, otimanje svake igracke koje maleni dohvati, ometanje puzanja, rusenje kada se E. digne na noge....nekoliko puta ga je i ugrizao.
    razgovori, objasnjavanje, odvlacenje paznje, ozbiljno upozoravanje, podignut glas, ljutito vikanje (ono, kad mi vec pukne film), fizicko udaljavanje - nista ne daje rezultata.
    cim se F. priblizi braci, stisce zube i na licu mu vidim one pomjesane osjecaje ljubomore i ljubavi prema njemu i vidim da se ne moze kontrolirati. bude kao u nekom transu i uopce ne vidi i ne cuje mene i moje :"dodji,idemo raditi nesto drugo," "molim te, polako", "nemoj biti grub" ili ostrije "ostavi ga na miru", "makni se od njega".
    kada uzmem malenog i maknem ga, imam osjecaj da time jos pogorsavam stvar i cinim ga jos ljucim i ljubomornijim.
    kako pomoci njemu, a i svima nama, da sto lakse prodje taj proces prihvacanja mladjeg brata?
    samo da jos dodam da mu paznje tipa jedan na jedan s odraslom osobom ne fali, jer uvijek nas je dvoje odraslih s njima dvojicom.

  2. #2
    bebelina avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2006
    Lokacija
    Zadar
    Postovi
    1,609

    Početno

    Ne znam , ostarila sam , a nema mi veceg gusta nego mladem bratu lupit jednu po glavi , onako u prolazu, iz ljubavi..

  3. #3
    domy avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,292

    Početno

    Joj ne znam kako da ti pomognem ali ću te utješiti, možda.
    Znam da je meni mama uvijek govorila da je mene moja sestra, koja je starija od mene 19mjeseci, uvijek "zlostavljala= da se tako izrazim. Svašta mi je htjela napraviti pa čak me i par puta pšokušala gurnuti niz štenge. Ali isto tako priča da je "Crkavala" za mnom, čim me nema je pitala gdje sam.
    Eto ako ti je to neka utjeha.

  4. #4
    piplica avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Postovi
    3,169

    Početno

    Moj stariji sin nije tukao brata kada je bio mali, ali je uživao da se mali dere. Uzeo bi mu igračku ili srušio kocke, samo da ga isprovocira. Mislim da su stariji dosta frustrirani dolaskom male bebe, baš zato jer nisu u ravnopravnom položaju. Kako drugo dijete raste, postaju sve ravnopravniji, pa frustracija polako nestaje.
    To što se tada nisu tukli, nadoknađuju danas .
    Međutim sada je to više bratsko hrvanje koji obojica vole, pa i kažu da se oni tako igraju 8) .

  5. #5
    Maslačkica avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,720

    Početno

    A možda da popričaš sa nekim psihologom, pa ti da neku super ideju kako da se ponašaš i rješite problem tako?

  6. #6
    Maslačkica avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    2,720

    Početno

    I naravno prijaviš savjete psihologa ovdje na forumu...

  7. #7

    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    Zgb
    Postovi
    472

    Početno

    Ma koji psiholog. Moja dvojica su identične razlike u dobi kao i tvoji. To je sve prolazno. Još jedno vrijeme primjenjuj sve što si napisala (samo nastoj da on ne doživljava tvoje ponašanje kao neprijateljstvo), puno pričaj, objašnjavaj, ljubi obojicu, posveti mu se više kad bebač spava i kasnije će sve biti 5.
    Mlađi je bio najveće "smetalo" u dobi od godine do godine i pol, jer se onda u sve miješao i starijeg je to nerviralo. Nakon toga, nastala je takva promjena, da sam je jedva svjesna. Ne znam koji se kojem više veseli kad se ugledaju (stariji je preko dana u vrtiću, mlađeg čuva baka), ma divni su.
    Sad smo u situaciji da mlađi zna i po nekoliko puta dnevno "klepnuti" starijeg, ali ovaj ne reagira jer je on beba. On njega onda još i ljubi.

  8. #8
    saška avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2004
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,051

    Početno

    Nemam ništa pametno za reći, samo se prijavljujem i suosjećam. Između mojih je 2 g. i 4 mjeseca razlike i stariji sin se još uvijek jako teško nosi s ljubomorom i vezanošću za mene. Kada sam ja ili neko drugi samo s jednim od njih dvoje, to je raj na zemlji i stvarno vrijedi ona "jedno ko nijedno", čim su zajedno to je borba. Funkcionira ako sam uključena u igru 150 %, a čim nešto trebam obaviti nastane kuršlus. Nije baš uvijek katastrofa, znaju se i lijepo igrati, ali i ta lijepa igra UVIJEK završi plačem jednog djeteta. Jer Nera je sada prošla dvije godine i usvojila bratove metode pa zna i ona njega bez veze udariti.
    Metode koristim sve gore navedeno (psihologa ne) i nekada funkcioniraju, nekada ne.

  9. #9
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    A ja ti gotovo mogu potpisati sašku.

    Ima dana kad je sve super i kad se baš lijepo igraju, a opet ima dana...

    One se znaju zaigrati same, ali to kratko traje jer mlađa još ne može slijediti tempo starije seke pa se ova razljuti

  10. #10
    Stijena avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    3,803

    Početno

    A ja ću se samo lagano "registrirati" na ovom topicu da mi ne "pobjegne" jer kroz nekoliko mjeseci/godina očekujem iste probleme :/ pa se nadam da netko ima pametnije rješenje od ovog koje ja trenutačno primjenjujem kad moj sin svaki dan mom trbuhu viče: beba je zločesta, a ja sam dobar!

  11. #11
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    A to je...

  12. #12
    NanoiBeba avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    12,706

    Početno

    ja ću samo napisati da je i kod nas stanje jednako, iako su moji stariji. Počnu već ujutro kada se spremamo na posao/ u vrtić. Svako malo je deračina i njihovo natezanje.

  13. #13
    tajchi73 avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    1,923

    Početno

    mamasita- evo ja sam malo prije ostavila svoje dvoje "mirne " dječice u dobi od 3g. i 1,5 g. baki na čuvanje. Mi smo prošli fazu u kojoj stariji gura, grli ( čitaj davi ), otima igračke mlađoj i sad smo u fazi gdje to sve radi i mlađa, tak da su meni živci negdje na plafonu i sva sreća da radim i da ih čuva moja mama jer ne znam :/ . Il se grle i ljube il se mlate, grizu i gađaju s čim stignu- znam da je to sve u igri ali ipak :/ . Naravno jedan bez drugog ne mogu. I naravno da što je temperatura viša oni su živahniji i nervozniji i samim tim skloniji međusobnim okršajima i ne šljive nas 3 % . Jedna mama je napisala da pitaš psihologa. Mi smo bili kod psihologa, istina iz drugih razloga, ali smo joj skrenuli pažnju i na to, uglavnom njen zaključak je da je to za tu dob normalno.

  14. #14
    Stijena avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    3,803

    Početno

    Citiraj Anci prvotno napisa
    A to je...
    misliš koje trenutačno primjenjujem ili ono pametnije rješenje koje očekujem ovdje naći...........ako uopće misliš na moj post :?

    uglavnom, ionako mogu odgovoriti samo ono što trenutačno primjenjujem: naime, boli me već i grlo i jezik i svi facijalni (ma, i ostali) mišići od konstatnog ponavljanja i pričanja: "beba nije zločesta, to je tvoj braco, on je dobar, beba je dobra, pomazi "bebu" i daj joj pusu (u zadnje vrijeme odgovor je po defaultu neću, dok je prije uredno i mazio i ljubio - uglavnom s rastom mog trbuha proporcionalno raste i njegov antagonizam prema bebi), vidjet ćeš kako ćete se lijepo igrati kad se rodi, neće ti biti dosadno i nećeš se više morati sam igrati, tebe tvoj braco voli, svaki dan mi kaže kako voli svog velikog bracu, a ti si njegov veliki braco i sve ćeš mu pokazati i naučiti ga".............i ostale smišljotine ovisno već o trenutačnoj situaciji i inspiraciji..........pa očekujem najgore, a nadam se najboljem.............najviše se ipak bojim da kad rodim i dobijem nove obveze, nespavanja i natezanja živaca, neću imati toliko strpljenja pričati do besvjesti, pogotovo ako ne vidim nikakve koristi od toga.......... :/

  15. #15
    Tiwi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    on the edge
    Postovi
    3,230

    Početno

    Joj ja sam za vrijeme trudnoće drugačije. Prvo, dugo sam samo "imala trbuh" - tu i tamo smo spomenuili bebu ali više kao usput. I upozorila sam sve oko sebe da ne govore Patriku "Nemoj da te mama nosi, ima bebu" i slične fore. Tek par tjedana prije poroda smo počeli o burazu pričati. I pripremili ga na to da će doći mala bebica koja nema pojma o nišem, jede samo mlijeko, mazi se i piški / kaka - i gleda svijet oko sebe. Mi ju pazimo, učimo svemu a kad malo poraste - moći će se igrati s Patrikom.

    I sad zapravo gledam da što manje govorim Nemoj se derat, probudit ćeš bracu, Nemoj ga dirati boli ga" isl. Iako to sve ponekad fakat i je istina, Patrika to nervira - znam jer vidim da kad se drugačije odnosimo prema njemu on bracu sasvim normalno prihvaća.

    Meni je malo koma kad sam umorna - onda i dreknem i smeta mi kaj zbudi malog s naganjanjem autića, ali zapravo, on se samo igra. I nije mi on naručio bracu pa ga nemrem ni "kriviti" ak mi je teško.

    Eto sad sam se i ja malo izventilirala .

    Mislim da je najvažnije postići (ili se tome bar približiti) da starije ne osjeća zakinutost ili bilo kakvu manjkavost zbog nove bebe. Jer nekako će reagirati.

  16. #16
    tajchi73 avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    1,923

    Početno

    Mislim da je najvažnije postići (ili se tome bar približiti) da starije ne osjeća zakinutost ili bilo kakvu manjkavost zbog nove bebe. Jer nekako će reagirati.
    [/quote]

    mislim da klinci nisu tolko svjesni zakinutosti ( i inače mislim da su zakinuti mlađi a ne stariji), barem kad je razlika između njih mala, koliko to nije ono što su očekivali. Mislim da se klinci razočaraju kad nakon nekog vremena skuže da se brat ili seka ne mogu igrati jer samo leže ( pa ih počnu natezat ), nisu u stanju složit kockice nego ih razbacuju, ne pričaju nego plaču itd. itd. Naravno da im smeta i kad su mlađi u centru pažnje ali mislim da nije ni ova gore teorija za odbacit. Ja vidim da se moji čist lijepo slažu dok oboje kuže što rade, čim jedan ne kuži drugog počinje natezanje, grebanje, bacanje. Naravno još su jako mali pa su puno češće situacije da se ne kuže .

  17. #17
    Tiwi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    on the edge
    Postovi
    3,230

    Početno

    Čuj, kod nas nema još međusobnog kuženja - jedan je 27mj a drugi 2 mj tak da ja zbilja govorim o ovom što osjeća stariji. I to mi je izuzetno bitno jer se on sad gradi emocionalno. Treba moju pažnju, podršku, utjehu, ali najviše moje razumijevanje. Evo, recimo, ja sam prekjučer s njim malo popričala na samo: rekla sam mu kako ga ne treba brinuti kad mu neki ljudi kažu da je zločest jer on to nije (i ako ga gnjave nek im veli da će ih tužiti mami ) zatim, rekla sam mu da nije potrebno vrištati i nabijati, nego ako postoji nešto što mu smeta da mi mora reći jer ćemo to tako lakše riješiti, te sam mu objasnila da je normalno pokazivati osjećaje - tako kad je tužan da mi dođe i kaže Mama, tužan sam. I kad je ljut neka isto kaže, ali i kad je sretan, jer mi je bitno da raspoznaje svoje osjećaje. Istina - kad mi je drugi dan u jednoj situaciji zaista i rekao da je tužan bila sam malo iznenađena ali zapravo mi je bilo drago jer smo odmah riješili problem i on i ja smo bili zadovoljni.

    Mali sigurno nije zakinut jer ima moju pažnju, nošena je beba i komuniciram s njim konstantno. Pazim da i veliki nauči kako je bitno davati drugima od srca (i pažnju i ljubav i brigu) a ne samo očekivati. Tako on brižno primi bracu za nogicu i veli Buco baco, nemoj pakati. i ljubi ga.

    raspisala sam se... zaspali su mi dječaci, slušam ih kako dišu

  18. #18

    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb - Wien
    Postovi
    1,171

    Početno

    Citiraj Tiwi prvotno napisa
    Mislim da je najvažnije postići (ili se tome bar približiti) da starije ne osjeća zakinutost ili bilo kakvu manjkavost zbog nove bebe. Jer nekako će reagirati.
    ja sam uvjerena da je nemoguce postici da starije dijete ne osjeca zakinutost, jer ono jest zakinuto samim time sto ja vise nisam samo njegova mama, ni tata vise nije samo njegov tata, ni baka vise nije samo njegova baka itd, itd.
    ja sam se bas, od kad sam rodila drugo, trudila posvecivati starijem jos vise paznje nego prije.
    mislim da je problem u tome sto je on u pocetku, usprkos svim pripremnim razgovorima, bracu dozivljavao kao nekakvu igracku, ne kao osobu. i onda se valjda s vremenom poceo osjecati kao da braco zapravo zauzima njegovo mjesto. tata i mama nose bracu, maze ga, tepaju mu, mjenjaju mu pelene, kupaju ga, mama doji bracu...a sve je to donedavno bilo rezervirano samo za njega. :/
    ja znam da je njemu tesko i zao mi ga je, i pokusavam razgovarati s njim, i po sto puta dnevno mu ponavljam koliko ga volim.
    ma najgore je to sto ja mislim da u potpunosti razumijem njegov problem, i koliko god se ja trudila njemu pomoci, sve pokvarim kad me tim neprestanim gurkanjem i navlacenjem uspije izbaciti iz takta i kad krenem vikati kao ludjakinja.
    mislim, ja vec sad gubim zivce. sta ce biti kasnije.
    to da ce se njih dvojica za koji mjesec medjusobno mlatiti jasno je k'o suncan dan. mladji sin je puno mirniji od starijeg, ali nije ni on bas neki trpimir. vec sada, s 10 mjeseci, zna krenuti u protunapad.
    inace, ima i kod nas idilicnih trenutaka bratske ljubavi, nije sve bas tako crno.

  19. #19

    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb - Wien
    Postovi
    1,171

    Početno

    Citiraj Tiwi prvotno napisa
    I sad zapravo gledam da što manje govorim Nemoj se derat, probudit ćeš bracu, Nemoj ga dirati boli ga" isl. Iako to sve ponekad fakat i je istina, Patrika to nervira - znam jer vidim da kad se drugačije odnosimo prema njemu on bracu sasvim normalno prihvaća.

    Meni je malo koma kad sam umorna - onda i dreknem i smeta mi kaj zbudi malog s naganjanjem autića, ali zapravo, on se samo igra. I nije mi on naručio bracu pa ga nemrem ni "kriviti" ak mi je teško.
    i potpis pod ovo.

  20. #20
    saška avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2004
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,051

    Početno

    Ne znam što bih rekla... I ja sam od kad se Nera rodila trudila posvetiti MIslavu puno pažnje. I jesam. To je rezultiralo time da sam Neri (koja je do sada, bar naspram brata lako odgojiva) posvetila puuuuno manje pažnje općenito. Kako sam ja osoba osjetljiva na patnje valjda cijelog svijeta i vječito za sve imam grižnju savjesti, sada jednostavno pokušavam otpustiti to vječiti kajanje i mjerkanje koliko sam kojem djetetu dala i jesam li bila pravedna. Realno, prvo nas je djete imalo onoliko koliko drugo ne može niti sanjati, samo prvo mora naučiti djeliti pažnju, drugo se rodi u takvoj situaciji.
    Puno se bolje nosim s tim njihovim čarkama kada sam dobro raspoložena i pogotovo moj sin koji na kilometar osjeti kako dišemo u obitelji je osjetljiv na kućnu atmosferu. Banalan je primjer da u posljednje vrijeme zovem malog mrkva, a malu mačka. I kada viknem, gospon mrkva ostavite mačku, stvarno ju ostavi i još se svi smijemo.
    Meni je tkđ. problem to što je mala super mazna, ona se često dođe maziti, pjeva, pleše, ugl. uz nju je ugodno biti. Mali je opet suprotnost, nije mazan, nema šanse da će nešto napraviti samo zato da bi se nekom svidio (dok kod curice vidim da živi za pohvalu i odobravanje). Teško je da se Mislav ne osjeća zakinuto jed se oko Nere svi rastope. Razgovarala sam i sa širom obitelji o tome i tu ima puno razumijevanja pa više definitivno nema izjava tipa vidi kako je seka ovaka, onaka.
    I dobro je pokušeti na minimum svesti izjave tipa, on/ona je mala pa smije... Naravno da je puno stvari i nestašluka koji su prihvatljivi za malu djecu, ali ako se nasmijem Nerinoj nespretnosti u jelu, mogu se kladiti i da će Mislav bubniti punu vilicu špageta na pod uz neizostavno "Zašto se meni ne smiješ?"
    Sve u svemu, od svih knjiga o odgoju i odgojnih metoda, najviše mi pomogne kad radim na sebi, kada stignem odmeditirati i očupati dlake s nogu pa s više elana uđem u novi dan. Najgore je kada se počnem vrtiti u krugu nezadovoljstva svojom roditeljskom vještinom, kada su djeca koma, a kuća još gora.

  21. #21
    Tiwi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    on the edge
    Postovi
    3,230

    Početno

    Citiraj saška prvotno napisa
    Sve u svemu, od svih knjiga o odgoju i odgojnih metoda, najviše mi pomogne kad radim na sebi, kada stignem odmeditirati i očupati dlake s nogu pa s više elana uđem u novi dan.
    Kak si to dobro rekla!

  22. #22
    Stijena avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2006
    Postovi
    3,803

    Početno

    Citiraj Tiwi prvotno napisa
    Joj ja sam za vrijeme trudnoće drugačije. Prvo, dugo sam samo "imala trbuh" - tu i tamo smo spomenuili bebu ali više kao usput. I upozorila sam sve oko sebe da ne govore Patriku "Nemoj da te mama nosi, ima bebu" i slične fore. Tek par tjedana prije poroda smo počeli o burazu pričati. I pripremili ga na to da će doći mala bebica koja nema pojma o nišem, jede samo mlijeko, mazi se i piški / kaka - i gleda svijet oko sebe. Mi ju pazimo, učimo svemu a kad malo poraste - moći će se igrati s Patrikom.
    Ne bi vjerovala koliko su trogodišnjaci, ili samo moj, drugačiji...........on je mene sam počeo ispitivati o trbuhu, a i naravno svako je malo načuo nekoga da nekome priča o nekakvoj bebi.
    Ni ja nisam pobornik toga da se starijem djetetu stalno nabija na nos mlađe, i bez toga po defaultu ima ljubomore...........ali što reći djetetu kad te pita zašto imaš tako veliki trbuh :? U posljednje vrijeme bar, sve "diskusije" o bebi počnu od njega - ntko mu bebu ni ne spominje, eto njega s nekim forama koje samo dječja mašta može izmisliti.
    A otkad sam saznala da sam trudna pokušavam što više kvalitetnog vremena provoditi s njim kako bi tih razloga za ljubomoru bilo što manje. Normalno da je morao osjetiti da se nešto promijenilo i iako naravno nije on kriv za to, ipak i od njega očekujem da ako je mama umorna ili luda da joj da malo mira...........a to bih očekivala od njega i da nisam trudna..........dobro, možda da mu dam još koju godinicu

  23. #23
    Tiwi avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2006
    Lokacija
    on the edge
    Postovi
    3,230

    Početno

    Da, ipak je tvoj Patrik stariji godinu dana i to je mislim u toj dobi poprilična razlika. Pogotovo kad gledamo da je moj imao nekih godinu i pol kad se vidio trbuh pa je nekako valjda to uzeo pod normalno.

    Fakat su različiti

  24. #24
    saška avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2004
    Lokacija
    Osijek
    Postovi
    1,051

    Početno

    Istina je da djeca drugačije reagiraju na prinovu, ovisno o njihovom karakteru i dobi. Moj Mislav je bio 2,5 g kad se Nera rodila i pokazivao je tjekom trudnoće minimalan interes za bebu. Sada je šogorica trudna i to su salve pitanja, maženje sa stomakom... Druga priča.

  25. #25

    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    Zagreb - Wien
    Postovi
    1,171

    Početno

    evo, da skupim na jednom mjestu par korisnih citata:

    zapravo gledam da što manje govorim Nemoj se derat, probudit ćeš bracu, Nemoj ga dirati boli ga" isl. Iako to sve ponekad fakat i je istina, Patrika to nervira - znam jer vidim da kad se drugačije odnosimo prema njemu on bracu sasvim normalno prihvaća.
    Meni je malo koma kad sam umorna - onda i dreknem i smeta mi kaj zbudi malog s naganjanjem autića, ali zapravo, on se samo igra. I nije mi on naručio bracu pa ga nemrem ni "kriviti" ak mi je teško.
    Puno se bolje nosim s tim njihovim čarkama kada sam dobro raspoložena i pogotovo moj sin koji na kilometar osjeti kako dišemo u obitelji je osjetljiv na kućnu atmosferu
    Teško je da se Mislav ne osjeća zakinuto jed se oko Nere svi rastope. Razgovarala sam i sa širom obitelji o tome i tu ima puno razumijevanja pa više definitivno nema izjava tipa vidi kako je seka ovaka, onaka.
    I dobro je pokušeti na minimum svesti izjave tipa, on/ona je mala pa smije... Naravno da je puno stvari i nestašluka koji su prihvatljivi za malu djecu, ali ako se nasmijem Nerinoj nespretnosti u jelu, mogu se kladiti i da će Mislav bubniti punu vilicu špageta na pod uz neizostavno "Zašto se meni ne smiješ?"
    Sve u svemu, od svih knjiga o odgoju i odgojnih metoda, najviše mi pomogne kad radim na sebi, kada stignem odmeditirati i očupati dlake s nogu pa s više elana uđem u novi dan. Najgore je kada se počnem vrtiti u krugu nezadovoljstva svojom roditeljskom vještinom, kada su djeca koma, a kuća još gora.
    cure, pisite jos...

  26. #26
    tajchi73 avatar
    Datum pristupanja
    May 2008
    Postovi
    1,923

    Početno

    jooooooooj, danas sam luda, moji ko da su se najeli ludih gljiva, sam se tuku, ne znam jel to do ove vručine al ja sam na izmaku snaga. Već sam za kaznu starijem i igračku bacila jer niš drugo nije pomoglo ( nije ni to :shock: ). Molim, kumim, skrećem pažnju, grlim, ljubim, ignoriram, ljutim se itd. i jedno velko ništa. Najbolje da 8) pa ko jači taj tlači.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •