Meni je to sve fascinantno, ne pozitivno već negativno, fascinira me ta nedosljednost u postupcima, nezalaganje, površnost...
Pa nije ni čudo da su uspjesi kod AIH-a tako mizerni, fakat to samo "pospješuje" osjemenjivanje, ne i oplodnju.
Jedino mi u opće nije jasno zašto to spada u famoznu terminologiju MPO?
Pa samo je korak ispred "klomifenskih ciljanih odnosa", koji su u principu također medicinski potpomognuti, jer naravno liječnik prepiše terapiju koja stimulira proces, znači "potpomognuto je medicinom", ne čarima babe Mande.

U principu kad gledam, jedino kada se "muški faktor" krene tretirat medicinski, onda je to kao "viši nivo" pa eto spada u MPO, a ženama je svejedno, i ovako i onako budu gutale tablete.
Zanima me, kako bi se vodilo da jedna žena sa dijagnozom anovulacije, naravno "low responder" prođe i supresiju i full stimulaciju, recimo dobije max 3 JS, i fino ne odu na punkciju, već se posexaju doma (pretpostavimo da muškarac ima normo, pa nema frke), znači ne prođu ovaj proces tretiranja spermija i IVF/ili ...,
kako bi se to onda zvalo? Isto MPO postupak ili pak "ciljanj odnos"?