Famozni miran stolac i kod nas upali.

S time da danas sa starijim (M-om) stvarno nemamo nekih većih problema, tu i tamo zaradi uskraćivanje igranja igrice ili gledanje crtića, ali se razvio u kooperativnog klinca s kojim se može baš lijepo razgovarati. Kad smo razdvojeni, pitam ga kojom bi ocjenom sam ocijenio svoje ponašanje toga dana. I mogu vam reći da se iznenadim koliko se realno samoocijeni.
A znala sam ga koji put po guzi, kad baš ništa, ništa nije palilo. I to upravo u ovim "nasilničkim" situacijama. I nije shvatio da je udaranje prihvatljivo ponašanje. Dapače, danas, njegova dječačka igra razlikuje se od prošle godine. Hrvanje je prije znalo prijeći granicu, danas je to uvijek igra, osobito ako je "protivnik" mlađe dijete. Dakle, počeo je paziti.
Zbilja sva djeca nisu ista. Kod M-a se empatija dosta kasno počela razvijati, mogla sam ja ne znam kakvu tugu glumiti, on to nije kužio.
Tek sad kad imam D to vidim jer je D s godinu dana počeo primjećivati tuđe osjećaje.
Al zato je on sada u papar-fazi i iskreno mogu reći da ne znam odakle ću naći energiju i sve to ponovno proživljavati.