Ima žena koje se boje boli, ima ih koje se boje anestezije više od boli, i sve je to OK. Anestezija u IVF-u je stvarno relativno sigurna i vani se skroz normalno radi, tako da je ovo naše, na živo, relativno čudno iz te perspektive, ali, opet, vani se uglavnom rade stimulirani i ne ide se u prirodnjake. Mislim da se žene trebaju informirat kako je u klinici u kojoj idu, pitat što preporuča ginić - gdje su folikuli (dostupni, nedostupni, zreli, nezreli - o svemu tome će ta sugestija ovisti) i opet izrazit neke svoje želje i strahove, pa se podogovorit. Mjesta za paniku nema niti u jednom smjeru - da ili ne - osim što je realno očekivati da će ženi koja ide ispunktirati jajnik koji je npr. u PCOS-u reagirao burno i s dosta stanica biti prilično bolno, svako umanjivanje je tu u biti medvjeđa usluga ženi koja se sprema na punkciju. Ne znam, ja sam barem takva, umanjivanje u stilu "ma, nije to ništa, stisni zube, sve za anđela i sl." mi je koma jer idem nepripremljena i poslije sam ljuta. Mislim, normalno, sve za anđela, ali daj mi reci što mogu očekivati realno. Ali, opet, sto ljudi, sto čudi, neki to ne vole i onda se isprepadaju pa ih i više boli i sl. Moja je deviza - bolje se plaši i informiraj prije, nego ljuti i čudi poslije.