N sam dojila 9 mjeseci i dojenje nam je jako teško išlo. Svejedno sam do 6 mj isključivo dojila, na zahtjev, a ona nije spavala u komadu više od sat i po, poslije je jela kašice, od 9 mj počela adaptirano.
Zbog grčeva sam jela doslovno rižu i lešo piletinu, jaja i brašno. Na cici nije bila mirna, već smo se natezale i natezale, masaže trbuha, isprdivanje, podrig, sve u rok službe... Proplakala sam od očaja i umora više puta, stisla i nastavila.
e, kad se rodio Roko, prije mjesec i 10 dana, potpuno prirodno na stolčiću, bio uz mene cijelo vrijeme bila sam sigurna da ću "imati" mlijeka- trauma od dojenje Niki, da će sve bit pjesma, grdno sam se prevarila. Od kraja 1. tjedna užasno se natežemo sa dojenjem, što je eskaliralo zadnjih 2 tjedne. Sad smireno pišem samo jer je uspio malo podojit i zaspat, inače sam OČAJNA. Ne želim odustati od dojenja, a osjećam se ko nedovoljno dobra majka. Roko odbija cicu, nakon par gutljaja se počne derat, neće ni na drugu, ni prvu, često UOPĆE ne povlači mlijeko već se dere na sam pokušaj stavljanja na dojku. Niki ima 3 godine i htjela bih u park s njom, i da mogu malog podojit, da se stalno ne brinem jel gladan, zašto tak malo jede. Ona prva 3 tjedna doma je stalno bio na cici, nekad bi dojio, nekad ćorio, izvanredno je dobio na težini, 1 i pol od pada, bila sam sretna jer sam znala da se ipak nacica u to što jede. A sad, koma!!! Od 8 do 15 mi je na rukama dok ne zaspe... Nisam dobro objasnila da otkad je došo doma ima grčiće- prdajućo kakajuće, pa zbog tog nije mogao normalno cicat- povuče, stenje, pokušava prdnut, dok se ne iskaka, nakon masaže i posebnih položaja, niš od dojenja,. Zato sam sve čitala u vezi tog na forumu i napokon mu dala dudu jako teškog srca, jer s Niki se nisam dala, sve samo da njemu bude lakše, pa se zaista i popravilo, umirio bi se sisanjem dude bez da mu se crijeva potaknu, pa bi mu u polusnu dala cicu i dojio bi. Jee! Niti jedan podoj otkad se rodio nije trajao dulje od oko 3 minute , s tom da je u početku bar visio na cici, pa par guceva, pa spava 5 min, pa opet..
A ovo sad ne znam kak se nosit s ovim, neće cicu, 3 podoja prek dana od par min, spava SAMO na meni tak da ne mogu ni ručak pojest, neće cicu za umirenje, a i prije je nije htio, oće spavat nosećki s dudom, pa ga nunam, pa probam dat cicu, isti tren krene plakat.. užas, ko da mu cica nije dobra..
ko manijak čitam sve u vezi dojenja, zadnji podoj sam izdojila početak, dok se on derao, jer čim ga spustim plače pa mu dala cicu, pa je jeo...Užasno se bojim da ću se morat izdajat i hranit ga na bočicu! zašto mu cica nije dobra??? plačem od muke... imam još jedno dijete a ne mogu se gotovo uopće bavit s njome, a i nervoznija sam no inače. ona je sad u vrtiću. za vrijeme pisanja Roko se već probudio pa sam mu u polusnu dala cicu, povuko 12 gutljaja i nastavio ćorit. Hvala bogu, bar spava.... Ne znam što da radim, ne liči mi na refleks prejakog otpuštanja ni na grčeve, ne znam na šta mi liči, samo znam da imam volje i mlijeka, da želim dojit, da mi noge i ruke otpadaju i da mi je sad- jučer i danas došla voda do grla...zvala sam ujutro sos tel i mob, nitko se ne javlja... Ne želim da mi je dijete stalno polubudno i polusito/gladno, da odbija dojku... Niki inače nije htjela više cicat s 9 mj jer sam je mogla dojit sam ujutro i navečer, nije htjela... imam deja vu i muka mi je..
hoću i ja bit mama sa zadovoljnim sretnim djetetom koje traži cicu za hranu i ljubav i cica! to je dojenje, a šta je ovo- ko da silujem dijete cicom...probala sam i vani dojit, isto sve, nadodan sram zbog te borbe, neuspijeh... uh, moram se skulirat, uh, uh
E da , po noći hoće cicat, ne duže od 5 min, al hoće.....u prosjeku 3-4 podoja do jutra, da je bar tak prek dana, ne mora dugo, sam da cica