 |
|||
pomoć
evo..neki dan smo isli na put. Ujutro 230km - cijeli put prespavao. Predvece, 100 km urlao cijelim putem...stala nahranila stavila u as a on vristi...Nakon 50 km nismo vise mogli izdrzati i jedino je rjesenje bilo staviti ga u krilo na sisu i tako putovati. Jel ima kakvo drugo rjesenje? :? Grozno mi je kaj je morao ici van as ali nisam nasla durgu opciju...3-4 puta smo stali ali nista nije koristilo
Ja tempiram putovanje tako da krenem kada je njemu vrijeme za spavanje.
Tako sam najmirnija.
Ako se probudi tokom puta, imamo punu vrećicu igračaka (samo mekih) s kojima ga MM (nema vozačku) animira i zabavlja.
Ako je već ne izdrživo, stanem, cickamo i idemo dalje.
Mislim da ti je bilo sigurnije stati - pa makar i 2 sata da mu se prispava i onda nastavti.
Ovo što si ga držala na rukama je NAJGORA opcija koju si izbrala, a koja uopće nebi trebala biti opcija.
A i mišljenja sam da ako ih se npr. izvadi iz AS tokom vožnje - jako dobro si to zapamte pa si radiš još jedno zlo.za sljedeće putovanje.
Totalno te razumijem, meni dok je mala bila u jajetu, ja bih klekla do sjedalice izvadila sisu i tako je dojila dok ne zaspe....sada dok je okrenuta u smjeru vožnje isto tako, ali mi je puno nezgodnije jer mojam stajati, i jako je opasno ako MM prikoči.....ja sam je isto znala prije vaditi ili ne stavljati u sjedalicu ali sam primjetila da se ona tako samo navikava i sve manje hoće u sjedalicu...to vađenje nikada nije bilo na autoputu, već u gradu, naravno da to nije manje opasno...ali na autoputu je ipak brzina auta preko 130 km/h dok je u gradu oko 60 km/h...mi smo došli u Nedjelju s puta mala se derala u putu kada joj se spavalo ni hrana ni igračke nisu pomagale, ali nisam popuštala, dala sam joj siku, i da me grize za prste
ali ju nisam htjela izvaditi...a kada stanemo stanemo na 1h, ona malo prohoda popapa, nekad je uspijem uspavati i takvu staviti u sjedalicu..............
Ali razumijem te, ne opravdavam ni tebe ni sebe, nekad jednostavno ih moraš izvaditi....moja je npr. znala svom snagom lupati glavom o sjedalicu a nigdje nema odmorišta.........ali ipak nemoj ju barem vaditi na autoputu...drži se
manja je šteta od urlanja nego od posljedica nesreće :/
ivana, nikakva korist od vezanja djeteta u AS ako ti nisi vezana i klećiš ili stojiš kraj djeteta u vožnji. prilikom eventualnog sudara svojom masom možeš napraviti potpuni nered u vozilu i ozljediti/ubiti ostale suputnike. svi putnici u vozilu moraju biti vezani.
što da ti kažem osim da si u pravudaddycool prvotno napisa
ali na žalost u praksi ne ide baš sve kako si zacrtamo, moja mala počne plakat, onda lupa glavom o sjedalicu, i počne povračat i da još se pljuska-što bih ja trebala tada napraviti, a odmorišta nigdje-da pustim da mi se djete uguši povračanjem, da MM izazove sudar jer je izluđen njenim vrištanjem koje traje i traje i samo se pojačava?
Znam da je opasno biti odvezan, ali bolje da odvežem sebe nego nju-nije sve crno bijelo, a dječiji plač ja ne mogu ignorirati, a vozač pogotovo-djete ne razumije da sada ne može dobiti siku, da sada mora spavati ili jesti ili mirno sjediti u sjedalici, najlakše je osuđivati ljude a ne znati da sva djeca nisu ista
Treba se uvjek vezati i djete uvjek treba biti u sjedalici...a sada ako hoćete , mogu navesti primjer ljudi koju nisu bili vezani u autu i baš zato preživjeli sudar, dok je onaj vezani zbog toga poginuo...da je majka svojim tijelom zaštitila djete u sjedalici i tako mu spasila život, a ona i MM su pogunuli..........naravno to su iznimke...ne bi sada o sudbini......... ne bi o tome gdje su nama bile sjedalice a još smo živi..........kaže se čuvaj se i Bog će te čuvat...........sjedalica uvijek i bez iznimke, ali zašto ne otvoriti problematiku pitanja kako djete, tj. na koje načine "prisiliti" zadržati u toj sjedalici kada ono to žestoko odbija, a to se događa svakodnevno, zašto žmiriti na to, zašto ne pomoći ljudima svojim osobnim iskustvima i savjetima.najlakše je kupiti sjedalicu i hvaliti se kako si odgovoran roditelj, a što ako djete neće u nju, gdje je onda pamet i odgovornost, imamo i hiperaktivnu, autističnu itd. djecu....?????
Moj savjet je tempiraj putovanje u vrijeme spavanja.
Prosle godine na putu za more je to bilo relativno jednostavno jer je spavala svako malo preko dana (imala je 3 mjeseca), ali smo isto imali jedno stajanje od skoro sat vremena da bih je ponovo uspavala.
Ove godine idemo u istom smjeru i vecinu puta ce biti budna, nadam se da cemo se uspjeti animirati ali mislim da nam ne gine i neko duze stajanje.
ivana zg ja razumijem tvoje probleme, jer i moje dijete je "mrzilo" sjedalicu, i znali smo na putu od Preckog do Jaruna stati po tri puta da je smirim ... razumijem da zelis nekome olaksati i reci kako si ti i sto je tebi pomoglo ... ali probaj razumjeti da je pogresno i nekorektno savjetovati nesto sto moze ugroziti zivot, bilo djetetov, bilo majcin ili bilo kojeg putnika u vozilu. Na nama roditeljima je odgovornost.što da ti kažem osim da si u pravu
ali na žalost u praksi ne ide baš sve kako si zacrtamo, moja mala počne plakat, onda lupa glavom o sjedalicu, i počne povračat i da još se pljuska-što bih ja trebala tada napraviti, a odmorišta nigdje-da pustim da mi se djete uguši povračanjem, da MM izazove sudar jer je izluđen njenim vrištanjem koje traje i traje i samo se pojačava?
Znam da je opasno biti odvezan, ali bolje da odvežem sebe nego nju-nije sve crno bijelo, a dječiji plač ja ne mogu ignorirati, a vozač pogotovo-djete ne razumije da sada ne može dobiti siku, da sada mora spavati ili jesti ili mirno sjediti u sjedalici, najlakše je osuđivati ljude a ne znati da sva djeca nisu ista
Treba se uvjek vezati i djete uvjek treba biti u sjedalici...a sada ako hoćete , mogu navesti primjer ljudi koju nisu bili vezani u autu i baš zato preživjeli sudar, dok je onaj vezani zbog toga poginuo...da je majka svojim tijelom zaštitila djete u sjedalici i tako mu spasila život, a ona i MM su pogunuli..........naravno to su iznimke...ne bi sada o sudbini......... ne bi o tome gdje su nama bile sjedalice a još smo živi..........kaže se čuvaj se i Bog će te čuvat...........sjedalica uvijek i bez iznimke, ali zašto ne otvoriti problematiku pitanja kako djete, tj. na koje načine "prisiliti" zadržati u toj sjedalici kada ono to žestoko odbija, a to se događa svakodnevno, zašto žmiriti na to, zašto ne pomoći ljudima svojim osobnim iskustvima i savjetima.najlakše je kupiti sjedalicu i hvaliti se kako si odgovoran roditelj, a što ako djete neće u nju, gdje je onda pamet i odgovornost, imamo i hiperaktivnu, autističnu itd. djecu....?????
srećica slažem se i ne kažem da je moj savjet dobar i da nije podložan kritikama, ali neka se jave oni koji imaju bolji savjet, ja bih ga rado poslušala, ja sam prepričala svoja iskustva, probleme i dvojbe i moje tada trenutno rešenje, kada ni animacija, ni stajanje, ni putovanje u vrijeme spavanja nije pomagalo....molim neka se javi netko tko ima dobar svjet siguran za majku i djete,a da nije tipa; ignoriraj urlanje, što je naposljetku nemoguće..........ovo je super i korisna tema, jer ljudi sada idu na godišnje odmore i više će se nego obično putovati s djecom.....
ja sam iznjela svoj primjer i drago mi je što ga kritizirate jer tako znam da nisam dobro postupila, ali zato želim da mi netko kaže kako da postupim u takvoj situaciji...kako da postupi majka npr.hiperaktivnog djeteta :? Vi npr. od Zagreba do Zadra ne možete stati svakih 5min. niti imate mogućnost da na autoputu tako često naiđete na odmorište, a i mogli bi tako putovati 3 dana, da ne spominjem kilometarske kolone ispred sv.Roka-koloiko god tempiramo vrijeme polaska može se dogoditi da upadnete u kolonu, npr. na ulazu u Zg kod Lučkog-što onda s djetetom koje se guši u plaču i baca u sjedalici????????
Dajte kritike ali daj te i koji koristan savjet, i shvatite da svi klinci nisu isti i da neke ništa, apsolutno ništa osim vađenja iz sjedalice ne može umiriti?
Moja su djeca uvijek u AS. Tako smo prošle godine putovali na more i evo ti iskustva. Krenuli u noći jer djeca će kao spavati. Nula bodova, bili su budni i super uzbuđeni (iz Osijeka smo krenuli) i nakon nekih sat vremena su ipak zaspali. Probudili se za sat i pol. Jeli (u autu). Probali smo većinu cd-a i pjesmica koje smo znali. Počeli šiziti pred Zagrebom i tu smo prvi put stali na nekih pola sata. Krenuli, bio je mir 15-ak minuta, opet red pjesme, red igara, počela je mala plakati, vadim čokoladno mlijeko (koje do tada nikada nije pila, imala je godinu i 5 mjeseci) pobožno srče pola sata
Opet pjevamo, čitamo, igramo se pogađanja boja auta koji prolaze, divimo se drveću, magli i svemu i svačemu (imam spremljenu vrećicu omiljenih igračaka i dvije nove za svako djete). U Gorskom kotaru je maloj dosta, nakon petominutnog plakanja stajemo na divno odmorište sa super igralištem i pošteno se odmaramo i naigramo, istrčimo i opet u autu sve gore navedeno. Do Omiša smo stali još valjda 10 puta, Nera je jako plakala, nije nikako mogla zaspati, auto je bez klime, sve u svemu putovali smo i putovali... Kod mene nema mrdanja iz AS tako da na dugim relacijama ima svega, na kratkim se na plakanje gotovo ne obazirem. Nekada stanem, ali ako ocijenim da je djetetu zaista potrebno, moram priznati da se to nije dogodilo sigurno godinu dana. Kada je dijete manje mislim da treba više reagirati na plač, prihvatiti unaprijed činjenicu da će putovanje trajati duplo duže i veseliti se sa suzama u očima kad vidite odredište
Lako za zabavljanje, nego, jel ti to ljetuješ u Omišu?
Mi ako treba stajemo na svakom stajalištu. Ali odavno ne treba. Isključivo autosjedaličarenje bez tih naginjanja, navlačenja, vađenja pa stavljanja, bez obzira na plač, dovelo nas je do toga da dijete prihvati neminovno i da se više ne buni. Plakao je od 5-6. do 12. mjeseca života, kasnije je shvatio da se u sjedalici voziti mora i da mu nema pomoći :/
no.. pa i krecem kad mu se spava...ujutro...velim da je put od tri sata prespavao... ali trebalo se vratiti predvecer dok je lose volje...nikakva stajanja nisu koristila tak da je to bezuspjesno...
Mi smo se ove godine iz navedenih razloga i predvidamo velikog broja stajanja odlucili na putovanje starom cestom ... putujemo od Zagreba do Splita, pa trajekt na Vis, ali kad se dokopamo Splita biti ce kao da smo dosli
Mi smo ogledalo i obrazac ponasanja svojim klincima, treba biti odlucan kad je AS u pitanju, ili u sjedalici ili nikako ... nisu sva djeca ista, neka prihvate sjedalicu odmah a neka placu da stakla pucaju, mi spadamo u ovu drugu kategoriju i stanje se dosta poboljsalo prelaskom u sjedalicu koja gleda u smjeru voznje, ali iskustvo dugog puta nam tek predstoji.
Kad je bila mala stajala sam svako malo i vadila je van, tjesila, posebno mi je bilo tesko kad smo bile same u autu, ona iza, okrenuta suprotno, brrrr ... onda krene plac ja brojim u sebi samo da se smirim do prvog moguceg stajanja, pa stanemo sa 4 zmigavca, pa mi svi trube 'glupa babo' ... uzas ...
Sad kad smo u novoj sjedalici smo imali jedno plakanje na putu iz Brezica prema Zagrebu, isto smo bile same, ja sam pjevala na sav glas u koloni na granici da su se policajci smijali ali jedino tako nije plakala. Treba naci neki mod i olaksati im prilagodbu, a u glavi izbrisati ideju o vadenju iz sjedalice u voznji, bilo u gradu, bilo u koloni, bilo na autoputu.
Bili smo prošle godine
XMi smo se ove godine iz navedenih razloga i predvidamo velikog broja stajanja odlucili na putovanje starom cestom ... putujemo od Zagreba do Splita, pa trajekt na Vis, ali kad se dokopamo Splita biti ce kao da smo dosli
Mi smo ogledalo i obrazac ponasanja svojim klincima, treba biti odlucan kad je AS u pitanju, ili u sjedalici ili nikako ... nisu sva djeca ista, neka prihvate sjedalicu odmah a neka placu da stakla pucaju, mi spadamo u ovu drugu kategoriju i stanje se dosta poboljsalo prelaskom u sjedalicu koja gleda u smjeru voznje, ali iskustvo dugog puta nam tek predstoji.
Kad je bila mala stajala sam svako malo i vadila je van, tjesila, posebno mi je bilo tesko kad smo bile same u autu, ona iza, okrenuta suprotno, brrrr ... onda krene plac ja brojim u sebi samo da se smirim do prvog moguceg stajanja, pa stanemo sa 4 zmigavca, pa mi svi trube 'glupa babo' ... uzas ...
Sad kad smo u novoj sjedalici smo imali jedno plakanje na putu iz Brezica prema Zagrebu, isto smo bile same, ja sam pjevala na sav glas u koloni na granici da su se policajci smijali ali jedino tako nije plakala. Treba naci neki mod i olaksati im prilagodbu, a u glavi izbrisati ideju o vadenju iz sjedalice u voznji, bilo u gradu, bilo u koloni, bilo na autoputu.
ivana, kao što i sama kažeš svako je dijete različito pa je i svako rješenje različito, nema univerzalnih savjeta osim onih koji se tiču sigurnosti. zato sam i napisao ono što sam napisao. to su okviri kojih bi se trebalo pridržavati. na svakom je osobna odgovornost prema sebi i vlastitom djetetu i svatko će donjeti svoju procijenu, ali na forumu udruge ne može se savjetovati nešto što nije u skladu sa zakonom.
NHF
g je mrzila jaje, nismo mogli nikud bez vrištanja. ja sam bila luda kad smo morale u auto. Sad kad je okrenuta u smjeru vožnje nema nikakvih problema, ali ipak tempiramo putovanja u vrijeme spavanja.
Ajd i ja da se ubacim. Nađa je preplakala u jajetu, bilo je grozno, ali smo uspeli da se vozimo samo kad je stvarno nužno.
E sad, ovog leta nas čeka put od cca 11-12h vožnje (plus odmaranja). Put nije ni malo naivan (nije autoput), težak je i naporan i za profi vozače.
Nađa naravno posle 45 minuta vožnje gubi strpljenje, viče, plače, negoduje.
Koliko je sve to opasno, koliko to dekncenriše i uznemirava vozača? MM je prilično cool ali ipak dete ti urla iz sve snage na uvo - koliko koncentrisan možeš biti? A put je komplikovan - nema baš uvek zgodnog mesta za stati.
Moj plan za sada je da krenemo u neko gluvo doba noći 3-4h, da ona odspava bar do 8h a onda da tražimo prenoćište, pa sutradan opet. (Možda za tri dana i stignemo
vissnja
pa šta se ni sad, kad je veća, ne moža smiriti uz priče, slikovnice, pjevanje...
mi isto imamo običaj rano krenuti na put (a nemamo ni klime)
Angelina_2, N. je također blago rečeno plakao u AS Grupi 0+, ali u popodnevnim satima. Tako da smo sva dulja putovanja tempirali kroz jutro, jednostavno nije bilo druge. Nikakva stajanja, umirivanja, zabavljanja, hranjenja, pauze, nisu pomagali.
Sada je u Grupi 1, već se priviknuo na AS i skroz je dobro podnosi. Čak pokazuje baki i djedi gdje da ga zakopčaju
Evo i mi smo se s godinu dana prebacili u sjedalicu okrenutu u smjeru vožnje. Do sad uopče nije bilo potrebe za nekim dužim putovanjima, a kratke relacije smo odrađivali uz meke slikovnice i pjesmu. E sad razmišljamo o odlasku na more. Znam da je odluka samo na roditelju i da nitko ne može odlučiti umjesto mene, ali zanima me da li ste kad razmišljali o odustajanju ili odustali od putovanja, ono radije smo doma nego da se dijete muči, a ne voli vožnju? Ima li to smisla? Do kad onda odgađati? Tako možemo do ponoljetnosti!? Pri pomisli na duže putovanje, stvarno me lovi razmišljanje da rađe ostanemo doma, ali do kad tako? :/
Oooooo ne znaš ti Nađuvissnja
pa šta se ni sad, kad je veća, ne moža smiriti uz priče, slikovnice, pjevanje...
mi isto imamo običaj rano krenuti na put (a nemamo ni klime
Kad ona nešto hoće (da izađe iz AS) nema pregovaranja, zagovaranja... samo lagano raste histerija i onda eskalira. Kad bih znala da će spavati noću krenmuli bismo mi oko ponoći i do 5-6 ujutru smo prešli pola puta, smestimo se negde pa sutradan još pola. Ali šta ako je uhvate šize u sred noći, gde stati po mrklom mraku i šta da radimo kad stanemo :?
vissnja znam da nije tema ovog topica, ali jesi razmisljala da uzmete homeopatiju, obje, ti da budes cool ako siza i pocne, a ona da se umiri ... meni je jedna frendica pricala da je ona tako rijesila problem voznje, isto ima curicu (sad vec dosta stariju i od Leile i Nadje) koja jednostavno ne voli voznju, nikako.
Ali ako je Nadja imalo na Leilu (sto smo se vec nekoliko puta uvjerile) mislim da bi te mogla i iznenaditi
vissnja
nadam se da ćete nekako uspjeti
vissnja ja te skroz kužim...Emi je isto prešla u sjedalicu okrenutu u smjeru vožnje, bilo joj je zanimljivo dok joj se nije počelo spavat..a tada urlanje, da MM više nije moga izdržati, ona bi siku, i okrenila se na bok..ni hrana, ni igračke , ni cd Zeko i potočić (od kojeg MM skoro zaspe za volanom), ni stajanje, ništa ne pomaže, ni moje pjevanje, ni odvraćanje pažnje..ma ništa apsolutno ništa...dala sam joj čak da mi grize prst a od boli sam se skoro srušila....svašta sam izmišljala, nasmijavala je..........nismo imali gdje stat na tom djelu autoputa, MM je već ludio od njenog vrištanja, lupanja glavom o sjedalicu, pljuskanja same sebe, i nakašljavanja da povrati...i eto što sam ja tada mogla, osim toga što sam napravila, ovdje ne prihvatljivu alternativu, digla se i dala joj siku dok je ona bila u sjedalici, zaspala je za minutu, ništa mi više nije padalo na pamet...pa moraš se snać najbolje što možeš u nekim situacijama, mada odluke možda nisu najbolje..jer ovdje govorimo o iznimnim situacijama, a ne onima kada imaš mogućnost izbora...da ne spominjem da Emi nema vrijeme spavanja, i da u 48 h odspava 1h
idemo s bakom i didom na more u autu u kojem nema klime, nas 5, razmišljam si da odustanem...jer moj tata ne bude stajao kao MM...niti njemu sjedalica nešto znači, osim moje budalaštine....kaže krenuti će u 2h ujutro...i tko će se s njim natezat oko ne vađenja male iz sjedalice kada počne urlat, već vidim bit će kaos i svađe......
inače postoje dani kada traži tatu da je stavi u sjedalicu i vozi u autu i ona tako spava...ali kad se ide na put, to je druga priča, mada se obožava voziti.............
to je istina.
imala sam dijete koje je imalo ozbiljnih problema s voznjom u AS (necu elaborirati - tko je to iskusi zna o cemu pricam, tko nije, tesko cu mu objasniti). pitanje koje sam si ja postavljala bilo je: zelim li prihvatiti rizik za manju stetu, ali sigurnu ili za vecu, ali malo vjerojatnu?
po mom misljenu, u kontroverznim situacijam poput ove, odluku bi, svjesno i savjesno koliko god moze, trebao donijeti sam roditelj (drugaciji pristup podrzava neodgovorno roditeljstvo).
reci cu samo da smo mi u najgorem periodu (koji je srecom sada daleko iza nas) dio rjesenja nasli u tome da jednostavno nismo putovali svi zajedno.
Angelina_2, potpuno empatiziram s tobom i od srca ti zelim da taj period sto bezbolnije prebrodite
tko je to iskusi zna o cemu pricam,
evo malo podrške i od mene... nismo baš vadili iz AS ali smo izbjegavali putovanje ili koristili druge oblike transporta
a ja još uvijek sjedim na stražnjem sicu u sendviču između dvije sjedalice ne bi li put bezbolnije prošao
A vidiš, kodanas se to pokazalo ko gora varijanta.evo malo podrške i od mene... nismo baš vadili iz AS ali smo izbjegavali putovanje ili koristili druge oblike transporta
a ja još uvijek sjedim na stražnjem sicu u sendviču između dvije sjedalice ne bi li put bezbolnije prošao
KAd sma ja naprijed, one su ok. Pričamo, pjevamo ili sapvaju.
A kad sam ja koji put sjela iza između njih dvije, mala je urlala cijelo vrijeme :?
"Daj cicu, daj!!!"
Valjda sam joj preblizu, a nedam
sori na tipfelerašenju
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom