mah-mah
Konacno da sluzbeno objavim: nakon 3 godine i 3 mjeseca i mi smo prestali.
S 1 godinu i 9 mjeseci je smanjila broj podoja na 6 dnevnih i 6-8 nocnih.
Kad je imala 2 godine skuzila sam da me po danu pita samo kad smo u drustvu: godilo joj je biti u centru paznje (svi bi gledali prema nama i komentirali, a ona uzivala). Tada sam srezala podoje u javnosti, tj. dogovorila se sa njom da me pita samo kad smo same: odjednom joj nije vise bilo stalo do dojenja i trazila je samo 1 put nocu.
Onda je trazila sve rjedje i rjedje i na kraju smo dosli do frekvencije 1 podoj u 2 tjedna.
Bilo mi je zanimljivo pratiti kako joj tehnika sisanja postaje sve losija. Prije otprilike godinu dana pocela sam primejcivati kako su mi nakon podoja u dojku urezani tragovi njenih gornjih zuba. Zadnja 3 mjeseca tehnika joj je postala katastrofalno losa: pokusavala je dojiti tako da obuhvati dojku zubima i kroz zube bi sisala. Povukla bi 1 put i pustila, a meni bi ostali tragovi i gornjih i donjih zuba.
Sve skupa, bilo je puno gresaka s moje strane i na pocetku i poslije, ne mogu ih niti sve nabrojati. Ali, lijepo je bilo dojiti dijete kad je ono dovoljno veliko da na razne nacine moze dati do znanja koliko mu to znaci.
Npr. kad je imala 2 godine i 10 mjeseci nacrtala je "mamine sike":
- prvo je nacrtala 2 male tockice i rekla "Ledine sike",
- onda je oko tockica nacrtala krugove i rekla "mamine sike",
- onda se nasmijesila i docrtala osmijeh ispod.
Ne moram vam reci da cuvam tu sliku.
 |
|||
Odgovori s citatom
.
