Noa super je koliko se trudis oko dojenja... Poceci zaista mogu biti teski....

Ovo s izdajanjem... pomocu te metode se apsolutno nista ne moze saznati o kolicini mlijeka koju ti imas. Izdajanje je tehnika koju se mora savladati, mnoge mame imaju problema s izdajanjem (jer su opustenije kad beba sisa i jednostavno to je prirodnije, nego se izdajati rukama ili izdajalicom, i ne mogu postici refleks otpustanja mlijeka koji je kljucan u toj cijeloj prici)... Evo npr. ja (a i jako puno drugih cura tu na forumu koje doje dugo).. ja NIKAD nisam uspjela izdojiti nikakve kolicine mlijeka.. Jednostavno mi to nikad nije islo, i da sam prosudjivala na osnovu toga koliko imam mlijeka (kao sto mi je predlagala patronazna ), sigurna sam da bi zavrsili na adaptiranom... A gle, izdojit se nikad nisam mogla.. A mali sisa vec vise od 2 godine!!! I iz tog razloga, apsolutno nista se ne moze nauciti o kolicini mlijeka koju mama ima na osnovu izdajanja.

Jedina pouzdana metoda da bi se znalo da li mama ima dovoljno mlijeka je pracenje djeteta - mokre i pokakane pelene, da li je beba vesela i zadovoljna, koza ruzicasta i napeta, itd.. - a kod vas se cini da je to sve za 5

Sve druge "metode" - napunjenost prsa, izdajanje mlijeka, vaganje prije i poslije podoja, itd... su apsolutno nepouzdane i vrlo vjerojatno ce te odvesti ka adaptiranom mlijeku.

To sto on zeli stalno sisati - jednostavno je takva bebica.. I moj je bio isto takav.. bilo je dana kad bih sjela na krevet u 16h i ne bih se digla (doslovce!!) do 22h... I meni je to dosta tesko padalo u pocetku jer mi je stalno negdje u pozadini mozga zujalo da on ne bi smio tako dugo sisati, i da sigurno nemam dovoljno mlijeka, itd. itd.. Sve ono sto mi je okolina (osim MM-a) i patronazna govorila... Ali slusala sam cure s foruma koje su mi spasile dojenje Opustila sam se, nisam nista radila osim dojila - prihvatila sam da mi dijete nije jedno od onih koji doji svaka 3 sata, i pustila ga doji koliko hoce i kad hoce. I s vremenom smo dosli i do toga.... I dosli smo i do reda i rasporeda, ali to je bilo kad je on bio spreman, a ne onda kad sam ja ili okolina mislili da bi on trebao biti spreman. I sta da ti kazem, bio je jedna jako vesela i sretna beba, vrlo otvoren ka svima, svi su se cudili kak je tako vesel i svima hoce ici - pa kako ne bi bio, kad su mu osnovne potrebe uvijek bile zadovoljene 100%...

Meni je od velike pomoci bilo to sto je jedna cura isto to prolazila u isto vrijeme kad i ja.. Pa smo se mi cule na telefon svaki dan i preispitivale "jel to i to normalno" Pa bi onda ona rekla "joj jucer smo odgledali par filmova, jeli kokice, a B. sisao cijelo vrijeme" A kad su narasli klinci, kaze ona meni jednom "joj, di su ona vremena kad sam mogla odgledati film na miru dok on sisa "

Tako da svemu dodje kraj, tako da ce i ova faza zasigurno zavrsiti (znam da ti to iz ove perspektive ne izgleda bas tako, i vjerojatno si mislis da ce ti ostatak zivota izgledati ovako), ali doci ce sve na svoje... A dok ne dodje, ti se probaj maksimalno opustiti, uzivaj u tim trenucima dok mozes sjediti ili lezati - kad krene upoznavati svijet oko sebe, ti trenuci su gotovi - pogledaj neki dobar film, procitaj knjigu... Probaj se opustiti i gledati to s pozitivne strane..

Sretno