Kako se nositi s iznenadnim naletima energije

[tanja_b]

Andrej je do prije nekoliko mjeseci bio relativno mirno dijete za koje su se mnogi čudili "jel on uvijek tako dobar?" (mislili su: miran).
I dalje je sklon mirnijim aktivnostima, ali odnedavno ima gotovo svakodnevne nalete energije koji me iznenađuju svojom silinom. To se očituje u bezglavom trčanju naprijed-natrag, guranju, skakanju do iznemoglosti, urlanju i vrištanju od smijeha... i u vrtiću su mi tete spomenule njegove "motoričke ispade", a on sam to naziva "divljačenje" (pa me dočeka popodne izjavom: "mama, danas sam opet divljačio u vrtiću").
Tete u vrtiću obično se boje da se on pritom ne ozlijedi, ali, začudo, zasad uopće nije sklon ozljedama, ništa više nego njegovi vršnjaci (još nijednom nije razbio koljeno, npr., iako je pun modrica - što mi se čini i normalnim dijelom odrastanja). Ipak, primijetila sam da takvo ponašanje u vrtiću baš i nije dobrodošlo (što razumijem - tete moraju paziti na njih 20, a ne na njega jednoga koji juri dvorištem i vitla štapom za kojeg tvrdi da je stonoga ), a posljedica je da po povratku iz vrtića bude frustriran i ljut na samog sebe, a onda i na cijeli svijet.

Moje pitanje je: kako ga naučiti da nekako usmjeri, kanalizira tu energiju, a da ne budemo na kraju svi frustrirani - i odrasli (jer je vječito neka briga hoće li razbiti sebe ili nekog drugog), ali i on sam, jer na kraju obično bude umoran i razdražljiv, nerijetko i ljut i pomalo agresivan.
Tipičan primjer su mi izleti, na kojima se izdivlja do krajnjih granica, a onda po povratku kući imamo zakašnjele epizode pravih tantruma, s urlanjem, bacanjem i deračinom - a svemu je zajednički nazivnik umor.

Ok, u vrtiću smo tražili da ga od iduće godine stave u grupu s pojačanim programom "tjelesnog", razmišljamo o upisu na gimnastiku za djecu (djelomično i zbog njegove dijagnoze), ali zanima me ima li kakav pametan savjet kako hendlati svakodnevne situacije.

(moram priznati da me iznenađuje takav razvoj, jer je do prije godinu dana bio izuzetno mirno dijete - ali to mi je samo dokaz kako se djeca mijenjaju, a mi se moramo prilagoditi tim promjenama)

[čokolada]

Ja ću samo iz prikrajka čekati odgovore i savjete. U nas nema "iznenadne" energije, A. je energija stalna i nepresušna i tako je otpočetka...trčanje joj je najdraža zabava. Niti nakon 3 sata skakanja po igralištu njoj nije dosta i do doma imamo redovito cendranje.
S tetama smo prošle jeseni na početku vrtićkog staža imali razgovore oko "smirivanja", dobrih mjesec-dva joj je trebalo da nauči da po sobi ne smije bezglavo trčati :/ .
Doma je relativno OK (iako oduvijek voli bučne igre najbučnijim igračkama, glasno i puno govori, rado je u trećoj oktavi i sl.), ali čim vidi drugu djecu, poludi.

[tweety]

Kad je dijete gladno, daš mu jesti, kad je žedno, piti, kad mu se trči, omogući mu da trči.

Tanja, da se Fran sad iznenadno smiri, ja bi pomislila da ga je nešto "puknulo", baš kao što netko misli da Andrej sad divljači.
Ne znam tko mu je to rekao, ali taj sigurno nije prepoznao djetetovu novoprobuđenu potrebu.

Zašto bi kanalizirala (u ne znam što), nešto što je sasvim normalno (bar meni čije je dijete oduvijek prepuno energije).
Odite van i nek vitla s čim želi dok god nije opasan za sebe i okolinu. U svakom slučaju trčanjem, skakanjem, penjanjem, plivanjem, šutanjem lopte, vožnjom bicikla/romobila/rola, igranjem badmintona, skakanjem po trambulinu neće nauditi nikom, osim što će istrošiti nešto te energije koja ga je snašla.
(gore sam ti nabrojala aktivnosti od kojih većinu Fran svakodnevno upražnjava, ne jednu od njih po danu, već većinu od nabrojanih u jednom danu)

[tanja_b]

Kad je dijete gladno, daš mu jesti, kad je žedno, piti, kad mu se trči, omogući mu da trči.

Ma naravno da to stoji. I ne bih u svemu tome vidjela baš nikakav problem, da cijela priča obično ne završava potpunom iscrpljenošću, pri čemu je on, čini se, najfrustriraniji od svih.
Moje pitanje je: kako spriječiti da dođe do "pucanja" - tj. kako ispucati višak energije, a ne zlatnu rezervu koja omogućuje koliko-toliko normalno funkcioniranje?

(on je u većini situacija još uvijek skloniji mirnijim aktivnostima, kao što su listanje knjiga, slaganje kockica ili kljucanje po kompjutoru, ali ovakve nalete energije doživljava u prosjeku jednom u 2 dana, pri čemu očito ni sam ne zna što bi drugo nego da trči ili skače do iznemoglosti - zato i pitam za vrste aktivnosti koje bismo mu mogli ponuditi)

[Anci]

Ja sam mislila da je to tako normalno, mislim da navečer konačno puknu

Nekad mi se čini da su ko na baterije, obje. Skaču, igraju se vani, penju... onda doma jedva imaju snage za večeru pa bris u krevet.

[tweety]

Kad je dijete gladno, daš mu jesti, kad je žedno, piti, kad mu se trči, omogući mu da trči.

Ma naravno da to stoji. I ne bih u svemu tome vidjela baš nikakav problem, da cijela priča obično ne završava potpunom iscrpljenošću, pri čemu je on, čini se, najfrustriraniji od svih.
Moje pitanje je: kako spriječiti da dođe do "pucanja" - tj. kako ispucati višak energije, a ne zlatnu rezervu koja omogućuje koliko-toliko normalno funkcioniranje?

(on je u većini situacija još uvijek skloniji mirnijim aktivnostima, kao što su listanje knjiga, slaganje kockica ili kljucanje po kompjutoru, ali ovakve nalete energije doživljava u prosjeku jednom u 2 dana, pri čemu očito ni sam ne zna što bi drugo nego da trči ili skače do iznemoglosti - zato i pitam za vrste aktivnosti koje bismo mu mogli ponuditi)

Mi pucanje izbjegavamo tako da je u 20h u krevetu.
On ne bi ni tad, ali ja znam da moram učiniti sve da je tad u krevetu, jer inače slijedi kaos.
Kada se dogodi da nije u krevetu u 20 zbog moje "greške", ulažem svu svoju energiju i maštu kako do puknuća ne bi došlo.
Kada je njemu želja tako jaka (iz bilo kojeg razloga) da prolongira odlazak u krevet, ponekad mu dozvolim. Nakon što ipak krenemo u krevet uvijek dolazi do nervoze. U ovom slučaju ne upotrebljavam maštu da do puknuća ne dođe, već ga podsjećam da je umoran i nervozan jer je jako kasno, a on nije u krevetu zato jer je sam tražio da ostane duže. Odnosno, kad odluči ostati duže želim da se podsjeti da je to njegova odluka i da ako misli raditi cirkus, sljedeći puta neće moći ostati duže, jer to ne može izdržati.

Zbog te njegove nepresušne energije, jako, jako, jako nam je bitan i popodnevni san.
Tako da i tu ulažem posebne napore da ga uvjerim kako se mora odmoriti da bi se kasnije mogli nastaviti zabavljati kao do tad.
Da je mirnije dijete ne bi ga uvjeravala da mu je popodnevni san prijeko potreban. Ovako mram, inače su nam popodneva kaos.

A što se tiče trčanja.
Prošli vikend sam snimala Frana kako trči lijevo desno po plićaku.
Nakon što je izmorio, baku, dedu i mene. Prihvatio je da mi nakon sat vremena plivanja, picigina i koječega zbilja više ne možemo. Nije inzistirao da mi nastavimo s aktivnošću, ali je preko pola sata trčao s jedne na drugu stranu plaže. :sljeg ramenima: ako to radi, valjda mu je to potreba.

[romi]

Meni je normalno da je Dino cijeli dan - kao na struju....
U vrtiču spava, doma ne od druge godine i nije ništa umorniji zbog toga, te neide zbog toga ranije spavati.
Strašno je bistar, te je sa njime 100% akcija - nikada se nije htio sam igrati (ok je pola sata), dalje ne, stalno nešto ispituje i nakon trečeg objašnjavanja iste stvari, prelazimo na nešto novo jer ovo već zna....
Nemam čaroban recept - neki roditelji bi pošizili kada bi im djete od rođnja bilo budno do 22h, bez dugačkog spavanja po danu, tu i tamo dremne, sada je isti takav - puca od energije ali cijeli dan - pa od znatiželje, pa od pitanja koja će uskoro zahtijevati nekakav priručnik jer ne znam više dovoljno dobro odgovarati na pitanja poput - zašto ova matica ne paše na ključ broj 13, nego na 12, tko je to tako zamislio, a zašto se to baš zove matica ili broj 13...

Ono što je super po ljetu je to da smo od pola 6-9h vani, dođemo doma, večera, tuširanje i taman zaspi u 22h, ne dam mu "mjesta" za pucanje, to mi se češče dešava zimi kad smo limitirani sa izlascima ili kada je bolestan.
Sada jedva čekam 9.mj. jer će navršiti 4.g. te ću ga konačno moći upisati na neki sport - vidim da ga strašno interesira tae kwon do, gimnastika, a i spretan je, to mi je kvisko za ovu zimu. Išli smo na plivanje pa je dva puta za redom dobio bronhitis, te imamo zabranu plivanja..

Ćim osjetiš da mu je dosadno, a lagano počinje šiza, spakiraj ga i odmah van, po kruh, mlijeko, žvake bilo kaj.. - i to ti sada hitno treba i on ti baš sada mora pomoći i iči sa tobom, pješke naravno - meni upali svaki puta

[ninochka]

hm da..mi imamo iznenadne nalete mirnoće kad se crta i piše inače je u "stonoga sistemu"

ja ga stavljam ranije u krevet (8-9), a divljačenje je dopušteno u nekim granicama (štapovi ne, jurcanje da, bečenje očiju i urlanje na prolaznike ne kolutovi na penjalici da ) i slično

[tanja_b]

Sada jedva čekam 9.mj. jer će navršiti 4.g. te ću ga konačno moći upisati na neki sport

I kod nas isto zapravo, gimnastiku nam je preporučila fizioterapeutica, ali sad se dobro poklopilo i s njegovom "motorički aktivnijom" fazom.
Iako, i dalje je pretežno mirno dijete s fazama dugog čitanja i sličnih aktivnosti, ali za razliku od prošle godine, kad se nije dao van iz kuće, sad vidim da mu je kod kuće sve češće dosadno pa smišljamo zabave vani.
Trenutno je s tatom na bazenu, gdje će se vjerojatno propisno izdivljati (mi nemamo zabranu plivanja, pa usprkos tome, od plivanja ni p, samo se šprica )

[anledo]

ok, moje cudo je curica, ali ima turboinjekšn u guzi 8)
ide valjda na sve sportove koji postoje i to dosta kanalizira nalete energije, za koje sam stvarno ne jednom se uvjerila da su obicno posljedica pogresne prehrane sa mrvicom viska ugljikohidrata

da, znam da zvuci suludo, ali i hiperaktivnost se dovodi u vezu sa prehranom, zar ne?

uglavnom, slatkis smije dobiti najkasnije do podneva (oko 2 sata prije rucka), sve nakon toga je paljenje gorespomenutih mlaznjaka i ne posustaje kao Duracel zeko...

[ninochka]

anledo malkice oftopik. baš sam te se sjetila neki dan, bilana tv-u emisija o hrani. britanci radili pokus s roditeljima djece koji tvrde ovo što i ti o šećeru

rekli su im da je prvi party sam os kolačima, a ddrugi mrkvica/celer na meniju. zamijenili su ih i zeznuli. na prvom je bio celer ALI divlja zabava i klinci su poludili pa su starci rekli "eto od šećera"
na drugom je bilo šećernih bombi, al ono ja bi dušu izbacila nakon onog što su klinci ualili u sebe ALI zabava je bila skulirana crtalačko stvaralačka i klinci super doma

eto..teorija pala u vodu

[romi]

I ja sam gledala emisiju "Istina o hrani" BBC-a, i fakat su i mene začudili sa tom torijom, no Dino j tak ionak teški nejelica, pa tako i sa slatkim.

[maxi]

tek sad vidim temu...tanjab kao da si opisala Laru, u globalu mirna i prava dobrica ali sa sve čestim naletima energije u kojima je zaradila 2x šivanje na bradi

što je najgore, ima i partnera (icu) za to skakanje, svoju seku, pa je sve još na kvadrat :shock:
donedavno su uživale skakati po velikom krevetu (bilo im je dopušteno) ali sad je to preraslo u skakanje uz salto naprijed-nazad, i svakojaka čuda koja nisam predvidjela

sad kad ih do rujna čuvaju baka i dida podvale im pauzu s užinom, voćem, crtićem ili bojanjem ali im je pažnju na mirnu igru još teže usmjeriti nakon mora...doslovno ko da su na tripu :shock:

nadam se da će se s krajem ljeta hormoni malo smiriti

[tweety]

doslovno ko da su na tripu :shock:

Ovako sam neki dan opiala Frana.
On nije iznenadno energičan, on je stalno supersoničan, ali ovih dana.....to je nešto neopisivo.
Uglavnom, imali smo situaciju koja mi je oduzela nekoliko godina života.

Ja često ovako pred kraj ljeta, jedva čekam jesen, ponovni ulazak u kolotečinu, laganini življenje.
Nam je ljeto zbilja nabrijano i čini mi se kako je on to prihvatio i sto posto pridonosi da još pojača taj osjećaj nabrijanosti

[maxi]

tweety, da supersoničan

koliko sam shvatila očito nema pravog odgovora za tanjub jer svi grcamo u istom problemu

ja se isto nadam da će jesenska kolotečina (nama ipak nova-vrtićka) donjeti olakšanje svim mamama supersoničnih klinaca i klinceza

[tweety]

tweety, da supersoničan

Pa daj reci, kaj nije?


P.S.Moram raditi, curi mi rok, ali ova tema mi je top tema dana, pa ju stalno rifrešam, ne bi li netko rekao ja imam čarobni štapić.

[marta]

Vidim razliku izmedju ovoga o cemu pise tanja_b i onoga o cemu pise tweety. Andreju tesko pada to sto mu se dogadja, to ispadanje iz (vlastite) kontrole. Slicno je nama bilo s Andrijom, i drasticno se popravilo nakon homeopatskog konstitucijskog tretmana.

[tweety]

Vidim razliku izmedju ovoga o cemu pise tanja_b i onoga o cemu pise tweety. Andreju tesko pada to sto mu se dogadja, to ispadanje iz (vlastite) kontrole. Slicno je nama bilo s Andrijom, i drasticno se popravilo nakon homeopatskog konstitucijskog tretmana.

Ja nemam osjećaj da to Andreju teško pada, već Tanji.

[marta]

Vidim razliku izmedju ovoga o cemu pise tanja_b i onoga o cemu pise tweety. Andreju tesko pada to sto mu se dogadja, to ispadanje iz (vlastite) kontrole. Slicno je nama bilo s Andrijom, i drasticno se popravilo nakon homeopatskog konstitucijskog tretmana.

Ja nemam osjećaj da to Andreju teško pada, već Tanji.

Mislis?

...a posljedica je da po povratku iz vrtića bude frustriran i ljut na samog sebe, a onda i na cijeli svijet...

Mozda sam dosadna, ali osobno mi je homeopatija najbolji izbor za dijete koje divlja, a onda se pet minuta kasnije stidi zbog tog istog divljanja. Pokusala sam ja i kojesta drugo, te usmjeri visak energije na ovo, pa na ono, pa ovako, pa onako, uglavnom iz supljeg u prazno... Sad smo u puno boljoj situaciji jer visak energije uglavnom verbalizira. Nije uvijek ugodno, ali je puno bolje od onog sto je bilo.

[tweety]

Vidim razliku izmedju ovoga o cemu pise tanja_b i onoga o cemu pise tweety. Andreju tesko pada to sto mu se dogadja, to ispadanje iz (vlastite) kontrole. Slicno je nama bilo s Andrijom, i drasticno se popravilo nakon homeopatskog konstitucijskog tretmana.

Ja nemam osjećaj da to Andreju teško pada, već Tanji.

Mislis?

Čini mi se tako.

Meni se čini da ni tete nisu prepoznale da je Andreja spopala velika energija, pa umjesto da mu ponude u dvorištu npr. utrkivanje, skakanje, penjanje, one se čude u što se on pretvorio.
Za razliku od npr. Frana koji je oduvijek zvrk, pa njegove tete znaju da je njemu potrebna pojačana doza aktivnosti.
Da se Fran npr. smiri, mislim da bi meni i tetam ato bilo u tolikoj mjeri čudno da bi mislile da se razbolio.

U svakom slučaju ja djeci, osim ako zbilja nemaju dijagnozu, NIKAD ne bi davala ništa za smirivanje, nikakve tabletice a bome ni kuglice.

Evo jučer smo bili u Klinčeku. Prijateljica i ja smo pile kavu, a on je nabijao loptu u gol (u sklopu kafića je nogometno igralište), bio je tako sretan i ispunjen. Navečer nije bilo nikakve drame, nakon valjda dva tjedna učestalih njurganja.
To mi je pokazatelj da je bilo potrebno samo malo moje pameti, a nikakve tablete.

[marta]

Kakve tablete za smirivanje? O cemu govorimo? :shock:

[tanja_b]

Vidim razliku izmedju ovoga o cemu pise tanja_b i onoga o cemu pise tweety. Andreju tesko pada to sto mu se dogadja, to ispadanje iz (vlastite) kontrole. Slicno je nama bilo s Andrijom, i drasticno se popravilo nakon homeopatskog konstitucijskog tretmana.

Ja nemam osjećaj da to Andreju teško pada, već Tanji.

Mislis?

Zapravo, teško pada i meni i njemu.
Njemu, zbog već spomenutog razloga (frustracije), a meni, jer zapravo ne znam što mu ponuditi. Zato sam i otvorila temu.
Iako, po onome što prolazimo zadnjih dana, "naleti energije" su samo jedna kap u moru, nešto se s njim događa, a ja ne mogu uhvatiti što točno, i zato smo oboje isfrustrirani do daske.
Svaki, ali svaki dan se uspijemo posvađati oko neke gluposti.
Još je najbolje od svega kad ga uhvati trčanje i skakanje, pa još k tome i odemo van da vozi bicikl ili trči oko igrališta.
Trenutno ne ide u vrtić, pa ne znam kakva će biti situacija najesen, kad se vrati. Nadam se dobra.

Nego, tweety, stalno mi se motaju po glavi ove tvoje rečenice:

Zbog te njegove nepresušne energije, jako, jako, jako nam je bitan i popodnevni san.
Tako da i tu ulažem posebne napore da ga uvjerim kako se mora odmoriti da bi se kasnije mogli nastaviti zabavljati kao do tad.
Da je mirnije dijete ne bi ga uvjeravala da mu je popodnevni san prijeko potreban. Ovako mram, inače su nam popodneva kaos.

Od prije tjedan dana, i ovdje nam šteka. Počeo je jednostavno odbijati popodnevno spavanje. Prvo sam mislila pustiti ga, ali onda vidim da je popodne totalno sav nikakav, umoran, valja se po podu, radi gluposti, ponaša se kao tipično neispavano dijete. I vidim da mu je popodnevni san zaista potreban, a ne mogu ga natjerati da spava.
Uredno obuče pidžamu, pročitamo knjigu, on legne u krevet, i nakon 10 minuta čujem ga kako diže roletu, lupa vratima i pjeva
Kojim argumentima ga uspijevaš uvjeriti da mu je popodnevni san potreban? Ja sam ga danas pokušala podsjetiti na jučerašnji popodnevni umor i iscrpljenost, ali bez uspjeha :/

[tweety]

Ma sjetila sam se kako mi je prijateljica koja je povremeno čuvala Frana, rekla da se šokirala dok je sittala djecu u UK, koliko je rasprostranjeno "tabletiranje" djece. Kaže kako joj se počelo činiti kako nema djeteta koje ne smiruju tableticama.

E, ali moram reći da ja dijetetov nalet energije ne bi smanjivala niti homeopatijom.

[tweety]

Tanja, svaki dan izmišljam nešto novo.
Hm....mislila sam da sam totalno nekreativna, ali sad su me tvoja pitanja potakal na razmišljanje, pa skužih da sam evo u uvjeravanju pravi kreativac.

Nekad pričam neku priču o tome kako je nožicama smrdljivicama potreban odmor kako bi mogle jako, jako, najače pucati loptu.
Ili kako umorne oči ne mogu biti pažljive na cesti, pa se dok tako umoran vozi bicikl može zabubati u auto.

Nekad mu već ujutro najavim, kako ćemo prvo na tržnicu, pa na igralište, zatim ćemo slagati ručak, pa odmor, a nakon toga ćemo se ludo provesti sa njegovim prijateljem (ako spomenem Bojana nakon spavanja, zaspati će u sekundi).

Zapravo mu najčešće nakon odmora najavim nešto što će ga jako veseliti.

A kad je problem kod večernjeg spavanja, onda mu nabrajam sve što smo taj dan zajedno poduzeli, zapakiram to u uzbudljivu priču i kažem mu da što prije zaspi, prije će svanuti novi dan i vrijeme za nove igre.

Ljeti mu se sviđa što je sa svakim novim spavanjem bliži putu na Krk.

Često, ako vidim da mu ne ide samostalno spavanje, legnem s njim. Nevjerojatno mi je koliko je taj mali harambaša, kojeg i inače stalno grlim i ljubim, u vrijeme kad je tako od hipera još hiperniji, željan još većeg i jačeg zagrljaja.

Ma uvjerena sam da je neka bura emocija u njima, samo tko bi to verbalizirao.

[tanja_b]

Ne mogu se načuditi koliko su različiti... ove metode, koje kod tebe pale, kod mene totalno propadaju!

Zapravo mu najčešće nakon odmora najavim nešto što će ga jako veseliti.

Ovo sam pokušala jučer. Rezultat - uopće nije htio zaspati, jer se "bojao da će predugo spavati i zakasniti na bazen s tatom"
Ako legnem s njim, onda zaspim ja, a on se kida od smijeha i planinari po meni. Tako da sam od toga odustala.

Što se tiče večernjeg odlaska na spavanje, tu zaista nemamo nikakvih problema, ali zato ovo popodnevno... na kraju on ipak zaspi, ali meni je žao što se i oko toga moramo natezati (kao i oko svega, uostalom, u zadnje vrijeme)

Ma uvjerena sam da je neka bura emocija u njima, samo tko bi to verbalizirao.

Točno to! U našem slučaju, orkanska bura.

[maxi]

ah, muke po podnevnom spavanju
kad legnu s tatom uzalud je, meni pali malo strogoće (koju u zadnje vrijeme prakticiram i s jelom) pa zaspu
baka i dida su na razini tate - znači niš, cure haraju po kući i parku dok ne dođem doma

da krivo ne shvatite, inače sam jaaako ap mama ali zadnjih mjeseci od kad je i Hana postala prava mala vragolanka još je sve teže pa vježbam strogoću i ozbiljnu pomalo mrku facu - za sada uspijeva inače bi bio totalni kaos
kad su umorne mojoj krivicom (gosti itd) onda ih pustim kakogod i čim prije u krpe

[romi]

Dino je danas povampiriooooo, na svu sreću uspjela sam ga poslati sa dedeom na biciklu van, dok se ja hladim i pišem vam.
MM je sljedeča tri mjeseca u Beču, otišsao je prije dva tjedna i prošli tjedan je čak bio ok, ovaj tjedan Dino je toliko neutješan, nervozan - fali mu taza, vruče mu je, nema njegovih teta u vrtiču, nisu u svojoj sobi, nema mu najboljih prijatelja, nema baš onaj novi ruksak, ne ne bi jeo mahune...ajme ..
Onda dođemo doma i pukne zbog neke sitnice, pa ja objašnjavam, no danas se samo slagalo jedno na drugo i tako sat vremena, grcanja, tuge, histerije...
Sad je sve ok, vozi bicikl vani...

[tweety]

Tanja, taj primjer s bazenom. Rekla bi mu da ako se ne odmori neće moći ići na bazen.
Ne bi rekla ajde brzo spavaj, je ćeš zakasniti na bazen, već kad se odmoriš idemo na bazen.
Ako se ne bi odmorio rekla bi da na žalost neće moći ići na bazen (intonacijom kao da je najnormalnije na neodmoren ne može na bazen),ali da može raditi..........i ponudila bi nekakvo drukčije druženje ili aktivnost koju voli.

Meni je misao vodilja da sam ja odgovorna za njega i da kao što ga učim svemu, tako ga, ako se već sam ne zna opustiti i smiriti, moram ja to naučiti.
Nakon što se uspije umiriti, on odrapi tri sata sna, a onda taj isti dan najčešće bez problema odlazi spavati u 20h i spava do jutra. Ako popodne spava veseo je i razigran, ako ne, povampiri.
Formula je znači naći formulu za njegov odmor.
Kod Frana pali ovo, kod Andreja možda nešto drugo, ali ako smatraš da mu je odmor prijeko potreban, ja bi se trudila naći način.

Maxi, zakaj misliš da se stogoća kosi s AP-om?

[marta]

E, ali moram reći da ja dijetetov nalet energije ne bi smanjivala niti homeopatijom.

Pa ne bih ni ja. Nije uopce rijec o smanjenju energije, a kamoli o sediranju, nego o ovome sto i sama spominjes:

Ma uvjerena sam da je neka bura emocija u njima, samo tko bi to verbalizirao.

Ne vidim nista lose u tome da se dijete potakne homeopatijom da tu buru osjecaja doista i verbalizira. No, da ne davim s necim sto zapravo ovdje nije interesantno, necu vise u tom pravcu.

tanja, kakav je Andrej s kompromisima? Konkretno mislim na ovaj dio:

Uredno obuče pidžamu, pročitamo knjigu, on legne u krevet, i nakon 10 minuta čujem ga kako diže roletu, lupa vratima i pjeva

Mozda bi mu postalo lakse otici na popodnevno spavanje ako bi to bilo recimo na kaucu, ili nekom drugom posebnom mjestu. Lovri je vazno samo da ne ide u svoj krevet. Znaci moze kauc, dvosjed, moj krevet, dvije spojene stolice (baci oko), daj sta das. I bez presvlacenja u pidjamu jer se tako osjeca ko beba.

[tweety]

Ma uvjerena sam da je neka bura emocija u njima, samo tko bi to verbalizirao.

Ne vidim nista lose u tome da se dijete potakne homeopatijom da tu buru osjecaja doista i verbalizira. No, da ne davim s necim sto zapravo ovdje nije interesantno, necu vise u tom pravcu.

Krivo si me shvatila. Ne vidim ni ja ništa loše u tome, posebno ne vidim ništa loše u homeopatiji (ne znam zašto ne bi i o tome ovdje), samo je ja na bih koristila u ovu svrhu.
Moj je izbor u ovom slučaju traženje načina za dobru atmosferu bez ikakve druge pomoći osim mojeg upregnutog mozga.
Htjela bi mu primjerom pokazati da pokušava energiju/snagu/mudrost crpiti iz sebe bez pomoći sa strane.
S druge strane volim čuti i kako bi ti npr. dala homeopatski pripravak, jer kad razmislim, pa nema ništa loše da mi/njemu nešto pomogne riješiti se grča, pa ću lakše i razmišljati o uzroku takvog stanja.

[tweety]

Uredno obuče pidžamu, pročitamo knjigu, on legne u krevet, i nakon 10 minuta čujem ga kako diže roletu, lupa vratima i pjeva

Mozda bi mu postalo lakse otici na popodnevno spavanje ako bi to bilo recimo na kaucu, ili nekom drugom posebnom mjestu. Lovri je vazno samo da ne ide u svoj krevet. Znaci moze kauc, dvosjed, moj krevet, dvije spojene stolice (baci oko), daj sta das. I bez presvlacenja u pidjamu jer se tako osjeca ko beba.

Odlično uočeno!
Kod Frana ne bi prošlo presvlačenje u piđamu, pa ni čitanje priče.
Previše to sliči na noćno, duuugo spavanje.

Prihvatljiv mu je termin odmor, ostajanje u majici, skidanje hlačica i ostajanje u gaćicama, pokrivanje ne dolazi u obzir, a priča ni slučajno svjetski poznata bajka, uvijek nešto uzbudljivo što ćemo raditi nakon odmora.

[tanja_b]

Hm... ON je taj koji inzistira na čitanju, ne ja

Ali možda stvarno da probamo bez presvlačenja u pidžamu, možda mu i to ide na jetra (iako nije to dosad dao do znanja, ali meni je ista stvar smetala u dječjoj dobi).
Ma već ćemo iznaći neki način da popodnevno spavanje održimo bar još neko vrijeme.
Btw, danas popodne je ipak zaspao (ljutito, ali je zaspao), i popodne nam je prošlo elegantno ko pjesma. Dobre volje, staložen, vedar... drugo dijete, u usporedbi s danima kad spavanje izostane.

[anledo]

anledo malkice oftopik. baš sam te se sjetila neki dan, bilana tv-u emisija o hrani. britanci radili pokus s roditeljima djece koji tvrde ovo što i ti o šećeru

rekli su im da je prvi party sam os kolačima, a ddrugi mrkvica/celer na meniju. zamijenili su ih i zeznuli. na prvom je bio celer ALI divlja zabava i klinci su poludili pa su starci rekli "eto od šećera"
na drugom je bilo šećernih bombi, al ono ja bi dušu izbacila nakon onog što su klinci ualili u sebe ALI zabava je bila skulirana crtalačko stvaralačka i klinci super doma

eto..teorija pala u vodu

ma daj
hoces reci da vjerujem krivim pokusima :shock:
bez zezancije, poznata je stvar da prehrana brzim secerima se stvarno dovodi u vezu sa hiperaktivnosti (ali sa adhd-om se dovodo u vezu jos milijun stvari)
ne mislim da je Nux hipeaktivna (puj, puj, puj i premda mi defektolosko srce ponekad strepi pa odmah mjerim paznju, koncentraciju, sposobnost pamcenja i ucenja ) ali ona meni stvarno, ali stvarno pošašavi totalno ako jede slatko (tocnije, KAD jede slatko, jer jede - mozda ne kao ostali klinci, no vjerojatno ipak vise nego Ian, npr.)

idem sad kopati recentna istrazivanja pa ako stogod nadjem cu staviti, ono sto sam ja citala o tome je starijeg datuma (recimo 15ak godina i vise), no vazno mi je da se zna da je moje opažanje, nažalost, samo potvrdilo to sto su me ucili (i to kako opazanje na Nux, tako i na drugoj djeci za koju znam i vidim da jedu vece kolicine secera...)

naravno da razuzdana zabava moze producirati razludiranu i neukrotivu djecu, no znas da kod mene nema takve zabave (a ona je sve 'gora')

[anledo]

hocu edit...
uf

i naravno, NIPOSTO ne vjerujem u mit da konzumacija secera DOVODI do adhd-a... niti na blo koji nacin moze utjecati na njegov razvoj...
samo vjerujem da pogorsava stanje, odnosno osvjedocila sam se da se smanjivanjem slatkih obroka moze donekle kontrolirati vec postojece...

morala sam to napisati

[Anci]

A jeste se brzo raspisale
Jedva pratim.

Hmm... Tanja kao da opisuje moju Lanu. Mirna je, tj. mirnija od nekih svojih prijatelja. Ali, ponekad kad dođe iz vrtića je totalno divlja...
Kao da je ljuta. Tako i samnom, onako ljuto razgovara. Ja joj dam do znanja da mi se to ne sviđa.
"OK, budi ljuta, ali ne sviđa mi se kad vičeš stalno ili pričaš samnom kroz zube "

A nespavanja...znaš da sam već "tamo" se jadala zbog nespavanja. Da je ona ok tokom dana nakon nespavanja pa rano zaspi, ne bi mi to stvaralo problem. Valjda
Ali, ovako...kad je vidim da njoj stvarno fali san, bude jako razdražljiva, teško se mogu dogovoriti s njom, terorizira sestru, pa onda jedna drugu...

Ona također traži čitanje. Obavezno. I nikakvo podmićivanje ni nagovaranje ne pali. vjerojatno ima i do toga što zna da će joj sestra spavati pa da me ima cijelu za sebe... :/

Nekad mislim da će mi glava eksplodirati.

Jedna OT: A mame više djece... nije da se baš žalim , čini li vam se nekad da ste totalno rastrgani.? Meni nije uvijek, ali zadnjih par tjedana su obje ko poludjele. Stalno se bore za pažnju, viču, ...