bojim se da neradim nesto pogresno sto se tice dnevnog sjedenja. koliko vase bebe sjede dnevno? moja L.najvise voli sjediti, pa me zbog toga strah da nesjedi mozda previse nego bi trebalo..
bojim se da neradim nesto pogresno sto se tice dnevnog sjedenja. koliko vase bebe sjede dnevno? moja L.najvise voli sjediti, pa me zbog toga strah da nesjedi mozda previse nego bi trebalo..
Da li se sama posjeda? Ako je tako mislim da nije važno koliko dugo sjedi, sjedi onoliko koliko želi i može.
tocno tako._Candy Candy_ prvotno napisa
Jel sedi sam samostalno? Moj bebac vec odavno sedi samostalno i koliko sam se na pocetku odusevljavala kad to radi,sad mi to tako normalno da ni ne primecujem. Sedi koliko i mi,dokle hoce.
Ne lupaj glavu previse tim stvarima,pusti bebu da sama proceni.
ne prosjeda se sama..ja je stavim da sjedi... sjedi samostalno, ali nezna sama da se sa sjedeceg polozaja prebaci na puzanjei ili na stomak...zbog toga neznam kad i koliko joj je dosta sjedenja...
onda ju ne posjedaj ti. pusti je da se sama nauči. jer onda će i sama znati iz puzajućeg u sjedeći i obrnuto.
cura hvala vam na odgovorima...mislim da je sve ovo moja krivica, jer naj manje vremena je provodila na podu, vise je bila u rukama i viperu..
elli
slobodno je pusti po podu
moje su se postavljale u sjedeći tako da su prvo onako, na rukama napravile most (ako sam jasna) i onda na guzu.
Elli, nije nikakava "tvoja krivica" što bebačica ne sjedi sama, pogotovo nema štete od toga što je nosiš
Pa, zna se da u nekim indijanskim plemenima djeca ne vide poda cijelu prvu godinu, možda i više, mame ih stalno, ali staaaalno nose - i svejedno prohodaju najnormalnije![]()
Djete koje "sjedi" poduprto jastucima ili "hoda" u hodalici, zapravo niti sjedi niti hoda, to je opasan privid i nametnuto postavljanje djetetovog tijela u položaje kojima nije doraslo.
Uglavnom, kao što su cure rekle, ako se ne može posjesti sama, nemoj je ti postavljati u sjedeći položaj jer joj time ne radiš baš nikakvu uslugu. Sve će to ona naučiti i treba naučiti - sama, ali kad dođe vrijeme za to![]()
al sto kad bebac place jer ne zeli stalno lezati, nego mu odgovara sjedeci polozaj? On moze sam sjediti, malo se tetura, doduse, al se ne zna sam posjesti.
Prenervozan je ako stalno lezi, ne vidi igracke, ne vidi mene... dosadno mu je..pa mislim mozda je bolje da ga ipak posjedam, nego da stalno protestira.![]()
možda ne spada ovdije,ali je isto 9 mjeseci!
koliko beba od 9 mjeseci smije stajati?
posjeda se sama,ali od kad je propuzala,glavno joj je da se dopuza do trosjeda i digne se uz njega,ustvari uopće nije bitno uz šta bitno da se uspne i stoji!![]()
da bi ju natjerala da sjedne,doslovno ju moram srušitmožda grub izraz ali neće sjediti,nego samo stoji! :?
tetamaja, ako se sama digne i sama stoji, mislim da nema frke jer stoji onoliko koliko sama može, bez obzira uz što se diže.
meni je i normalno da se dižu uz sve što stignu, uz namještaj, mamine noge....ne mogu niti ojačati i razviti ravnotežu za hodanje ako prvo ne stoje.
kada yoda tako ne želi sjesti, ja ga polegnem (kad već neće sjesti) pa nek se koprca i ustaje sam.
![]()
pa tako ce se samo jace potruditi da se sam podigne. ako dobje sve na pladnju, nece se ni truditi, zar ne?cokolina prvotno napisa
ocu reci, na taj nacin uce. place zbog frustracija, a one su dobre. u toj dobi u toj mjeri.
mami ga sa grackama, npr.
potakni ga igrom, da nauči taj korak.cokolina prvotno napisa
stavi igračke oko njega, npr. one koje zna prepoznati, pa ga pitaj gdje je ta igračka.
prvo će se naučiti okretati prema traženom objektu.
onda ga tražiš da ti doda to nešto. sigurno će tražiti način kako da do toga dođe. ako je atmosfera vesela, igrate se i posvećana si samo njemu, sigurno će frustracija zbog nemogućnosti brzog dohvata biti manja.
kad počne sam puzati, možeš mu staviti igrački na malo povišeno, pa će se morati i uz nešto podignuti da dohvati željeni predmet. u toj igri naučiti će se i posjesti, pa iz sjeda krenuti dalje u puzanje ili jednostavno leći...na kraju i ustati se.
mislim da je igra uvijek i učenje.
Tako je barem bilo kod nas. Korak po korak.
Zapravo još uvijek je.tweety prvotno napisa
Evo, danas se pitao kako izgleda slovo K. Uzela sam štapiće i napravila slovo K. Nekoliko sati poslije, nakon što je izmjenio hrpu aktivnosti, a između ostalog i preslagao deset puta one štapiće, otišao je do ploče i kredom pokušao napisati K. Napisao je, ali nesavršeno. Uhvatio ga je totalni bijes i jad, počeo je plakati i vikati da ne može napisati K. Pokušala sam ga utješiti, ali nije išlo. Nakon minute je zamolio da ga zagrlim i utješim. Rekla sam mu da ni ja ne znam puknuti loptu tako dobro kao on pa moram vježbati. Isto tako on mora vježbati K, jer ovo mu je bio tek prvi pokušaj. Nasmijao se od srca tom primjeru.
Eto, ovo ti je pričica kakvih dnevno imamo 100.
Sve se vrti oko pokušaja-pogrešaka-uspjeha-frustracije-ponosa.
Ono što mi je misao vodilja je da je pametnije pomoći im da sami dođu do nečeg, nego napraviti to za njih.
Veliki potpis.tweety prvotno napisa
A što se tiče sjedenja i stajanja, moja starija curka se sa 7,5 mjeseci digla na noge i od tada gotovo da i nije sjela. Nije imala vremena.![]()
A mlađa (sad ima nekoliko dana manje od 4 mjeseca), žarko želi sjediti i uporno se pokušava dignuti (radi nekakve polutrbušnjake kad god je u kosom položaju) i često se buni jer ne može, ali naravno da joj ne pomažemo, treba se sama pomučiti. Nasjediće se dovoljno u životu.
A umjerena frustracija nije tako loša, to je sila koja tjera djecu da napreduju. Ako se baš jako ljuti, skreneš pažnju kroz igru, kao što je odlično opisala tweety.