ljudi moji, ja sam kronično umorna.![]()
imam divno desetomjesečno dijete, zdravo, veselo, bavim se njime s velikim guštom, ali zadnjih par dana me je takav umor slomio, da uopće ne mogu normalno funkcionirati. jednostavno, umorila sam se i od kuće i od tog što je svaki dan nekako sve isto. ne želim prenositi na dijete svoje stanje, ali ne mogu se njime baviti onako kako bi htjela, kad sam ovakva.
muž je na poslu i nekako sam ljuta na njega, što on i dalje funkcionira kao i prije. ponekad nam brak dođe kao dobar ventil za prebacivanje frustracija na partnera. sveki je strava naporna, a moja mama radi. tako da sam stvarno "pale sam na svijetu."
dajte, pomozite kojim savjetom, ili samo utješnom riječi, jer me lovi depra...