do sada sam pročitala sve postove i ne vidim da se igdje spominju Našice.
Ja sam ponosna majka trogodišnje djevojčice Lare.
svojom glupošću sam odlučila kako neću roditi u Našicama nego u Osijeku..Tamo me sve razočaralo,od sestara koje su živčane do doktora kojih nikada nema..a da ne spominjem žohara kojeg sam našla i čaši!!
po struci sam medicinska sestra koja evo čeka drugog anđela..čitam postove i razmišljam gdje bih rodila..
koliko god tražila idealnu bolnicu nema šanse naći ju jer je uvijek netko negdje nezadovoljan..
činjenica je da su nam rodilišta za naše stanje u državi super, doktori su kaki jesu,a tako i sestre. Odradivanjem pripravničkog staža na ginekologiji u Našicama zaključak je da sve u svemu radi se bolje nego u osijeku..
Mala bolnica u kojoj radi puno mojih poznanika i stvarno sam se ugodno osjećala. Sve je čisto, uredno. Postoji red, bebe su s mamama (osim za vrijeme posjeta, kad ih pokazuju kroz prozorčić tatama, bakama,...)
Većina liječnika koji su tada radili su sada u mirovini, tako da ne poznam ove nove baš, a pedijatrice su 3 i svaki dan ide vizita za bebe, pa vizita rodilje.
U sobama je 3-4 rodilje (ovisno o gužvi).
Sve sestre su o.k. a glavna (kao i sve glavne) malo naporna, ali trude se pomoći rodiljama oko dojenja.
Sve je to bilo prije 7 godina, ne znam kako je sada, ali ja se nadam da ću opet roditi u Našicama.
Iskustvo jednog i drugog poroda totalno drugačiji.
Prvi puta krenuo prirodni porod, ali završen carskim.
Dvije noći sam provela na intenzivnoj bez bebe
dojenje krenulo jako teško, ali krenulo (i još traje )
Ja nikakva, pa mi ni sestre nisu bile po volji
Drugi puta opet carski, ali sam znala što me čeka i što trebam tražiti.
Odmah nakon poroda sam išla na babinjače, odmah tražila bebu i nismo se razdvajale ni sekunde osim kupanja i dok su posjete (ali i to vrijeme sam ja bila pored nje i ako bi krenula plakati tražila sam da mi ju daju)
Bila sam jako zadovoljna i sestrama i doktoricom (B.Ž.K.), a i glavnom sestrom, baš smo se sprijateljile
I bilo mi je baš super! Bebica uz mene, samo je sisala i spavala, a ja odmarala
Da su samo maalo udobniji kreveti bilo bi mi ko u hotelu
Prema meni su stvarno svi bili jako ljubazni, ali najviše zato jer ih nisam ništa tražila :/
Jedino što sam tražila je da imam bebu stalno kraj sebe i da ju nikako ne dohranjuju, što im je bilo jako čudno pogotovo što sam rodila na carski.
Trude se pomoći oko dojenja, ali neke sestre pričaju gluposti i nemaju pojma, nažalost.
Pa tako meni nakon prvog poroda nisu dale piti nikakvu tekućinu da ne dobijem mastitis
Spomenuti doktor radi (opet nažalost) i ja bi radije rodila sama kod kuće nego da mi je on na porodu
A kada si radila na ginekologiji?
možda sam ja rodila u to vrijeme, bila je jedna mlada sestra, kratke plave kose, jako draga