i mi krenuli s odvikavanjem, 2,5 godine mi je valjda neka magična granica

sa starijim djetetom je to bila noćna mora, morala sam se maknuti iz kreveta i iz sobe na mjesec dana kako bismo uspjeli. baš je bilo teško.

a sad s mlađom - kao pjesma. rekla sam joj da ja više ne mogu dojiti po noći, da se ne naspavam i da me bole leđa i utrnu mi ruke i da može dobiti cicu za uspavljivanje i onda ujutro.
počeli smo prije desetak dana. spavamo zagrljene, i sve funkcionira. kad se probudi i zatraži, ja ju podsjetim da nema do jutra, ona kaže kme 2x i spava dalje. noćas se čak probudila i nijednom nije zatražila cicu: zamolila me za malo soka jer je žedna, a onda je legla pored mene, zagrlila me i spavala dalje...