Evo i mi se pridružujemo u pokušaju da izbacimo noćne podoje. Nije problem toliko u broju koliko u lošoj tehnici zbog koje se pribojavam svakog podoja. Baš kao što je vissnja opisla na njenom topicu i mene dojenje poslednjih nedelju dana toliko iritira, da moram da preduzmem nešto po tom pitanju. N. uopšte nije sretan zbog toga. Noćas se budio 4 puta, svaki put je dobio objašnjenje da je mrak, da su mama i cike umorne i da spavaju, i da će cikiti kad dođe dan. Prvo buđenje je bilo grozno, plakao je jako i bacakao se po krevetu.i jedva sam ga umirila. Ostala tri puta je bilo kraće i brže je prihvatao činjenicu da neće dobiti ciku.
Kako da izađem na kraj sa osećajem krivice dok ga slušam kako plače i viče "cika, cika"?