Moja prijateljica je spavala 6 mjeseci na kauču i kad se vratila sve se vratilo na staro.

Kod nas nije upalilo moje spavanje u drugoj sobi. MM je nije uspio smiriti i zadržati, gušila se u suzama. Dignula bi se i došla do mene.
Prije dva tjedna sam joj jedne noći rekla da cica nana i da je ne može dobiti. Malo se bunila i plakala u polusnu, ali se okrenula na drugu stranu i zaspala. I tako svaki put. Noćna buđenja su se prorijedila s 5-6 na 1 buđenje u samo tjedan dana. Još uvijek se jednom probudi, malo zaplače i traži cicu, ja joj kažem da nana, ponudim joj vode, ona popije, okrene se na drugu stranu i zaspi.

Cica je još uvijek za uspavljivanje i buđenje, i to nam je gušt, ali noćne smo izbacili jer su me počeli previše iscrpljivati. Moraš samo biti uporna i ne popuštati ako si stvarno čvrsto odlučila prestati jer inače nema smisla.
Možda je malo blesava usporedba, ali vjerujem da joj ne dozvoljavaš da i inače radi sve što hoće, sigurno postoje neke stvari koje nisu dozvoljene. Tako se moraš postaviti i u ovoj situaciji. Prvih nekoliko dana će biti teže, ali brzo će se smiriti.

Ona je već dovoljno velika da joj nekako pokušaš objasniti. Ja Luciji i preko dana nekoliko puta spomenem da sad po noći svi spavamo (tata, mama, Lucija, medo i cica) i znam da me razumije.
Šaljem vam u želji da prođe što bezbolnije. Možda se ugodno iznenadiš, kao i ja.