Moje dijete je odnedavno poprimilo jednu prilično lošu naviku - trga si nokte.
U početku samo na rukama, sad, kako je često bos, i na nogama.
Baš za peh, nokti su mu vrlo tanki, lako se trgaju i deru, i nema dana kad mi ne dođe s izjavom: "mama, ovaj nokat me smeta", a tamo pola nokta otkinuto, skoro do krvi. Ajde, bar se meni javi kad treba odrezati ono što je priredio.
Došli smo do toga da skoro svaki dan treba odrezati neki nokat, već su mu ionako prekratki, pa ga to onda smeta, boli i sl. I opet nastavlja po starom.
Čini mi se da to nije ništa drugo nego navika, jer on to radi dok čitamo, dok je zamišljen i nešto gleda, dok sluša glazbu, ukratko - kad ne zna što bi s rukama.
Nikad ne grize nokte niti stavlja prste u usta.
Ima li netko neki čarobni savjet kako prekinuti lošu naviku, a da ga pritom ne grdim (ne bih htjela postići da on to radi poskrivećki, jer time ne rješavamo ništa)?

(ali, ako ništa drugo - bar je prestao kopati nos )