Hsg - dobila sam inekciju voltarena. Kada je jurnuo kontrast put zaštopanog jajovoda zabolilo me jako. Ali to je trajalo kratko tako da su bol i sjećanje na nju jako brzo izbljedili.
Laparo - iskreno, bojala sam se hoću li se probuditi. Tih dana se stalo vrtila ona pisama ".... srce moje kucaj tiše, zastani na tren...." :shock: . Ma šta zastani ???!!!!
Gasila sam radio u panici . Nakon cca 30 - 40 minuta operacije ipak sam se Bogu hvala probudila .
Punkcija 2 js (inekcija apaurina i još nečega) - jedan folikul nisam niti osjetila dok me drugi tako jako bolio da su mi suze u potocima lile niz obraze.
Posli sam mjesecima znala osjetiti sijevajuću bol u tom jajniku.
Punkcija 11 js Vv (opet apaurin i još nešto) - svisnula sam od boli. Došlo mi je da se u sred svega ustanem i kažem " ja odoh, meni je dosta svega ".
Opet ona sijevajuća bol, ovaj put u oba jajnika i to uglavnom u dane M.
Zube popravljam bez inekcije, na porod namjeravam bez epiduralne , a budem li morala na još koju punkciju - obavezno sa anestezijom!

Vjerujem da porod boli neusporedivo više od punkcije. Ali to je definitivno potpuno prirodna bol.
Iako bi ja rado i tu bol ublažila nuspojave koje mogu utjecati na djete mi ne dozvoljavaju da prihvatim taj rizik. Zato mislim da je suludo uopće porod i punkciju stavljati u nekakvu usporedbu.


Uvjerena sam da bi doktori u našim državnim klinikama bez razmišljanja u stimuliranom postupku svima davali anesteziju bez rasprave kada bi im financijska sredstva to omogućavala.
Koliko bi i njima bilo lakše i preciznije punkciju raditi bez da se mi trzamo.
Mislim da uopće nije upitna štetnost tih 10-tak minuta anestezije već su isključivo mogućnosti u pitanju.