U školi našeg klinca napravili su malu svećanost dodjele svjedodžbi osmašima. Došlo je i nešto ponosnih roditelja. Počelo je s kratkim govorom, pa su se izredali recitatori, plesači, svirci i pjevači. Zatim su pohvalili kog je trebalo pohvaliti, uputili lijepe riječi jedni drugima, i podijelili svjedodže. Kratko, raznoliko, nenapuhano i ne jako ganutljivo - sve u svemu skroz ok.
Osim.
Osim što je ista takva predstava mogla biti upriličena na završetku umjetničke škole ili ljetnog kampa. Znam da je to običaj, bio je i kad sam ja išla u školu, ali zašto se na kraju ne pokaže što su djeca radila u školi, a ne na muzičkoj grupi? :? Sadržaj prirodnih predmeta se bez razloga smatra dosadnim i teškim, a ovo bi bila prilika za malo razbit predrasude.
Ja bih recimo rado gledala kako netko glatko rješava na ploči zaguljenu jednadžbu. Ili da ispriča ponešto o anatomiji čovjeka. Ili da pobroji sve veće pritoke Save. Ili... shvatili ste.Da ne znam tri riječi engleskog, da me ne zanima zemljopis, da sam odabrala umjetničku karijeru samo da se maknem od dvostrukih razlomaka - čak i tada bih voljela vidjeti kako to moj klinac i njegovi suučenici rade.