Već sam očajna. Ne znam kako da spriječim da grize drugu djecu osim da stalno u parku stojim pored njega i čim se približi drugom djetetu odmaknem ga. Neki dan je ugrizao dječaka u parku, zaletio se na njega, ovaj mu nije dao loptu i samo ga je zagrlio i zagrizao po leđima tako da mu je ostalo plavo. Odvratno sam se osjećala, odmah sam ga rastavila od njega, viknula ne i sve mu poslije objasnila kako to sada dečka boli, kako se to ne smije raditi, dogovorili smo se da mu se ispriča i kaže oprosti. Iz tog parka sam skoro linčovana pa se tamo jedno vrijeme više ne smijem pojaviti s njim, a danas je ugrizao drugog dečka za lice, uglavnom isti scenarij. Grize vršnjake ili malo starije od sebe, a rijetko tko mu se usprotivi i odgurne ga ili mu vrati. Imam osjećaj da je nekako dominantan i da ga se onda drugi uplaše, a tako bi voljela da mu netko pošteno vrati, jer ako mu netko vrati onda prema tom djetetu razvije nekakvo poštovanje i ne dira ga više. Možda je razlog što zapravo nema ni jedno dijete s kojim se redovito druži, neide u vrtić, a svi kontakti s djecom su u parkićima ili povremena druženja s prijateljicama koja imaju djecu. Užasno mi je kad ozlijedi neko dijete i ne mogu opisati kako se onda jadno osjećam, a i da netko njega tako ozlijedi stvarno mi ne bi bilo svjedeno. Njega još nitko nije ugrizao i zbog tog njegovog ponašanja i pogleda drugih ljudi kada to učini se osjećam kao neki izopčenik, izgrednik, ma ne znam kako da vam to opišem. Jel imao netko slična iskustva i što da radim?