kako im pomazete kod strahova?

[Mony]

Proslogodisnja faza: idem sam u krevet, koja je ubrzo i prestala, nikako da ponovno nastupi.
A sada jos imamo problem strahova, iracionalnih, rekla bih.
Nakon sto sam mu neko vrijeme najavljivala kako ce uskoro morat sam u krevet i da odluci kada ce ili cu ja to morati, jucer sam mu ozbiljno rekla kako veceras moram raditi na nekim papirima (fakat moram), a on ce sam zaspati, nakon sto, ko inace, procitamo pricicu i poljubimo se. Dramio je od kada sam mu to najavila - kasno popodne, al sve onak cmoljio.
No, kada je dosao taj trenutak da izadjem iz sobe on je poceo onako za prav plakati (znate onaj feeling kad mozete razlikovati plac od placa i znati da to je ili nije cmoljenje), cak se i oznojio i bas je izgledao preplasen. Najprije sam ga umirila i pitala ga sta mu je, on je rekao da se boji. Ja ga pitam: cega, a on: cudovista. Ja :? kakvih sada cudovista...

No, vidim da na netu ima jako puno clanaka o tome da od 4.-6. godine djeca znaju imati iracionalne strahove.
E pa sad, s obzirom da bih rado da moje skoro cetverogodisnje dijete ide samo u krevet trebam mu pomoci da rijesi te strahove nekako.
Ali kako?
Naisla sam na zanimljiv savjet na nekoj stranici da se ulije obicna voda u neki spray i kaze se djetetu kako je to poseban pripravak koji stiti od cudovista i onda se pospraya i ostavi se bocica kraj njega.
Mogla bih probati.
Naravno, njegove strahove nikad ne omalovazamo, ne govorimo mu: ajme kako se toga mozes bojati i sl., al mu, istina je, uvijek objasnimo kako postoje stvari kojih se treba bojati, a postoje i one kojih ne treba, da razmisli i vidi treba li se bojati buba (bila je i ta faza) itd.

Ajd da cujem i vasa iskustva, savjete...
Mozda mi koje pomogne

[tajchi73]

ja se jako dobro sječam svojih strahova , moji su znali čega se bojim, razgovarali smo bezbroj puta, nikad me nisu plašili, ostavljali su mi upaljena svjetla, otvorena vrata, preselili krevet u svoju sobu, ali jedino što mi je u tim trenucima straha pomagalo bili su oni ( bilo ja kod njih u krevetu, bilo mama kod mene ). S obzirom da je briznuo u plač i oznojio se mislim da je riječ ( po mom iskustvu ) o stvarnom strahu, možda da ostaneš kod njega kao dokaz da nema čudovišta jer bi se inače i ti bojala :? . Razmišljam što bi meni ko djetetu pomoglo i mislim da bi mi to špricanje po sobi samo dalo dokaz da čudovišta postoje,možda bi me na kratko umirilo ali :/ . Naravno upalilo bi za neke manje strahove. Ma, zapravo nemam pojma, nadam se da ćeš nešto uspjet postić i onda to podjelit s nama.

[Mima]

Hm, JA se bojim buba Pa vjerojatno baš i nisam pozvana davati savjete.

Mi smo radi mog straha od buba - koji nisam uspjela sakriti pred Leom - kao i straha od zmija moje mame uveli i pojam 'bezveze se bojati', znači bojati se nečega tek tako, bez razloga. Tako se Lea dok je bila mala bezveze bojala motora.

Druge strahove, tipa strah od mraka, rješavamo ili pokušavamo tako da razotkrivamo stvari - upalimo svjetlo pa vidimo da su u mraku iste stvari kao na svjetlu. Opet mi je super slikovnica sa zečićem 'Kada se bojim'.

Ali nikako ne bih podržavala strah sa nečim tipa tog spreja. Jednom, već sam pisala o tome, po noći kad je Lea bila bolesna i sanjala da je u sobi vuk, pa se rasplakala i bojala se, ja sam joj rekla da sam uzela štap i potjerala vuka, i tako sam kao potvrdila taj njen strah, i ona je stvarno dugo mislila da je vuk bio u sobi i pričala o tome, vjerojatno još uvijek misli da se to stvarno dogodilo.

[tanja_b]

Ali nikako ne bih podržavala strah sa nečim tipa tog spreja. Jednom, već sam pisala o tome, po noći kad je Lea bila bolesna i sanjala da je u sobi vuk, pa se rasplakala i bojala se, ja sam joj rekla da sam uzela štap i potjerala vuka, i tako sam kao potvrdila taj njen strah, i ona je stvarno dugo mislila da je vuk bio u sobi i pričala o tome, vjerojatno još uvijek misli da se to stvarno dogodilo.

Slažem se s Mimom.

Andrej se, inače, ne boji mraka, čudovišta i sličnih stvorenja, ali se boji pasa (on tvrdi, samo velikih, ali ukoči se i ako je neki mali preblizu). E sad, s obzirom da primjećujem da se i druga djeca njegove dobi boje pasa, neki čak i znatno jače, nadam se da taj strah neće prerasti u fobiju od životinja kao što se dogodilo njegovom ujaku :/ Zasad mu obično kažem nešto u stilu "neće ti ništa, ali nećemo mu prilaziti ako ti se ne sviđa" (ne želim mu nikako govoriti "pa to je mali pas, nemaš se čega bojati" i sl. jer sam se osobno uvjerila da ta taktika uopće ne funkcionira).

I primjećujem da se boji raznih vizualizacija, tako nam je npr. prvi posjet kinu (Animafest, program za djecu) prošao prilično traumatično, jer je prvi crtić na redu bila Crvenkapica - s vukom. Tu ne znam kako mu pomoći, osim čekati da prođe samo od sebe.

[malena beba]

Hm, JA se bojim buba Pa vjerojatno baš i nisam pozvana davati savjete.


.

ovako i ja
i moja kcer se boji buba pa joj pokusavam objasniti da se nema cega bojati, nesto slicno kao ti, da se bezveze boji...
na svu srecu, drugih strahova nema

[lonni]

Ja sam o tome pomalo naucila iz slikovnice Winnie Pooh - Nemoj se bojati. Tamo se Roo po noci bojao cudnih zvukova (ssss ra-ta-ta-ta) i sjena nakon sto ga je mama stavila spavati.
Zvao je mamu koja je dojurila i pitala ga odakle zvukovi dolaze - bile su to grane koje su zbog vjetra lupale po prozoru, pa ga je odvela do prozora i pokazala mu, onda ga je pitala gdje su sjene, bile su to sjene grana i mjesecina koja je dopirala kroz prozor.
Na kraju mu je rekla da ako ne znamo sto je nesto, da to moze biti i dobro, da mozemo zamisliti da su to ruke koje nas zele zagrliti. A onda su smislili uspavanku na ritam udaraca grana.

Sto se tice cudovista ja bih najprije pokusala od njega saznati jel mozda gledao neki crtic ili citao slikovnicu u kojem je bilo neko zlocesto cudoviste.
Onda mu objasni da su crtici i slikovnice samo svijet maste, koji ne postoji u pravom zivotu, ali u kojem je sve moguce, pa cak i - zamisli - da je cudoviste dobro (npr. crtic Cudoviste iz ormara). Mozda da zajedno pronadjete taj crtic, fotke na webu ili isjecke iz filma pa da mu se zajedno smijete. Reci mu da si i ti isto tako nekad mislila da postoje cudovista, pa si otkrila tajnu da ne postoje.
I u "Kraljevskoj pusi" svi su se bojali zmaja, a on im je samo htio dati - pusu.

Mozda da se sjetis nekog primjera gdje se isto tako bojao pa se poslije pokazalo da nije bilo razloga za to. (to je vec iz slikovnice "Vjeruj u sebe", isto Winnie Pooh).

I odraslima bi se bilo dobro sto cesce sjetiti da svijet maste (uma) ovisi samo o njima i da o njima ovisi hoce li im u njemu biti lijepo ili ne.

[cvijeta73]

uveli i pojam 'bezveze se bojati', znači bojati se nečega tek tako, bez razloga. Tako se Lea dok je bila mala bezveze bojala motora.

ovo mi je super. "bezveze se bojati". baš 8)

juraj se jedno vrijeme bojao dinosaura. a dobro je znao da će dinosauri malo teže doći do našeg stana. zanimljivo je kako im mi uklanjamo taj strah, kad smo blizu - ničeg se ne boje. pa smo mi i bili blizu kad ga je bilo strah.

Na kraju mu je rekla da ako ne znamo sto je nesto, da to moze biti i dobro, da mozemo zamisliti da su to ruke koje nas zele zagrliti

brrr. ja bih se ovog još više bojala. nepoznatih ruku iz mraka koje me žele grliti. brrr. i sad me je strah.

[tanja_b]

Ja sam o tome pomalo naucila iz slikovnice Winnie Pooh - Nemoj se bojati. Tamo se Roo po noci bojao cudnih zvukova (ssss ra-ta-ta-ta) i sjena nakon sto ga je mama stavila spavati.
Zvao je mamu koja je dojurila i pitala ga odakle zvukovi dolaze - bile su to grane koje su zbog vjetra lupale po prozoru, pa ga je odvela do prozora i pokazala mu, onda ga je pitala gdje su sjene, bile su to sjene grana i mjesecina koja je dopirala kroz prozor.
Na kraju mu je rekla da ako ne znamo sto je nesto, da to moze biti i dobro, da mozemo zamisliti da su to ruke koje nas zele zagrliti. A onda su smislili uspavanku na ritam udaraca grana.

Hm, da. Andrej je jedno vrijeme stalno tražio da mu čitamo tu slikovnicu prije spavanja i onda je poslije vikao "Mama! Bojim se, mama! Tu su strašne sjene!" i sl. I bilo mi je jasno da se igra slikovnice i da glumi da ga je strah
Zato i ne volim te slikovnice o strahovima, jer imam dojam da djetetu samo mogu dati ideju čega bi se još moglo bojati (iz istog razloga nismo nikad čitali slikovnicu o zečiću koji se boji). Ajde, ovo je bar bila igra, za par dana ga je prošla.

[Anci]

Da, slažem se s tanjom.

I ja sam negdje, ne sjećam se više gdje, pročitala da tjeranjem čudovišta i sl. samo potvrđujemo njihovo postojanje.

I L se boji vuka. :/

[štrigica]

gledaju previše svega i svačega (bili mi toga svjesni ili ne)... čak i reklama za kinder pingui ili neki takav proizvod ima čudovišta za glavne likove...
primjeri iz života...
ja sam tjerala onog diegovog ex frenda- sibirski tigar (iz ledenog doba) metlom ispod kreveta...
strah od pasa još nismo savladali pa ih samo promatramo (sa sigurne udaljenosti )... doći će i vrijeme kad ćemo ih moći promatrati sa nesigurne udaljenosti....

[Maya&Leon]

toplo preporučam:

BAJKE KOJE POMAŽU DJECI (Ortner Gerlinde)

http://www.svijet-knjige.com/largeim...icleid=1096170

[tajchi73]

Ja sam o tome pomalo naucila iz slikovnice Winnie Pooh - Nemoj se bojati. Tamo se Roo po noci bojao cudnih zvukova (ssss ra-ta-ta-ta) i sjena nakon sto ga je mama stavila spavati.
Zvao je mamu koja je dojurila i pitala ga odakle zvukovi dolaze - bile su to grane koje su zbog vjetra lupale po prozoru, pa ga je odvela do prozora i pokazala mu, onda ga je pitala gdje su sjene, bile su to sjene grana i mjesecina koja je dopirala kroz prozor.
Na kraju mu je rekla da ako ne znamo sto je nesto, da to moze biti i dobro, da mozemo zamisliti da su to ruke koje nas zele zagrliti. A onda su smislili uspavanku na ritam udaraca grana.

Sto se tice cudovista ja bih najprije pokusala od njega saznati jel mozda gledao neki crtic ili citao slikovnicu u kojem je bilo neko zlocesto cudoviste.
Onda mu objasni da su crtici i slikovnice samo svijet maste, koji ne postoji u pravom zivotu, ali u kojem je sve moguce, pa cak i - zamisli - da je cudoviste dobro (npr. crtic Cudoviste iz ormara). Mozda da zajedno pronadjete taj crtic, fotke na webu ili isjecke iz filma pa da mu se zajedno smijete. Reci mu da si i ti isto tako nekad mislila da postoje cudovista, pa si otkrila tajnu da ne postoje.
I u "Kraljevskoj pusi" svi su se bojali zmaja, a on im je samo htio dati - pusu.

Mozda da se sjetis nekog primjera gdje se isto tako bojao pa se poslije pokazalo da nije bilo razloga za to. (to je vec iz slikovnice "Vjeruj u sebe", isto Winnie Pooh).

I odraslima bi se bilo dobro sto cesce sjetiti da svijet maste (uma) ovisi samo o njima i da o njima ovisi hoce li im u njemu biti lijepo ili ne.

i ja sam ko dijete po danu znala da nešto ne postoji ( i još uvijek to znam ), al kad dođe noć :shock: nema veze kaj imam 35 g. odmah mi strah postane stvaran ( da znate čeg se bojim upiškile bi se od smjeha ).

[Mony]

ja se jako dobro sječam svojih strahova , moji su znali čega se bojim, razgovarali smo bezbroj puta, nikad me nisu plašili, ostavljali su mi upaljena svjetla, otvorena vrata, preselili krevet u svoju sobu, ali jedino što mi je u tim trenucima straha pomagalo bili su oni ( bilo ja kod njih u krevetu, bilo mama kod mene ). S obzirom da je briznuo u plač i oznojio se mislim da je riječ ( po mom iskustvu ) o stvarnom strahu, možda da ostaneš kod njega kao dokaz da nema čudovišta jer bi se inače i ti bojala :? . Razmišljam što bi meni ko djetetu pomoglo i mislim da bi mi to špricanje po sobi samo dalo dokaz da čudovišta postoje,možda bi me na kratko umirilo ali :/ . Naravno upalilo bi za neke manje strahove. Ma, zapravo nemam pojma, nadam se da ćeš nešto uspjet postić i onda to podjelit s nama.

I kod mene je ovako isto bilo.
Ocigledno je to onda nasljedno


Nisam jedino na taj nacin razmisljala o spricanju, vec kako bi spricanje pokazalo da ne omalovazavamo njihov strah :?

[Mony]

Ja sam o tome pomalo naucila iz slikovnice Winnie Pooh - Nemoj se bojati. Tamo se Roo po noci bojao cudnih zvukova (ssss ra-ta-ta-ta) i sjena nakon sto ga je mama stavila spavati.
Zvao je mamu koja je dojurila i pitala ga odakle zvukovi dolaze - bile su to grane koje su zbog vjetra lupale po prozoru, pa ga je odvela do prozora i pokazala mu, onda ga je pitala gdje su sjene, bile su to sjene grana i mjesecina koja je dopirala kroz prozor.
Na kraju mu je rekla da ako ne znamo sto je nesto, da to moze biti i dobro, da mozemo zamisliti da su to ruke koje nas zele zagrliti. A onda su smislili uspavanku na ritam udaraca grana.

Sto se tice cudovista ja bih najprije pokusala od njega saznati jel mozda gledao neki crtic ili citao slikovnicu u kojem je bilo neko zlocesto cudoviste.
Onda mu objasni da su crtici i slikovnice samo svijet maste, koji ne postoji u pravom zivotu, ali u kojem je sve moguce, pa cak i - zamisli - da je cudoviste dobro (npr. crtic Cudoviste iz ormara). Mozda da zajedno pronadjete taj crtic, fotke na webu ili isjecke iz filma pa da mu se zajedno smijete. Reci mu da si i ti isto tako nekad mislila da postoje cudovista, pa si otkrila tajnu da ne postoje.
I u "Kraljevskoj pusi" svi su se bojali zmaja, a on im je samo htio dati - pusu.

Mozda da se sjetis nekog primjera gdje se isto tako bojao pa se poslije pokazalo da nije bilo razloga za to. (to je vec iz slikovnice "Vjeruj u sebe", isto Winnie Pooh).

I odraslima bi se bilo dobro sto cesce sjetiti da svijet maste (uma) ovisi samo o njima i da o njima ovisi hoce li im u njemu biti lijepo ili ne.

Sve od navedenog ucinjeno

Nemamo slikovnicu Nemoj se bojati, al imamo Jakov se boji mraka, na slicnu je foru.

Vjeruj u sebe obozava, al dobra ideja da napravim tu poveznicu!

Toliko sam mu puta objasnila da su cudovista samo u crticima i slikovnicama (iako nemamo takvih, no o njima je saznao od prijatelja u vrticu) da cak i on to sebi govori kad se valjda tjesi

[lonni]

Hm, da. Andrej je jedno vrijeme stalno tražio da mu čitamo tu slikovnicu prije spavanja i onda je poslije vikao "Mama! Bojim se, mama! Tu su strašne sjene!" i sl. I bilo mi je jasno da se igra slikovnice i da glumi da ga je strah
Zato i ne volim te slikovnice o strahovima, jer imam dojam da djetetu samo mogu dati ideju čega bi se još moglo bojati (iz istog razloga nismo nikad čitali slikovnicu o zečiću koji se boji). Ajde, ovo je bar bila igra, za par dana ga je prošla.

Meni se cini da je on super shvatio slikovnicu, zasto se ne bi igrao straha kao sto se npr. igra viteza kad cita slikovnicu o vitezovima? Vidis da poslije nije imao traume.

Ja sam isto puno puta neku slikovnicu u ducanu uzela u ruke, pa vratila na policu jer sam se bojala da ne dobije neke ideje. Npr. kod slikovnice o odvikavanju od tute mi se cinilo da bi je moglo samo unazaditi jer je ona u tom trenutku bila ispred curice u slikovnici.

I za ovu "Nemoj se bojati" sam mislila da bi moglo biti problema pa sam joj citajuci odmah sve objasnila. Ja volim sve racionalno objasniti, jer mi se cini da joj je svijet maste ionako jako bogat.
Sto se tice strahova, kod moje 3,5 godisnjakinje nekad imam osjecaj kao da se voli preplasiti, kao da zeli iskusiti kako je to. Nekad pocne kao igra pa se stvarno prepadne.

Meni se cini da nam je "Bambi" zeznuo neke stvari zbog mame koja se "izgubila", davno je gledala taj crtic i jos uvijek me nekad pita hocu li se ja izgubiti, to je onako konstantno muci.

[štrigica]

rekao bi čovjek kada vidi mrak
da je silno moćan da je strašno jak
al na sreću nije tako, to bi bilo naopako
svjećicu užeži a mrak odmah bježi

to je meni moja baka recitirala kad sam bila mala...

[Mony]

Ja sam isto puno puta neku slikovnicu u ducanu uzela u ruke, pa vratila na policu jer sam se bojala da ne dobije neke ideje.
I za ovu "Nemoj se bojati" sam mislila da bi moglo biti problema pa sam joj citajuci odmah sve objasnila. Ja volim sve racionalno objasniti, jer mi se cini da joj je svijet maste ionako jako bogat.

I ja isto ovako - sve sto se procita se dodatno objasni, a biranje slikovnica mi ima slicne podkriterije

[smoki]

I ja samo škicam i čekam neki savjet. R se boji mraka, čudovišta, sjena,... kako kad čega. Sve su iracionalni strahovi i javljaju se po mraku, tj. kad treba ići spavati. Pokušala sam ostaviti svjetlo ali onda se igra