Pokaži, dokaži, ne vjerujem ti dok ne vidim, itd itd

[Strobery Shortcake]

I baš mi je sinoč (dok sam se u krevetu prevrtala, jer ne mogu spavati, i jer je E. došla u naš krevet) nešto sinulo, djeci u glavi ostaje ono što ih jako dojmi. Ostalo odmah izvjetri (ili zadržavaju dok ne odgovaraju, što će naša prof znati najbolje). Tako moja bifla ko pjesmicu: Kenguri i volobi žive u straliji, jedu travu i gime i prolaze gdje hoće, mogu (a tekst u orginalu ide "Kenguri i volabi žive u Australiji, jedu travu i grmlje, i pronalaze vodu gdje god mogu")

[Mejra's mommy]

I kod M. je svaka 'a mama zasto...? Kako to...? Mama zasto...? Grrrrr...Neki dan u autu 'zasto nas prati mjesec non stop? I kako da joj to objasnim kad jos ne kuzi da je zemlja lopta? Nesmijem ni spomenuti, samo po sebi bi potaknulo val pitanja i potpitanja.

Isto je u fazi istrazivanja sto tone i zasto tone neka stvar u vodi a neka pluta? I tako vecinu dana smo u vrtu sa kanticama po sto puta probavanje. Al' naravno nije joj fun samoj mora mama posmatrati i isprobati...svo mi je cvijece pocupala...

[Lavinija]

E pa moja Marta je prije godinu dosla iz vrtica i rekla "Ja cu se udat za Marka!" Dobro, a kad-pitam ja.
Marta-pa kad odrastem
Ja- pa onda reci Marku da dodje pitat mene i tatu jel se mozete zenit
Marta- Kako, valjda ce pitat svako svoje

Od tad kad god se spomene Marko, Marta nabaci- ja i Marko ce mo se zenit

U to vrijeme jos nisam znala tko je maria71 i da je to njezin Marko, pa tek sad razumijem svoje djete


Maria ,razumijem te i ja sam u godinama i dosta starija od tebe, ali jos se vise trudim i veci mi je izazov odgovarat na njena pitanja
Marko ti je super!

[maria71]

[Vishnja]

Joooj, mare, setila sam te se sinoc...
Mojoj Ivani je oko 20h naspelo da vodi ozbiljne razgovore, svasta pita i stosta komentarise. Volim takve situacije, jer se onda mnogo toga sazna, shvatim kako razmislja, razmenimo stavove...
Bila sam sama sa njih dve, pa je i malecka, da ne bi nesto propustila stalno upadala u rec sa svojim pitanjima...
Umorna posle celog dana boravka na Dunavu, okupala sam ih i smestila pored sebe u krevet u nameri da na miru odgledam finale u vaterpolu...
E, kako da ne. Pitanja su se nizala do 23h, dok nisam promukla od objasnjavanja pravila igre, geografije i istorije bivse drzave SCG, zdravstvenog stanja povredjenog vaterpoliste...
U jedanaest, iscedjena k'o krpa, naposletku sam, posle n molbi da spavaju i puste me na miru da odgledam to sto me zanima, dreknula da prestanu i tek je onda nastupila tisina...
UH, ponekad su kao male pijavice. Imate li i vi slican utisak o svojim radoznalcima? I koliko im selektujete informacije? Ova moja procita u novinama svasta morbidno, pa onda pitaaaaa, sacuvaj me boze...