Draga Lastavice 1979 sama inseminacija je relativno bezbolan postupak i obično je obavlja tvoj doktor (sad ne znam u kojoj si klinici, ali na VV uvijek ideš istom doktoru za sve). Kad ti folikuli dovoljno narastu dobiš tzv.štopericu, injekciju i to obično u 23 h kako bi nakon 36 h kad nastupi ovulacija išla na inseminaciju (znači ujutro ili kad već ideš se vrijeme štoperice prilagođava). Na dan inseminacije smiješ jesti, piti, ne moraš nositi spavaćicu (može i neka udobna pamučna haljina), papuče možeš ako tamo nemaju ništa (ali sve će ti sestra objasniti). Kad te prozovu, presvučeš se u spavaćicu ili što već imaš, ideš u salu na ginekološki stol, sestra nosi spermu tvog muža (muževi obično to jutro daju svoj doprinos), sperma se nalazi u injekciji (naravno bez igle) i onda to ubrizgaju u tebe. Postupak može biti malo nelagodan zbog stavljanja instrumenta i samo uštrcavanja, ali ne boli. Obično ideš ležati pola sata, sestra ti da jastuk ispod guze i prekriži noge, nakon toga možeš doma, doktor da preporuku mirovanja i terapiju utrogestanima, ali možeš normalno nastavit bez većih naprezanja (ponašaš se kao da si trudna). Negdje se drugi dan postupak ponavlja (kao na VV) jer postoji mogućnost da folikuli kasnije popucaju pa se ponavlja da budu veće šanse za uspjeh. I naravno, domaći rad se preporuča nakon svega. Nadam se da sam ti barem malo pomogla.