Tuce me

[snorki]

ja bih se zaklela da negdje ima ovakva tema, ali nisam nasla :/
ako zaista postoji, molim moderatora da ovo zaklljuca i moj post prebaci na prijasnju

U pitanju je moj trogodisnji Sami. Cim mu nesto nije po vovlji podje me tuci. A ako mi ista gore ima kod djece to je ta tuca roditelja :/ I uvijek sam mislila, nece moje, ali eto hoce
Imam osjecaj da dolazi u sklopu "Inat faze". Ako sam mu nesto zabranila, odmah me podje lupat, ili bacat igracke po podu. Cak zna uzet casu vode i namjerno je izlit na pod, kauc i sl... I to traje vec mjesec dana :/
Edita je jednom, dva puta do sad tako nesto uradila i poslije mog autoritativnog "Da vise to nikad nisi uradila", nije vise ponovila :/ I kod nje je ta Inat faza dolazila do izrazaja samo onda kada je umorna.

Ali Sami ne benda sta god da mu kazem :/
Inace nije agresivno dijete. Cak sta vise, manji je od makovog zrna. Dok je isao u jaslice nije imao niti ijedan incident sa djecom. Igra se sa njima, ali je bas stidljiv i njezan. Jedino meni i Editi vadi zivce. :/
E sad ja ne bih pravila paniku da znam da je to jedna prolazna faza trogodisnjaka (sjecate se kada sam pisala o Editinoj inat fazi, koja je vec prosla), ali nego me fakat strah kad pomislim da moze takav ostat i odmah me podju zmarci na one scene one djece iz serijala Super Nani (ono kad tuku i pljuju roditelje)
Kako je mm po cijeli dan na poslu i ako se kojim slucajem zatekne prilikom jedne takve scene, on je :shock:

[snorki]

zaboravila sam napisati da se zna iz cista mira (gledajuci me pravp u oci) popiskit na pod. Namjerno :/ To zna uradit po 2-3 puta u toku dana.
Non stop trazi paznju od mene, ali ne da se igramo vec uvijek trazi da mu nesto donosim (da mu mazem Nutelu, dajem mlijeko, sok...)
Ako sam sjela za komp, trazi stolicu na kojoj sjedi.
Logichno, trazi paznju. Ja uzmem lego kocke da se igramo i podjem nesto pravit, a on uzme to isto pa zafrljaci preko sobe :/

zaista ne bih rekla da mu pruzam malo paznje, jer sam 24 h kuci sa njim, spavala sam kod njega do prije 3-4 dana tacije, kako spava u komadu i svaki moj pokusaj da se igram sa njim zavrsava tako sto on TRAZI nesto od mene...

[maria71]

on protestira zbog nečeg... ja bar to tako vidim...........

[snorki]

njemu smeta kada se bavim necim drugim, a ne njime. Evo sad samo se maizili i ja sam dosla u sobu da vidim temu, a on je dojurio zamnom. Ja kucam ovaj post, a on govori "Mami, hocu cokoladu"

[maria71]

a jel ide on u kakvu igraonicu ?

[snorki]

trenutno ne. U maju i Jjnu je isao u jaslice, ali je to zavrseno jer je napunio tri godine i sad bi trebao u vrtic.
Kao slag na tortu, skoro smo obavjesteni da nije primljen u drzavni vrtic (to je ovaj gdje ide Edita) jer se previse djece prijavilo, te je onda otpalo desetero najmladjih, a medju njima i Sami :/
Mi smo se nasli u nezavidnoj situaciji jer su svi vrtici popunjeni. Sranje u bojama :/
Tako da i moj buduci posao visi na grani. Jos uvijek sam kuci sa njima :/
a fakat je vrijeme za blago odvajanje Jos su danima on i Edi bili bolesni, tako da smo u najvecoj mjeri privezani jedni za druge i stan
Hebem mu misa, hoce li vise na fakultet

[snorki]

onaj , ovo sto pise u zagradi me je bacilo iz cipela. :shock: Fakat nisam nista strasno napisala

[kli_kli]

Probaj mu neko vreme zaista posvetiti, pa ces da znas da li je uzrok bas zelja za tvojom paznjom, a sve se cini da jeste.
Novi je tako nesto ispoljavao od kad se rodio, i ja cim primetim "lose raspolozenje" skroz se posvetim njemu, pa se, naravno ubrzo smiri.
Nekad mu treba cesce, nekad retko, ali bitno je da mu se ispuni.
Malo mazenja, malo igranja, ali samo za Samija (to da li treba da se ukljuci Edi treba da procenis, a i nemam iskustva sa dvoje).
Znam da si stalno s njima, ali ima dece kojima jednostavno treba i malo extra.

[sweetmint]

sad ja ne bih pravila paniku da znam da je to jedna prolazna faza trogodisnjaka (sjecate se kada sam pisala o Editinoj inat fazi, koja je vec prosla), ali nego me fakat strah kad pomislim da moze takav ostat i odmah me podju zmarci na one scene one djece iz serijala Super Nani

Bas inat faza.
Pokusaj ga smiriti na taj nacin da ga uzmes sebi, zagrlis ili stavis u krilo i skrenes paznju na nesto drugo.

Moja malena se vec sada zna tako ljutiti da me udara rukicama kad joj nije po volji, ali uvijek upali kad joj pristupim na taj nacin.

[clumsy mom]

Mi te inat faze rešavamo svakodnevnim 1on1 druženjima dokle god faza ne prođe. Nama je jako teško organizovati se da tata bude sa jednim a ja sa drugim svakog dana ali kad zagusti mora se. I reši se jako brzo. Malo šetnje i sladoled uz 'ozbiljno' čavrljanje čuda radi

[MGrubi]

i negativna pažnja (kad se ljutiš na njega) je pažnja
a djeca je trebaju ka ozebli sunce

ne kažem da se malo posvečuješ njemu (niti se to mene tiče) , no on ti to kaže, svojim ponašanjem

[Anci]

clumsy je super rekla

[mamasch]

Ne bih rekla da se radi o nedostatku majčine pažnje, ipak si 24/7 sa njima i mislim da su im sve životne potrebe na vrijeme podmirene. Npr. moji klinci su 3 godine bili doma samnom, družili smo se sa djecom iz ulice, nikad nisu išli u igraonice niti izvan ulice na kojekakve ročkase i slično. Imali su me 24/7, i nikad nisu imali nekakvih ozbiljnijih protestiranja i udaranja (osim što se međusobno potuku radi igračaka ). Namjerno prolijevanje, razbijanje i uništavanje u inat - meni nepoznat pojam (zasad).

Prije 2 mjeseca sam počela raditi, i dalje mogu reći da je

Namjerno prolijevanje, razbijanje i uništavanje u inat - meni nepoznat pojam (zasad).

[Anci]

Nisu sva djeca ista

[mamasch]

Naravno da nisu, htjela sam naglasiti da smatram da nije problem u tome da li Sami dobiva majčinu pažnju nego da je stvar u nečemu drugome - npr.kvaliteti odnosa Sami-njegova majka-seka itd - svi smo svjesni da se djeca jako brzo mijenjaju i da ono što ih je zadovoljavalo prije mjesec dana sada više nije dovoljno dobro.

[tanja_b]

snorki, ja i dalje mislim da je ta Samijeva faza posljedica stalnog bolovanja i pobolijevanja.
Naše najgore "inat" faze i tantrumi bile su uvijek nakon bolesti.

Znam da ti nije neka utjeha, ali... kad se on potpuno oporavi, vjerojatno će i ta faza proći.

[mujica]

U pitanju je moj trogodisnji Sami. Cim mu nesto nije po vovlji podje me tuci.

Udri i ti njega.
(nadam se da žabica neće vidjeti moj post)

[cvijeta73]

samo sam te čekala na ovom topiku s ovim odgovorom. i- moje sumnje su se ostvarile. al'ga i ti voliš provocirati :/

[mujica]

:? tko ? ja?
Pa, zar neće time dijete naučiti da to ne smije činiti i da njegove radnje imaju posljedice itd.......

[mama courage]

U pitanju je moj trogodisnji Sami. Cim mu nesto nije po vovlji podje me tuci.

Udri i ti njega.
(nadam se da žabica neće vidjeti moj post)

pokušala bih mu uhvatit ruke u letu i zadržati, gledati ga ravno u oči i reći: ne. ako znaš što te sve čeka, valjda možeš biti brža od njega?!

za proljevanje i bacanje svega i svačega bih uvela ili metodu da to što bacamo ide u smeće ili da ide u sobu, ako se misli tako ophoditi s nama.

s druge strane nastojala bih uvesti 1na1 (zavisno od njegove potrebe čak i više nego do sada), istovremeno nakon tog vremena bih mu govorila: a sad mama ide nešto svoje obavit. na taj način bih ga učila da se ima itekako vremena samo i za njega, al da i mami treba vremena za sebe.


inače, moja me jednom nogicama udarala po bubrezima (mada mi je pažnja u tom trenu bila okrenuta njoj). ležala je, ja sam sjedila pored nje, nešto smo pričale. zamolila sam je dva-tri puta da to ne čini, da to mamu jako boli, da se to ne radi itd. rekla sam joj da ću sljedeći put i ja nju udariti.

na trenutak se zaustavila, gledala me ravno u oči i opet me šutnula nogom. vratila sam joj po bedru, ne jako. nije više to ponovila. naravno, postojala je mogućnost i da ustanem s kreveta ili da je zaigram s nečim drugim, al ja to nisam htjela, htjela sam da zna da ako ona druge udara, da postoji mogućnost da joj netko vrati na isti način.

[MGrubi]

U pitanju je moj trogodisnji Sami. Cim mu nesto nije po vovlji podje me tuci.

Udri i ti njega.
(nadam se da žabica neće vidjeti moj post)

potvrditi ćeš da je udaranje prihvatljivo ponašanje
i time si postigao što?

[MGrubi]

kad te dijete pokušava udrtiti (bilo iz ljutnje ili nečeg drugog) , imaš dva izbora
a) kad predvidiš udarac: obrambeno zaustavljanje udarca rukom, jasno pokazivanje ljutnje, odmicenj od dijeteta, riječima odbiti daljnju suradnju

b) kad je udarac nanesen - jasno dati do znanja da te boli, suze ako možeš, jako tužna faca, odmicanje, ljutnja kroz bol

moja mala kod :
a) riješimo situaciju
b) počne mi davati puse , i bude jako tužna (empatija)

[mamasch]

pokušala bih mu uhvatit ruke u letu i zadržati, gledati ga ravno u oči i reći: ne. ako znaš što te sve čeka, valjda možeš biti brža od njega?!

za proljevanje i bacanje svega i svačega bih uvela ili metodu da to što bacamo ide u smeće ili da ide u sobu, ako se misli tako ophoditi s nama.

s druge strane nastojala bih uvesti 1na1 (zavisno od njegove potrebe čak i više nego do sada), istovremeno nakon tog vremena bih mu govorila: a sad mama ide nešto svoje obavit. na taj način bih ga učila da se ima itekako vremena samo i za njega, al da i mami treba vremena za sebe.


inače, moja me jednom nogicama udarala po bubrezima (mada mi je pažnja u tom trenu bila okrenuta njoj). ležala je, ja sam sjedila pored nje, nešto smo pričale. zamolila sam je dva-tri puta da to ne čini, da to mamu jako boli, da se to ne radi itd. rekla sam joj da ću sljedeći put i ja nju udariti.

na trenutak se zaustavila, gledala me ravno u oči i opet me šutnula nogom. vratila sam joj po bedru, ne jako. nije više to ponovila. naravno, postojala je mogućnost i da ustanem s kreveta ili da je zaigram s nečim drugim, al ja to nisam htjela, htjela sam da zna da ako ona druge udara, da postoji mogućnost da joj netko vrati na isti način.

Ovako sam ja rješavala rijetke pokušaje moje djece da me udare i isto sam tražila od svih ostalih ukućana.

Pokušaje udaranja mogu nabrojati na prste jedne ruke, dakle metoda funkcionira, i mislim da bi funkcionirala kod većine djece.
Pokušaja namjernog razbijanja iz inata/ljutnje/frustracije nije bilo, zasad.

[mujica]

U pitanju je moj trogodisnji Sami. Cim mu nesto nije po vovlji podje me tuci.

Udri i ti njega.
(nadam se da žabica neće vidjeti moj post)

potvrditi ćeš da je udaranje prihvatljivo ponašanje
i time si postigao što?

Dijete bi naučilo da "sila silu rađa", da "kako siješ tako ćeš žeti" itd....

[mujica]

...al' je ovo bilo duboko

[cvijeta73]

...al' je ovo bilo duboko

a i ne može biti kad si na skliskom terenu gdje ti fale pravi argumenti

[tajchi73]

a taman htjedoh vidjet kak napredujete na zdravlju kod zerjava, a kad vi i tu. Jel to znači da je zerjav zaključan ili ?

[cvijeta73]

ne - mi to samo na više frontova.

[Ana i mamino zlato]

Ja ću reći da pratim MGrubi u stopu. Imaš dobre savjete.
Moja mišica je počela nakon dojenja se igrati sa tako da se odmakne i otvorenim dlanom me pljesne po cici. Nije baš prebolno, ali moglo bi biti. To je napravila par puta. Prije sam govorila ne, ne i odmicala je, a ona još više. Sad napravim nezainteresiranu facu i prestane sama od sebe.

[snorki]

snorki, ja i dalje mislim da je ta Samijeva faza posljedica stalnog bolovanja i pobolijevanja.
Naše najgore "inat" faze i tantrumi bile su uvijek nakon bolesti.

Znam da ti nije neka utjeha, ali... kad se on potpuno oporavi, vjerojatno će i ta faza proći.

bila si u pravu
ovo sa proljevanjem je proslo poslije oporavka od onih 15 dana duge bolesti.
Sigurno nista nije prolio desetak dana.
Sad je opet bolestan, ali ne mnogo, pa i nema tih ispada.
Udario me je jednom posto je njega Edi udarila (inace njih dvoje imaju udarajucu fazu tj. jedno drugo sad ljube, sad lupaju )
Z/naci, ona je njega lupila, on vrisnu i automatski mene rukicom lupio po ramenu
Inace, reagujem bas ovako da mu uzmem rukicu i kazem da me vise nikada nije lupio i da me to jako, jako boli.
Naravno, onda podje vriska. Ono, gleda te u oci i aaaaaaaaaa, aaaaaaaaa, aaaaaaaaaaaaaaaa

[mujica]

...al' je ovo bilo duboko

a i ne može biti kad si na skliskom terenu gdje ti fale pravi argumenti

To? Ja?
Prepun sam argumenata, ali ih čuvam. 8)

Inaće, sva ta popularna psihologija u stilu: "ako se dijete udari, ono uči da je to prihvatljivo ponašanje" je netočna, kriva i nadasve površna.

Dijete će doista misliti da je prihvatljivo ponašanje ako bez razloga dobiva batine, ako se roditelji doma tuku, ako živi u takvoj sredini. I opet, kada poraste i više bude uključeno u širu zajednicu - vrtić, školu, a utjecaj nezdravog doma se umanji, vrlo brzo će otkriti da takvo ponašanje nije prihvatljivo.

Sve ono prenemaganje o utjecaju fizičkog kažnjavanja na razvoj ličnosti - te će postati kriminalac, te će postati vječna žrtva.... su jeftina psihologija za raju kojoj je svrha s jedne strane opravdati zločince (jer im je tako predodređeno zbog teškog djetinjstva) ili s druge strane opravdati slabiče koji uživaju biti žrtve (jer je i njima jadnima to usađeno u djetinjstvu). I jedno i drugo je kvazipsihologija koja može proći samo u vikend prilogu dnevnih novina.

Na žalost, razvoj ljudske osobnosti je puno kompleksniji.

A argumenti? ..................... Sigurno je večina od nas u djetinjstvu doživjela fizičku kaznu od roditelja (lupanje po guzici, povlaćenje za kosu, uho, itd....) . I muška i ženska djeca. Pitaj ljude koje poznaš jesu li bili fizički kažnjavani od roditelja.
I jesu li ispali idioti? Kriminalci? Dozvoljavju li da ih i sada svi tuku? Tuku li oni svoje kolege na poslu?

Ne. Izrasli su u normalne, društveo korisne pojedince.

Svi su normalni. (osim iznimaka, naravno - a ti provjeri jesu li te iznimke dobivale više batina od roditelja nego li normalni društveno prilagođeni ljudi)

A zakon prema kojem je fizičko kažnjavanje djece kažnjivo služi tome da se obuzda i kazni psihopate koji neopravdano tuku svoju ili tuđu djecu. Sigurno mu nije svrha da se djetetu oduzme roditelj ako ga je lupio po guzici kad je dijete radilo nekakvo zlo drugima ili sebe dovodilo u opasnost.

[MGrubi]

koliko boli udarac ne određuje onaj koji udara, nego onaj tko da dobiva

nemaš argumente
pogotovo omalovažavajući čitavu jednu struku

ako je moja prababa i baba bez batina odgojila svoju djecu, i to bez informacija i pomoći sa neta, za mene je to pis-of-kejk

njihova djeca su odrasla u samostalne, svojeglave ljude
a ne ljude-ovce koje je strah misliti svojom glavom - društveno najpoželjnijim pojedincima

[zhang]

a možda mujica provocira da dobije pažnju jer ju u djetinstvu nije dobivao. ono, i negativna pažnja je pažnja.
mujica

[MGrubi]

ili mu fali Pleme?
već odavno se ne priča o ne-cijepljenju, njemu najdražem

a možda sam optimist, pa i dalje vjerujem da samo provocira, a možda su u šumi...

[zhabica]

Udri i ti njega.
(nadam se da žabica neće vidjeti moj post)

evo zhabica je tek sad vidila tvoj post.

vec sam rekla sto mislim o fizickom kaznjavanu, no izgleda da ti ne zelis promijeniti nacin razmisljanja.

[mamasch]

Nisam za fizičko kažnjavanje djeteta, ali mislim da velika većina onih koji kažu da nisu NIKAD fizički kaznili svoje dijete ne govore istinu.

[MGrubi]

ja nisam nikad udarila malu

ali mi jest rujka poletjela, no dovoljno sam odrasla da preusmjerim udarac na zid ili namještaj
ja sam odgajana batinama i imam ugrađen udari-dijete-mehanizam
dovoljno sam razumna da zaustavim udarac

[mujica]

ja nisam nikad udarila malu

ali mi jest rujka poletjela, no dovoljno sam odrasla da preusmjerim udarac na zid ili namještaj
ja sam odgajana batinama i imam ugrađen udari-dijete-mehanizam
dovoljno sam razumna da zaustavim udarac

Svaka čast. Uspjela si se oduprijeti tome da postaneš nasilnik i maltretiraš svoju djecu, iako si dobivala batine kao dijete.
Ti si moj idol.
Nego, jesi li kao takva u manjini ili u večini? Što misliš?

nemaš argumente
pogotovo omalovažavajući čitavu jednu struku

Želiš li reči da čitava jedna struka govori kao što ti pišeš? A koja je to struka?

[cvijeta73]

ajte se više odlučite na kojem ćete topiku raspravljati o ovome - ovako mi je malo naporno za pratit. ajmo tamo o pušenju a ovdje o batinama, može?

[snorki]

Cure, teme je bila Tuce me, a ne Tucem ga, ili Tucemo ga
Molim vas drzite se teme (jer vidim da su samo 2-3 posta u skladu sa temom), ili cu biti tuzibaba pa zovem moderatora

Brate dragi, otvorite sebi temu pa se prepirite

[mujica]

Fakat, skrenule smo (s teme)........

[maria71]

Fakat, skrenule smo (s teme)........

LOL

[ella roo]

Ja imam drugu taktiku.
Nema pregovora, nema objašnjavanja, jer ne pali.Probali smo.
Prvi udarac, demonstrativno odlazim u drugu prostoriju.
Ne uzvračam udarac i istovremeno se ohladim i pokažem da takvo ponašanje nije u redu.

[mujica]

Nije da podižem temu, već mi je namjera demistificirati još jednu Rodinu dogmu.

Naime, prije mjesec dana sam jako pogriješio spomenuvši postojanje neponižavajućeg tjelesne kazne (ovdje i na forumu o zdravlju djece). Svi moji pokušaji objašnjavanja kako je moguće neponižavajuće tjelesno kazniti dijete su bili neuspješni.

Ovdje je link na stav jedne skupine američkih pedijatara o edukativnom tjelesnom kažnjavanju djece. Njihovo objašnjenje prihvatljivog tjelesnog kažnjavanja i navođenje razlika između edukativnog tjelesnog kažnjavanja i zlostavljanja puno bolje opisuje ono što sam pod time mislio nego što sam ja sam znao opisati.

http://www.acpeds.org/fastmedia/pdf/...y_Spanking.pdf

http://www.acpeds.org/fastmedia/pdf/...licy_final.pdf

Također, to pokazuje da ima i ljudi koji se poslom bave djecom, a ne misle da se ne smije dijete u edukativne svrhe, hladne glave klepiti po ruci ili po guzi.
Možda nisu u pravu, ali lijepo opisuju što sam mislio pod neponižavajućom edukativnom tjelesnom kažnom (u biti, kažnjavanje nije pravi izraz)

[zhabica]

Nije da podižem temu,

a meni nije promaklo, samo mi je tema teska za moje veselo ljetno raspolozenje ovih dana, pa kad ulovim vremena, razuvjerim te

no mislim da cemo morat otvorit novi topic.

[piky]

I ja imam isti problem, moj sin me evo upravo udario jer mu nisam dozvolila da se vozi na tuđem autiću. Probala sam i objasniti, ali nisam stigla. Dobila sam demotstrativni ŠAMAR onako eksplicitan. majstor isto ima 3 godine. Moguće je da ne dobiva dosta pažnje jer sam ja puno na poslu, a čuva ga baka. Inače smo ja i njegov tata rastavljeni, ali u super odnosima. U principu sina nitko ne zlostavlja niti zanemaruje, ima sve što treba i puno pažnje, ali mu fali stabilnost . To mi je jasno da je lako moguće da me zato tuče, ali na žalost situacija se ne može promijeniti nikako. Ja ću i dalje raditi, mi ćemo i dalje ostati rastavljeni, a sin će i dalje morati učiti što je život.
Ja njegove udarce ne vraćam, samo objašnjavam i to nekada naširoko, a nekada se samo dignem i odem, on meni kaže "mamice oprosti", ali već za 5 min ukoliko ga nisam taj tren primjetila ili sam ga nešto opomenula, već me ponovo udari.
Ne vičem na njega i ne tučem ga nikada, lijepo mu objasnim, i tata mu objasni istu stvar na isti način. Tatu ne tuče, ali mene da.

Jednostavno prema meni nema respekt ili tako nešto. Možda je stvar u nedoslijednosti, jer sam ja njemu više prijatelj, a tata mu je više autoritet. Ne znam više, samo znam da njegovi udarci, što nogama, što rukama, sve više bole. Što zato što je veći, što zato što ne znam kako da ispravim tu situaciju. Čini mi se da to sve više radi svjesno, a ne iz inata.

Pomoć molim!!!

[bebelina]

Pa sto ces mu nadugo objasnjavat? U po price vec je zaboravio sto je napravio.
Moja ima 2,5 godine i naravno pokusala me je udariti i uspjela jer nisam tako nesto ocekivala. Uhvatila sam je za ruke , cucnula da nam oci budu u istoj razini , inzistirala na pogledu u oci i rekla tiho da je udarila mamu, to me bola i jako sam tuzna. Jednostavno , ali kod nas pali.

[piky]

Vjeruj mi, probala sam. Ma probala sam sve. I primit za ruke, i objasnit, i otić i sve to u nekom kontinuitetu. Jedno pa drugo pa neko vrijeme treće, ali ništa. Problem je u tome što moj sin nema općenito kontinuitet u svom malom životu pa nije niti zapamtio dovoljno dobro neke moje reakcije. Kužiš, njegov život izgleda ovako, Pon, srijeda i petak spava kod mame, a utorak i četvrtak kod tate, naravno i svaki drugi vikend je kod onog drugog. Malo ide u vrtić, a malo ga čuvaju bake. Uz te sve promjene mi mu konstantno objašnjavamo šta će ićit slijedeće, ali to se na kraju svede na previše objašnjavanja, a premalo života.

I onda jednostavno nemam više pojma kako da odreagiram na ljutnju njegovu. tj. na to što me tuče. Sve još nekako mogu shendlat, nije problem, ali ovo... Mislim da trebam pomoč psihologa, nisam ziher.

[mamasch]

Draga piky, prvo ću te jako, jako zagrliti .

Čini mi se da si itekako svjesna u kojem grmu leži zec samo je teško naglas izreći da je potrebno promijeniti dosta toga u svakodnevici tvog djeteta kako bi dobio stabilnost i sigurnost. To što te malac povremeno udari je odraz nečega dubljega (pametujem, jel da? ) i uvijek budi svjesna toga da dijete u toj dobi ima ograničena sredstva da postigne što želi i da te zbog toga dijete ništa manje ne voli (to ti govorim zato jer sam masu puta čula da se mame opterećuju tim udarcima i da troše suze i snagu na tugu zbog toga umjesto da se objektivno fokusiraju na rješavanje problema u pozadini neprihvatljivog dječjeg ponašanja).

Ne smijem ulaziti u tvoju (ne)bračnu situaciju, divno je što ste ti i TBM istih odgojnih stavova no to nije dovoljno. Zašto je tvoj klinac malo u vrtiću a malo kod bake? :?

Osobno mislim da je tvoj klinac premali da bi u tebi imao prvenstveno prijatelja i da moraš malo drugačije posložiti stvari u svojoj glavi. Djetetu treba autoritet ali ne u smislu da ga se tlači nego da uvijek zna gdje su granice, gdje je sigurnost i stabilnost, a uza sve to se itekako može provući i maženje i fleksibilnost majke/oca i iskakanje iz okvira... Imam blizance od 3 godine i 4 mjeseca i svakog dana mi je sve jasnije da su sretniji kad znaju da se mogu osloniti na maminu čvrstu ruku i da znaju na što mogu računati, a nisu nizašta zakinuti.

Ne želim ti pametovati nego te želim ohrabriti da provedeš u djelo ono što ti se mota po galvi i srcu - majčino šesto čulo je najjače oruđe na svijetu, ne boj se, sjedni i poslušaj vlastiti instinkt.

Tu među nama ćeš uvijek imati podršku .

[Kejt]

Di me nađe s ovom temom ...
Ovo što MC veli sam doslovno sve isprobavala i sama i ne pali. Uhvatila bi ju za ruku, čim bi ju pustila ili se okrenula ili ... - opet bi me krenula udariti. Što je bacala na pod sam prijetila baciti u smeće ... Znam ju ostavit i u kazni minutu, dvije kad pretjera ... Par puta sam joj 'vratila' i nije mi se činilo da pali tj. strašno bi se pokunjila, ali ne bi zaplakala, uvrijeđena do bola i ja bi se osjećala baš nekako bezveze - uglavnom ni 'vraćanje' nam nije upalilo.
Ne znam fali li joj pažnje. Mislim, tako živimo tj. toliko radimo da, po meni, djeci zaposlenih roditelja naravno da fali pažnje i vremena, ali više ne možemo dati. Odradim osam sati, dojurim doma i ne radimo ništa dok ne zaspi osim što skićemo, igramo se, pričamo ... MM je mlao doma, ali stavrno nastojim baš zato dati joj još više. Ne zanosim se da mogu nadoknadit tatu, ali mi se ni ne čini da je tata baš tako alarmantno malo s njom. U vrtić ne ide, krećemo na jesen, ima sjajnu tetu ... Počelo je pred ljeto, intenziviralo se u zadnje vrijeme, a bile smo na godišnjem stalno skupa, čak ni kuhala nisam, baš ništa, samo smo se družile; tata je doduše bio s nama samo četiri dana, ali sad je doma po cijele dane - ukratko, ne mislim da joj fali vrijeme/pažnja, o nečem drugom se radi.
Pada mi na pamet da protestira i zbog toga što joj više ne dam da se nasisava po pola sata, najavim da ću dati malo i gotovo i da ću poslije dati opet ... Sinoć me mlatnula četiri puta, stvarno jako, jer nisam dala sisu peti put tu noć, sat vremena nakon prethodnog buđenja/sisanja. Ima 2 god i 8 mj, nije beba.
Pomagajte