Evo i mi smo se s godinu dana prebacili u sjedalicu okrenutu u smjeru vožnje. Do sad uopče nije bilo potrebe za nekim dužim putovanjima, a kratke relacije smo odrađivali uz meke slikovnice i pjesmu. E sad razmišljamo o odlasku na more. Znam da je odluka samo na roditelju i da nitko ne može odlučiti umjesto mene, ali zanima me da li ste kad razmišljali o odustajanju ili odustali od putovanja, ono radije smo doma nego da se dijete muči, a ne voli vožnju? Ima li to smisla? Do kad onda odgađati? Tako možemo do ponoljetnosti!? Pri pomisli na duže putovanje, stvarno me lovi razmišljanje da rađe ostanemo doma, ali do kad tako? :/