i ja. ali ke sera, sera
 |
|||
|
|
|||
i ja. ali ke sera, sera
Ja ponekad počnem cmizdrit radi guposti, jer mi muž neće odmah oprat suđe, jer imam opet 4 mašine veša.... radi gluposti.
I dođem na posao i shvatim kakav divan , sretan spokojan život i obitelj imam.
Nagledala sam se previše tužnih sudbina kad iz zdrave osobe/djeteta preko noći obitelj dobije križ koji mora nositi cijeli život da ta osoba više nikad neće biti ista, zdrava....
s obzirom što sve ljudi prolaze i sa kakvim se problemima susreću..osjećam se sebičnom i jadnom, pa čak osjećam veliku neugodu što ću izreći svoje "probleme"..ja jadikujem već godinu dana zbog naše male kuhinjice..još je nemamo..i tlaka mi je silaziti dolje a kamoli tek sada kada ću početi sa dohranom...morat ću slušati savjete i savjete a pobjeći ne mogu- jer mi kuhinja treba. Kukam kako nemam svoj mir..svađam se sa MM-om oko tog, želim ubrzati sve to skupa. I onda se zamislim i uvidim da su to sve sitnice, gluposti.,osjetim grižnju savjesti jer ima puno većih i gorih stvari. Pa se nakon tog počnem bojati hoću li biti kažnjena zbog te svoje sebičnosti..... i tako se vrtim u krug.
i onda se desi dan sasvim suprotan ovome kad se kajem zbog sebičnosti- sretna sam ko nikad, imam sve- djetešce koje volim povrh sveg, muža s kojim sam sretna. Svi smo zdravi i imamo osnovne uvjete za život. Okružena sam prekrasnim ljudima koji mi žele samo dobro. Da, sretna sam!!! I zapravo nemam ni pravo da budem nesretna
ja chesto upadnem u kolotechnimu svakodnevice gdje me hrpe sudja i vesha, masna kosa muzh koj nije spreman pomochi (chitaj narpaviti ono shto sam ja zamislila tochno kada i kako sam zamislila) iznerviraju i onda sam ja najjadnija na svijetu. i nisu moji problemi bezveze zato jer neko ima veche oni su moji i stvarni. i onda opet dodje drugi dan kada je sunca malo vishe ili je vjetar mali topliji ili.. i onda mislim kak sam najsretnija na svijetu jer imam muzha koj me tolko voli i bash me briga kaj ostavlja zmazane charape po podu i ne gasi svjetlo za sobom
).
mislim da nije nezahvalno ako se svako tolko zbediram zbog gluposti, bolje da je tako nego da imamo neke fakat velke probleme.
vidim da dosta citiraju djoleta ali ni ja ne mogu odolit: "ni crnu nisi shtedela ali bez crne bela bi izbledela, bez crne bela ne bi vredela" mora svega biti da bi zhivot bio potpun ali treba znati uzhivati u dobrim stvarima.
inache svaki dan padnem ko pokoshena u krevet i zaspem chim gita zaspe a neki dan smo muzh i ja do pol dvanaest - cca sat i pol razgovarali o tome koliko smo sretni kaj nju imamo i kako je predivna, i kako je ovoono i gita, gita, gita...ono shto je meni predivno od kada imamo gitu je da me ne moraju ruzhne stvari podsjechati koliko sam sretna - za potpunu srechu dovoljan je jedan pogled na nju (kak spava).
Da ne duljim, potpisujem flo.flower prvotno napisa
svjesna sam i zahvalna. sretna i mirna.
Mislim da sam to u tom ili sličnom obliku pročitala u "Budizmu za majke"... Sva sreća da me sad ovaj post podsjetio na to...
Nastojim se ne nervirati radi nereda u kuci, problema na poslu...Naravno da je to nekad tesko.
Kad sam vozila doma s mora, obzirom da su i muž i kćerkica spavali, razmišljala sam baš o tome koliko sam ja zapravo sretna osoba.
Ja jesam sretna jer imam prekrasnu obitelj - Doru, klinca na putu i muža kojeg zaista volim i on voli mene. Imam dobar posao i dovoljno novaca da nam priuštim ono što si želimo i u čemu uživamo. Zbrinuli smo svoje stambeno pitanje na željeni način.
Mislim da je sreća u očima svakog pojedinca drugačija - ne usrećuje svakog imati obitelj, ali meni je to najvažnije od svega. Bitno je da svatko ide putem svoje sreće i zadovoljstva.
Svako veče kad se uvlačim između MMa i Nađe u krevet pomislim koliko sam sretna i koliko smo svi troje sretni što smo živi, zdravi i imamo jedni druge.
ja sam se danas tisucu puta sjetila koliko sam sretna.
Danas sam nakon jednog dužeg perioda u mom životu zaista SRETNA! :D :D :D
bravo za tebe... lijep je dan kada čovjek osjeti trenutak nepomućene sreće...
Zahvalna sam svemiru što imam divnu i nasmijanu djecu, što moja Stela nakon svih operacija, boli i suza ipak hoda, što sam 12 godina sa MM-om i što ZNAM da će biti uz mene bez obzira na sve, zahvalna sam što sam živa, što radim i što svaki dan djeci mogu staviti svježi kruh na stol.
Te svoje sreće posebno se sjetim kad vidim siromašne, nezaposlene, beskućnike i zapuštene na ulici, kada leže po klupama i međusobno brbljaju o politici nemajući za koru kruha i oviseći o milostinji prolaznika ili socijalnih službi. Tada osjetim zahvalnost što sam zdrava i sposobna raditi, što uopće imam posao i krov nad glavom mada nije moj i mada me živciraju stare pločice u kupaonici i stari ormar za cipele...
Ne mogu reći da me ne brine globalizacija i svjetske krize i ratovi i zatopljenje ali ipak moj stvarni svijet je puno manji od zemaljske kugle i djelujem tamo gdje znam da ću imati utjecaja i gdje mogu nešto promijeniti a to je moja osoba, moja mala obitelj, moji prijatelji, moj dom.
Malo promijenih temu, skrenuh sa sreće na zahvalnost ali to je otprilike isto.
Recimo.
ja se svaki dan sjetim koliko sam sretna
Imam predivnog muža koji me iskreno voli, dvoje predivne djece s kojima ponovno otkrivam ljepotu u svijetu i živim život na kojem bi mnogi pozavidjeli...
Ove godine su se položile i neke kockice na poslovnom planu...
Ponekad me ipak uhvati neki d-moll, kad se sjetim ljudi koji više nisu samnom, ali zahvaljujem Bogu što su bar na kratko bili dio mog života...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom