Draga piky, prvo ću te jako, jako zagrliti .

Čini mi se da si itekako svjesna u kojem grmu leži zec samo je teško naglas izreći da je potrebno promijeniti dosta toga u svakodnevici tvog djeteta kako bi dobio stabilnost i sigurnost. To što te malac povremeno udari je odraz nečega dubljega (pametujem, jel da? ) i uvijek budi svjesna toga da dijete u toj dobi ima ograničena sredstva da postigne što želi i da te zbog toga dijete ništa manje ne voli (to ti govorim zato jer sam masu puta čula da se mame opterećuju tim udarcima i da troše suze i snagu na tugu zbog toga umjesto da se objektivno fokusiraju na rješavanje problema u pozadini neprihvatljivog dječjeg ponašanja).

Ne smijem ulaziti u tvoju (ne)bračnu situaciju, divno je što ste ti i TBM istih odgojnih stavova no to nije dovoljno. Zašto je tvoj klinac malo u vrtiću a malo kod bake? :?

Osobno mislim da je tvoj klinac premali da bi u tebi imao prvenstveno prijatelja i da moraš malo drugačije posložiti stvari u svojoj glavi. Djetetu treba autoritet ali ne u smislu da ga se tlači nego da uvijek zna gdje su granice, gdje je sigurnost i stabilnost, a uza sve to se itekako može provući i maženje i fleksibilnost majke/oca i iskakanje iz okvira... Imam blizance od 3 godine i 4 mjeseca i svakog dana mi je sve jasnije da su sretniji kad znaju da se mogu osloniti na maminu čvrstu ruku i da znaju na što mogu računati, a nisu nizašta zakinuti.

Ne želim ti pametovati nego te želim ohrabriti da provedeš u djelo ono što ti se mota po galvi i srcu - majčino šesto čulo je najjače oruđe na svijetu, ne boj se, sjedni i poslušaj vlastiti instinkt.

Tu među nama ćeš uvijek imati podršku .