ja bi drage volje da se ne posvađamo pred klincima al kad to nije moguće, mi jednostavno nemamo kad i gdje riješit neke stvari pa ih rješavamo u hodu, podbadajući ili vičući ali na kraju okrenemo na šalu pa klinci valjda već misle da imaju lude starce. U subotu dođem s posla, stan na pol usisan, na pol obrisana prašina ( to će reć: gornji dio televizora nema pršinu, donji ima ), igračke posvud, hrana, obleka ma kaj da pišem uopče. Uglavnom, po miljonti put :shock: i naravno popizdim na muža, a sin leži do mene i čita na glas slikovnicu ( ima 3 g. pa naravno da nema veze s čitanjem ): mama se dere na tatu, mama se dere na mene, mama se dere na seku- i smije se ( valjda je već navikao da to nije niš strašno pa mu je smiješno ). Makar zna biti i ozbiljnih situacija i onda se i klinci umire a sin ponekad kreće s privlačenjem pažnje valjda kužeči da ćemo tad prestati.