 |
|||
Potpuno si u pravu!!!Zoila prvotno napisa
ma daaaaj, ne pretjerujČokolada,.
Meni cijelo vrijeme bed reć, nemojte pjevati djeci ako nemate sluha, već im puštajte glazbu,.
pijevanjem cak i bez obzira na glas je sirenje dobrih vibri. Dijete osjeti da je mama sretna, opustena, vesela, i ne ustrucava se to izrazavati!
to je po mome vaznije nego skrivanje glasa od straha da ce se dijetetu sluh pokvariti.
Ispričavam se ak sam koga uvrijedila, nije mi bila namjera.
S jedne je strane stvarno važno naučiti dijete da se ne treba sramiti nesavršenosti i da je užitak u trenutku ispred toga. Slažem se.
S druge strane je sve ono što kažu čokolada i iki, što je sasvim jasna činjenica.
U praksi koristim točku 2. Moj muž točku 1.
Nema sluha samo 2% stanovništva, stoga radi se o neuvježbanom sluhu kad mi govorimo da ga "nemamo". Ako nam je užitak pjevati i to veliki, zašto ne uložiti u nešto malo znanja, postavimo si glasiće i neka djeca uče što znači kad sve teče unutar van i izvan nas i da naš užitak ne mora biti nečija bol.
Ja falsheve doživljavam kao strujni udar i isto tako ne želim da moju djecu trese struja. Bar ne na redovnoj bazi.
____________
Moj Li obožava kad mu pjevam, starija ne. Ona doživljava glazbu u mojem životu kao "suparnicu", još jedno dijete koje nju u momentima stavlja u pozadinu.
Ne tupim joj o teoriji, ali zajedno se igramo "pogađanje" tonova na klaviru ili glasovima i jedino sam je spriječila da sa grlom izvodi vrlo nespretan isforsirani tremolo (želeći vibrato) koji je štetan za grlo. Ostalo vrijeme pjeva kako god želi i njeni me falshevi ne smetaju, posebno zato što voli pjevati tercu, a znam da nije lako pogoditi dvoglas bez znanja o intervalima, pa nije bad kad ode u drugi tonalitet. I sama skuži.
Moja mama je imala zakočeno grlo jer joj je tata stalno govorio da ne pjeva jer falsha. Baš mi je žao radi toga, zato što je oslobođenje glasa, oslobođenje duše i šteta je tako ugušiti se.
Znači, sve u svemu... ništa nisam rekla.
U svakom slučaju treba pjevati. :D
Imam potrebu "ispraviti" mammu san vezano na boldani dio...
"Produkcija" koju si navela upravo jest melem za dušu...možda za uho malo manje
I zato-KEEP THE MUSIC STRONG!
petrice, prekrasno si to rekla
ne mora znaciti! ja, recimo, imam izvrstan sluh i dobro pjevam, ali me malecki uglavnom uvijek usutkava kad pocnem pjevati ili fuckati.mm i ja smo totalni antisluhisti, a volimo pjevati, iako i sami sebi grozno zvucimo. ali zeko nam vec dugo, kad zapjevamo, govori NE! NE!mozda dijete ima nesto sluha pa kuzi kako falsamo...
i ja s ovim pitanjem muku mučila, dok nisam u pametnim knjigama
moj bratić mi je jednom rekao da je fascinantno kako ja u pola note pogriješim
i da... postoji ona priča da svi koji nemaju sluha/glasa imaju dar za znati napamet sve riječi pjesama. za sve koje znam do sada se to pokazalo točno. il imaju glas, a ne znaju tekst, il znaju tekst dužine osrednjeg "gorskog vijenca", al nemaju glasa/sluha
Ova teorija gore se i na mom primjeru pokazuje kao stopostotno ispravna. Ljudi me dolaze pitati kako idu riječi pjesme Miše Kovača sa Opatije '75
Što se tiče falšeg pjevanja, MM je glazbenik i zabranio mi je da pjevam Lei jer smatra da je naučila krivo pjevati od mene. To se još nada da će Leica imati sluha
došla sam se "pohvalit" da teorija ne pije vodu...il imaju glas, a ne znaju tekst, il znaju tekst dužine osrednjeg "gorskog vijenca", al nemaju glasa/sluha
Xdošla sam se "pohvalit" da teorija ne pije vodu...il imaju glas, a ne znaju tekst, il znaju tekst dužine osrednjeg "gorskog vijenca", al nemaju glasa/sluha
kod mene pije, pamtim melodiju, a tekst ne!
[jer nema ljepše nego kad netko pjeva iz srca bez obzira na svoje glasovne mogućnosti ili nemogućnosti...Pjesma je upravo "smišljena" za to-da bude melem, da ruši barijere i da potekne od srca...I pjevajući tako prenosiš tu jednu prekrasnu vibru i na svoje dijete...
I zato-KEEP THE MUSIC STRONG![/quote]
x
I ja sam arlaukala svojoj bebi iz sveg srca, dok nije napunila tri godine i pristojno rekla: Mama, molim te, nemoj!
Ne pjevam loše, možda da sam se malo više obrazovala u tom smjeru (ali me nisu htjeli primiti u hor u OŠ) bilo bi i bolje. Nemam baš velike glasovne mogućnosti, ali mogu se uključiti u grupne teferiće. Javnost ne izlažem često svojim nastupima, ali sam djetetu pjevala, i pjevam, i ona mi traži da joj pjevam (naročito pjesmice iz Disneyevih crtića koje obje volimo). MM-a sam jedino čula da je zapjevao jednom Emini, on je u tom smislu totalno zakočen (i za ples i za pjevanje). Ja sam isto bila do svojih nekih poznijih godina
Kod nas ide ovako:
Kad ja zapjevam u autu, MM upali radio
Kad zapjevam Lei, ona viče "ne,ne pevat mama, ja cu" 8) .
Pa vi zaključite ko je tu nadrapao.
"Pjevam danju,pjevam nocu
pjevam,sele,sto god hocu
i sto hocu to i mogu"
-rece Zdravko Colic,i ja ga potpisah....
Ma kako sam te samo preskočila...rece miss foruma i nasmija siroke (doslovno misim na nas siroke) narodne mase
nego, jel crtas ili ipak kazes: neces znati jel to slon ili mis ako ti ga ja nacrtam?
pod uticajem "kapelskih kresova" koji se repriziraju taman u vrijeme kad ručamo i pravimo pauzu od kupanja, zxuja je naučila pjevati "po šumama i gorama".
Da li je bolji taj scenarij iliKod nas ide ovako:
Kad ja zapjevam u autu, MM upali radio
Kad zapjevam Lei, ona viče "ne,ne pevat mama, ja cu" 8) .
Pa vi zaključite ko je tu nadrapao.
..... započnem pjevati nešto što mi se pjeva...
Liam = "Mama, ne viđa mi se ta pjesma"
..... započnem drugu
Liam = "Ja bi drugu"
.... započnem treću
Liam iznervirano sa usklađenim mahanjem rukama: "neću tu, oću ovu...nanma ta,, tr.."
Ja izbezumljena stvarno ne znam sto cu sad i kako uspavati dijete jer moram očigledno pjevati pjesmu po želji.
Nakon toga odaberem nešto što mi se jako, ali jako sad pjeva i pjevam glasno punim glasom (a kako sam ljuta, trbušna muskulatura savršeno "pridržava" zrak i to je baš mrak za pjevanje) i eto ga, šuti, miran kao bubica i zaspi u trenu!
Prošli put je to bila vrlo neadekvatna pjesma (po tekstu) za uspavljivanje dvogodišnjaka, odnosno Bohemian Rhapsody od Queen, ali sam je strašno dobro pjevala i tko bi se bunio onda. 8)
Čak mi se čini da on zaista ne voli kad pjevam loše, bez obzira na (ne)falsh, baš voli kad kad pazim da pravilno dišem... i pjevam punim tonom, kad propliva vibrato iz slobodnog tona itd...
Jer onih dana kad mi ne ide baš (a ima ih više nego ovih kad mi ide), bez obzira što ne falsham, ne voli da mu pjevam. :/
On je moj mali učitelj pjevanja.
A ustvari, pjevanje je tako dobro ogledalo našeg stanja, pa je to sve možda i zato.
Ima jedna priča o tome da bi čovjek koji se nije rodio sa pjevačkim talentom, morao (a to se događa spontano) toliko toga u vlastitoj osobnosti izmjeniti (otvoriti se više, prerasti blokade, svu neslobodu.... bilo koje vrste itd itd.. kako tko...) da propjeva kako treba! I samim time učinio bi za sebe veliki korak ka samoostvarenju.
Pjevanje može biti svojevrstan duhovni put, pa ako sam skrenula s teme, vraćam se na nju time što ću reći da je zato bitno da puštamo djecu da puštaju svoj glas i da ih slušamo (kad pričaju...), kako ne bi morali piskutati visokim zamornim frekvencijama kao sto čine oni koje nitko ne čuje.
A samom slobodom iznošenja mišljenja sigurno im nećemo stegnuti grlo i eto, mislim da time ipak zaključujem da je za njihovu eventualnu pjevačku karijeru
Aaaaaaaaaaaaaa.... našla sam jednu staru mp3-cu gdje je moja Omi pjevala vlastitu trenutnu improvizaciju (text smislila, radilo se nešto o jednorozima) sa svojih cca 4 godine!
:D :D
Uh, čak nekako sumnjam da bi sada bila tako kreativna i spontana, sa svojih 9g. :/
Tko zeli, moze poslusati ovdje:
http://boomp3.com/listen/bywn2hr54_g/omi-mail
Uh. Jedna od mojih najvećih želja je da mogu imat glas koji bi iznio tu melodiju koju čujem u sebi i nervirancija što ne mogu. Volim pjevat, i MM voli pjevat. On voli kad ja pjevam, ja kad on - kako kad. Imamo oboje sluha, ali mi se opet čini da je bolje prošla moja sestra koja ima muža koji ne zna pjevat, ali ritam - fantazija, lete po plesnom podiju (ja mome mužu, koji nema ritma stvarno ma gotovo ništa, moram izreć' komandu za ples "Sad!" i onda on lijepo tanca dok god se ne poremeti - onako kao Durex zeko na baterije. I onda opet mora uslijedit jedan "Sad" ili da ga povučem nekako - da ja malo neprimjetno vodim. Pjevanje mi je super, i meni struže u ušima kad neko falša, ali super mi je muzika i neka ljudima pjesme, pa ma kako je producirali. Naravski da pjevamo djetetu i da će me veselit čut njen glasić ma kakav on bio. Nema šanse da, npr., roditelji "antisluhisti" pokvare djetetu "sluh" - ono će, kao što je čokolada i navela, samo naučit pjevat krivo, a kad se susretne s ispravnom verzijom pjesme, onda će, vjerojatno, ušutkavat starce i protestirat.
Mislim, da pojasnim, kažu da lijepo pjevam tj. sluha imam, ali raspon mi je nedovoljan, a još sam tiiiha. Taj tihi glas mi je i hendikep i u poslu, ako predugo govorim boli me i struže grlo, a voljela bih imat jak glas (ne preglasan). Da mi je ono zapjevat glasno, a ne da cviknem kao miš. Koji put to zamišljam koji bi to gušt bio da mogu pustit tu nepostojeću glasinu... Zato lijepo treba pustit svakog čovjeka kojemu srce kaže "pjevaj" - da pjeva i da gušta u tome. Nema straha od kvarenja potomaka, definitivno.
Ovo je genijalno! Šteta što kratko traje. A tko je svirao? Nije valjda tvoja kći?!
Imaš Glazbenu galeriju u Kačićevoj i Rock akademiju na Ribnjaku - oni imaju satove jednom tjedno po 90 min, a vjerojatno su jeftiniji od individualnih instrukcija.
Glazbena galerija je oko 250 Kn/mj,
Rock akademija oko 200 Kn/mj.
Koliko su instrukcije?
Što se mene i mog pjevanja tiče:
- volim pjevati, ali zbog nesluha ne pjevam
- djeci sam pjevala dok su bili mali
- B mi je stavljala ruku na usta i molila da ne pjevam
- C je volio da mu pjevam, nekada je i tražio
- čini mi se da i B i C imaju sluha, za A nisam sigurna
- mm pjeva i on misli da ima sluha, ali meni se baš i ne čini
Mi svi dobro pjevamo. Uglavnom.
Svi volimo pjevati.
Najbolje nam ide kad smo u autu!
Djeca su doista dar. U životu su me uvjerili da nemam sposobnosti za pjevanje pa sam u 2. raz. morala na priredibi samo otvarati usta. Nakon toga me nitko nije mogao prisiliti da zapjevam, ni pod tušem. ...sve dok se curki nije rodila. Toliko je plakala da sam morala propjevati -nadajući se da me nitko ne čuje. Sad pjevam s njom i na orbitreku, to su situacije kad se oslobodim. I doista, moraš pronaći xy novih svojih talenata kako bi nadoknadio nedostatak ovog. Pogotovo u nastavi HJ kad bih neke stvari sasvim lako objasnila pjevanjem, a ne mogu.
A ustvari, pjevanje je tako dobro ogledalo našeg stanja, pa je to sve možda i zato.
Ima jedna priča o tome da bi čovjek koji se nije rodio sa pjevačkim talentom, morao (a to se događa spontano) toliko toga u vlastitoj osobnosti izmjeniti (otvoriti se više, prerasti blokade, svu neslobodu.... bilo koje vrste itd itd.. kako tko...) da propjeva kako treba! I samim time učinio bi za sebe veliki korak ka samoostvarenju.
Pjevanje može biti svojevrstan duhovni put, pa ako sam skrenula s teme, vraćam se na nju time što ću reći da je zato bitno da puštamo djecu da puštaju svoj glas i da ih slušamo (kad pričaju...), kako ne bi morali piskutati visokim zamornim frekvencijama kao sto čine oni koje nitko ne čuje.
A samom slobodom iznošenja mišljenja sigurno im nećemo stegnuti grlo i eto, mislim da time ipak zaključujem da je za njihovu eventualnu pjevačku karijeru
hmm, daaa, al' sto reci na ovo: "mama, daj ti sad malo prestani, neka tata pjeva..." ? :shock:recimo, imam izvrstan sluh i dobro pjevam, ali me malecki uglavnom uvijek usutkava kad pocnem pjevati ili fuckati.
a do prije koje godine im je bilo potpuno svejedno, nezahvalnici jedni
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom