Šta iskustvo radi i u teorijilitala prvotno napisa
prvo - sklonila bih neodgovarajucu obucu. jednostavno - nema vise.
drugo - pustila bih da hoda u carapama koliko god voli. i gdje god voli.
trece - kupila bih odgovarajucu obucu sama i ostavila na mjestu gdje inace drzimo obucu, ili bi predlozila (predlagala dok ne pristane) djetetu da odemo i zajedno kupimo sto treba.
al dozvoljavam da lupam bezveze. nisam nikad imala takvih problema, pa je ovo moje (bez obzira na cetvero djece) ipak samo teorija
Mi smo riješili problem upravo ovako.
1. sva neodgovarajuća obuća se sklonila
2. hodao je bos ili u čarapicama gdje god je bilo primjereno
3. zbog tog njegovog urlanja u dućanima, odustali smo od kupnje sa njim. Kupimo, donesemo doma i nakon što novi par obuće gleda 2-3 dana odluči i probati, pa onda nakon 2-3 dana i napraviti par koraka u stanu i tek onda van u novoj obući. Kada prvi put zakorači van iz stana nema više nikakvih problema.
E da, imao je isto jedne omiljene papuče koje osim što su mu bile male, bile su zimske i nogica mu se jako znojila u njima, ali on nije odustajao pa sam ih isto tako lijepo spremila. Dva dana je hodao po stanu, otvarao sve ormariće i tražio ih. Nakon dva dana su nove papuče bile najdraže na svijetu.
 |
|||
Odgovori s citatom