dolazak moje srećice

[paid]

odlučila sam se napisati svoju priču kako bi podijelila s vama najljepše iskustvo u mom životu, ali i kako bi upozorila na neke stvari u našim rodilištima. neke titule postoje samo forme radi,a prava stvar nerijetko izostaje.

uglavnom 20-ak dana prije termina moja gin me odlučila hospitalizirati. tlak mi je naglo skočio, nosila sam veeeeliku bebu okrenutu na zadak.
tako sam stigla na odjel ginekologije u Dubrovniku u ponedjeljak, u 38-tjednu trudnoće.
nakon pregleda moj prekrasni doktor je ustvrdio tkđ. da nosim veeelikog dječaka koji nema mjesta za okretanje pa mi je nagovijestio da ću roditi na carski rez, što sam otprilike već i znala. nije to porod o kakvom sam sanjala,ali prvorotkinja, velika beba, zadak,potpuno neotvorena-izgledalo je i meni laiku kao logično riješenje.

dr. I mi je rekao da ću ostati neko vrijeme na ginekologiji na praćenju zbog tlaka pa ćemo vidjeti kako će se situacija razvijati i kada ću na planirani carski.

no ja sam samo 2 dana ostala tamo jer je već u srijedu ujutro moj dečko odlučio upoznati svoju mamicu. oko 6 ujutro digla se ja na redoviti posjet wc-u kada ono doslovno pljusak vode iz mene.od silne panike koja me snašla(ma stvarno me iznenadilo onako iz sna-bogu hvala da sam bila u bolnici- izludila bi i sebe i muža dok bi stigli do Dubrovnika - koja sam ja paničarka)uspjela sam samo viknuti cimerici"odoh ja"i povikati sestri "vodenjak". U roku sekunde sam pretrčala dugi hodnikn i banula u predrađaonu, gdje su me sestre i babice blijedo pogledale, a ja vrištimˇ"rađam".

došla je jedna krasna sestra i rekla mi -polako, ne ide to tako brzo. nakon pregleda, dr potvrdio sva ostala mišljenja, pozvali su mog dr. i zaljučilo se da ću uskoro roditi na carski. klistirali su me, a za to vrijeme muž mi je već prešao sto kilometara i stigao me prije svega poljubiti.Neću ni razmišljati kako je vozio.

uglavnom nakon svih divota-klistir, infuzije, pucanja žila, kateter-došla sam u salu gdje sam anesteziologu održala kratko predavanje i rekla mu da sam se odlučila za spinalnu. on se samo nasmijao i promumljao-ova je preinformirana. anesteziolog i njegov tehničar bili su krasni i svima preporučam spinalnu anesteziju. bila sam budna i sve sam osjetila. prekrasan osjećaj odvajanje mene i mog lijepog dječačića.kao da sam ga sama istisnula, apsolutno nemam dojam da su dr nešto radili. postojali smo samo on i ja.

bez ikakve neugode, sav me strah napustio. držala sam malenu krunicu u rukama i čekala kad ću ugledati svoje zlato.
ma bio je naprosto prekrasan-veliki, crne, duge guste kose. babice su odmah zavikale, ajme koja kosa. moje savršenstvo u 4300 g teškom paketu.

no odmah mi ga odvedoše, tako se moj san o prvom podoju rasplinuo. naime ja sam samo jednu stvar znala- ja želim dojiti svoje dijete i želim da je stalno uz mene, a kako sam rađala u rodilištu prijatelju djeteta mislila sam da će mi to biti omogućeno.
no prevarial sam se. smještena sam u mali sobičak i nakon što je MM otišao ostala sama u boli čekajući da sve to prođe. svoje sam zlato vidjela jednom prvi dan ,a tek nakon 48 sati sam ga dobila na prvi podoj. užasno mi je falio. treći dan sam stala na noge i doveli su mi malenog, te su mi samo rekli-dojite, bez ikakvog objašnjenja ili upute.no mi smo se snašli. cikio je ko veliki a ja zaljubljeno gledala u njega. uglavnom mlijeko još nije nadošlo i on je jadnikn izvukao kolostruma, ali falilo mu je. kad bi upozorila sestre da mi se čini da mu treba malo nadodati, one bi mi rekle, neće mu ništa biti, veliki je.

uglavnom da skratim -idući dan moja ljubav je dobila povišenu temperaturu i i usred noći je odveden na neonatologiju- neću se ni prisjećati u kakvom sam stanju bila. dijagnoza-dehidriarao.napravljene su mu sve moguće pretrage, priključena infuzija u glavu itd. sve ok, no dijete izgladnjelo. ja sam se odmah prihvatila izdajanja i nosila mu svaki mililitar prolijevajući još više suza-jednostavno nisam mogla prihvatiti to da sam mogla spriječiti sve te neugodnosti.
vraćen mi je nakon dva dana, ali taj šok je ostavio traga. ja sam naravno nastavila dojiti, i iako je bio hranjen na bočicu cijelo vrijeme ništa nas nije omelo. sad nam je 2, 5 mjeseca i isključivo dojimo. na kontroli s dva mjeseca smo imali 6100 g

želim svima poručiti-ustrajte u svojim željama koliko god nepoticajna bila okolina. dijete sve vraća. no ne mogu se oteti dojmu da su sestre u rodilištu prijatelju djeteta trebale biti malo agilnije, i barem mi uputiti koju lijepu riječ dok sam neutješno plakala.

no sad je sve super i želim sreću svim novim mama. dani u rodilištu ma kako ružni bili ipak brzo prođu.
oprostite -ovo sam naškrabala u roku od 10 min jer da sam čekala da skupim malo više vremena za napisati priču, ne bi je ni napisala.

[Beta]

Čestitam i sretno!

[Dijana]

Ih, a šta bi bilo da si dulje pisala. 8)
Lijepa priča, žao mi je što ti bebicu nisu dali odmah na dulje, ali kao i uvijek, važno da je sad sve u redu.

[paid]

draga dijana zato i je ovako duga- nesažeto napisana. da sam malo dulje pisala bila bi malo ljepša i sređenija. 8)

[malena beba]

ah ti nasi doktori i sestre po bolnicama, nimalo takta ni volje nemaju... (cast izuzecima). sta bi tek bilo da smo neinformirane
cestitke na bebici

[paid]

hvala cure