Drage moje (ne)spavačice, imam i ja sličnu priču:

jesam li s drugim djetetom malo oguglala, ili šta... ne znam, uglavnom, s njegovih 22 mjeseca puko mi je film. jednu večer dala sam mu u boravku cicu, odvela u krevet i odlučna kao nikad odlučila izdurati njeov plač. bio je uporan, budio se oko 10-tak puta, i tako 2 dana. onda je odspavao skoro cijelu noć. trajalo je povuci- potegni nekih tjedan dana, a sad spava do pola 5,5 kad mu dam da papa.
morala sam tako, jer sam se, vjerna svojim uvjerenjima i metodama ipak na kraju dovela do ruba. dojim sad već 4 godine kad se zbroji, tandem skoro dvije. osim ovih posljednjih par tjedana, naspavala sam se jedino pred kraj druge trudnoće, kad je matej (stariji) spavao s tatom (isto zbog noćnog dojenja, s tim da je njegovo odvikavanje kasnije prošlo bez plača).

mislim da sam im sada bolja mama danju, imam puno više živaca, zadovoljnija sam i smirenija. a najbliži prijatelji znaju kakvu sam agoniju prolazila i koliko mi je trebalo da se konačno u meni nešto slomi i da napravim to za sebe.