Andrej je ljetos tako "trzao" na jednu curicu iz vrtića.
Kad bi je ugledao u parku pred kućom, odjednom bi se, prema riječima MM-a, počeo ponašati "kao tipično zatelebano muško": oduzeo bi mu se dar govora, počeo bi se blesasto smijuljiti i skrivati od nje.
Ali nakon te početne nelagode super su se igrali.
A mala ga je muštrala kao da joj je muž, a ne frend iz vrtića. Te: idemo sada tamo, a sad ćemo trčati, pa nemoj sad trčati, sad ćemo hodati, pa idemo na tobogan... a on je u svemu pokorno sluša.
Jednom ju je pokušao fascinirati svojim crtežom planeta, ali mala je na to mrtva-hladna odgovorila: "ja to ništa ne znam" i gotovo, prešli su na normalne dječje teme.
Sad, kad su krenuli u vrtić, u istoj su grupi, ali uopće je više ne spominje. Ali zato su mu puna usta starijih cura iz grupe - izgleda da mu više imponiraju jer su rječitije (da ne kažem: brbljavije)
