Naslov je radni, u nedostatku boljeg.

A tema je slijedeća... potaknuta jučerašnjom bezazlenom kupovinom.

.......Bila je pored igraonice u dućanu, u kolicima jedna mala, jako mala beba (niti mjesec dana), gledala sam je i nešto me krenulo stiskati u grlu i kao da me nešto tjera da plačem. Misli su letjele svakojake, kontradiktorne i same sa sobom su se u letu borile, dok sam ja bila samo promatrač sa knedlom u grlu.... a sve je to potaknula ta baby magija koju stvarno imaju tak male bebe.

Uopće mi sve to nema smisla! Što je to? Neki instinkti? Zašto to osjećam? Zar želim još djece? Što to u meni želi još, ako ja racionalno ne želim i ne smatram da imam kapaciteta za posvetiti se još jednom biću i smatram (a i MM i starije dijete) da je za mene i našu obitelj najbolje ovako kako sada je. Ma ne, stvarno ne želim, u to nema sumnje.
Ne kužim onda zašto me to kopka? I kako sad "ugušiti" to kopkanje, a da to ustvari nije gušenje, već nekakva istinska mirnoća u nutrini kad znam da radim stvari ok?!

Sigurna sam da se taj osjećaj ne bi smirio niti nakon 7. djeteta (kad bi posljednje navršilo cca 2g.) i upravo zato želim "locirati" i definirati što je to što mi ne da mira i tjera me da želim ono što neću.

Da li je "To" ono "ugrađeno" u ženu radi opstanka vrste (znam da ružno zvuči, ali ovo je nešto instinktivno, ne racionalno, osim toga to ne znači da taj "ugrađeni" element umanjuje svoju svrhu, niti ljepotu iste, želim reći da je ovo nešto "iskonsko" i vrlo duboko, ali da nisam toliko svjesna vlastitih unutarnjih procesa, promaklo bi mi jer ne pluta po površini, iako je snažno. Eh, objasnila sam sad. ).

Savjeti? Razmišljanja? Koliko vas doživljava to isto? I imate li osjećaj da si nešto uskraćujete kad se ne povodite za tim osjećajem? Ili si ne uskraćujete jer to svaka žena možda ne osjeća? Ili...

Stvarno me zanima i lagana statistika kako bih procjenila da li je to ta ženska karakteristika ili je to MOJA karakteristika. Molim vas da mi kažete da li ste se ovako osjećale i što radite sa tim osjećajima ako se ponavljaju, a vi ste svoju odluku donijele?

I još jednom da ponovim. Iako bi bila najsretnija (jedno vrijeme) sa još jednom bebom, pola mene bi moralo ugušiti sve ostalo što mi je (jako, ali jako) važno i što je dio mene, koliko i obitelj i to bi se sve odrazilo i na obitelj (u neg. smislu). I uglavnom, za dobro svih je naša "mala" četveročlana obitelj. I u to sam sigurna - racionalno. Onaj drugi dio mene koji zna da ništa ne zna, misli da griješim, ali hej, taj misli da mogu i letjeti - samo se ne usudim, pa ga nećemo računati.

Vratimo se na boldani dio.