majke protiv udruge Roda

[Bubilo Bubich]

Druga krajnost je da na svako: "ne mogu dojiti" odmah reagiramo s "ok, podržavamo te u tome". Pa toga ima dovoljno u općoj javnosti, zašto i tu?
ja sam razumjela ove priče 2003. ili 2004. dok je roda gradila svoj image i ljudi nisu znali što ih čeka, ali mislim da sada svaka nova korisnica koja se registrira na forum zna što ju na ovom forumu očekuje i što tu može dobiti.

casa, spomenula si podršku majkama koje iz bilo kojeg razloga ne mogu dojiti - vjeruj mi na riječ da niti jednoj od nas ne bi palo na pamet osuđivati ih ili ih uvjeravati da su mogle ili trebale postupiti "bolje". Ako se radi o ženi koja se javila kako bi dobila razumijevanje i podršku u trenutku koji je za nju težak, dobit će razumijevanje i podršku, bez propitivanja razloga zbog kojih dojenje nije uspjelo. Ako se radi o ženi koja nam se javila jer traži informacije o tome kako - nakon prethodnog neuspješnog dojenja - uspjeti dojiti sljedeće dijete, pitat ćemo je o prethodnom dojenju, da vidimo gdje je krenulo krivo tako da te stvari može ispraviti u idućem dojenju.
Svjesne smo boli koju osjećaju majke koje su željele dojiti, a nisu mogle ili uspjele iz bilo kojeg razloga (i ja sam jedna od njih, s prvim djetetom). No o formuli ne pišemo niti savjetujemo upravo iz onog razloga koji je ivarica napisala. Ako se u razgovoru sa ženom koja traži savjet u vezi dojenja ispostavi da zaista treba nadohranjivati dijete formulom, to ćemo joj i reći, naravno, no savjete o vrsti formule i količini koju bi dijete trebalo pojesti prepuštamo pedijatrima.

Htjela bi se vratiti na nešto vezano uz ove postove. Ne znam smijem li, kao da mi zvoni negdje da se o radu savjetnica ne piše u postovima, pa mičite ako treba, pitam se da li da postam ili brišem, no evo...

Kako je ovaj tekst počeo iskakati okolo, tako valjda svaki dan vodim s nekim raspravu na tu temu. I moram reći kako mi je počelo ići na živce da tri meni bliske osobe imaju sebi bliske osobe koje su se nakon razgovora s rodinom savjetnicom (blago rečeno) loše osjećale. Vrhunac toga mi je post na FB profilu uvaženog gosp. Šimleše kojem je bliska osoba rekla da joj je članica Rode rekla da je odvratna jer ne doji. I nikakvi argumenti članova Rode na tom postu nisu ga uvjerili u suprotno.

I kako ja sa ovih svojih troje frendova drvim po tome danima, i pokušavam braniti Rodin stav, i isticati sumnju u to, na osnovu svega što znam o savjetnicama, da mi je jednostavno teško povjerovati u to... neki crv me grize, i ja u toj raspravi ostajem bez argumenata. Tj. jedini dobar argument koji imam je onaj da ne tražiš biftek u vegetarijanskom restoranu, tj. ne zovi Rodin telefon ako hoćeš čuti da možeš odustati i da možeš dati ad.

Ali te moje frendice ne odustaju, a argumentacija ide ovako nekako:
„Nije u redu da mami koja je sluđena od umora i bebe koja plače govoriš da se treba još malo potruditi, i još više dojiti i sl. Reci joj da kupi ad, odmori se, naspava par dana, pa onda nastavi s radom na povećanju količine mlijeka“.

Onda krenem ja s time da svaka bočica znači još manje mlijeka, ali ne odustaju moje prije:
„,Da kako je ova ili ona navukla mlijeko nakon toliko i toliko hranjenja djeteta na bočicu, da joj neće biti ništa ako se par dana odmori, da neće nestat mlijeko za dan-dva.“

Onda ja počnem o statistici kad prestaje dojenje, i da se takva udruga ne može zalagati za ad zbog toga i toga, i onda dobijem argument da su „onda savjetnice isključive i nepotrebne, i da pomažu samo onim (rijetkim valjda) mamama koje mogu izdržati pritisak/prebroditi teškoće, a da onima koje nemaju tu snagu u sebi zapravo uopće ne pomognu, jer im daju savjet „sad odmah počni neprestano dojiti ili ništa“. Ili koji god to savjet bio da se ove nakon toga osjećaju pokislo i o tome pričaju drugima.

Nemojte me krivo shvatiti, dobronamjerna sam, ja sam sama zvala sos valjda 20 puta, i uvijek kažem, da nije bilo Roda uz moju patronažnu i pedijatricu ne bi dojila. Ali me brine kad čujem da su „sludile neku mamu“. Zapravo, poznavajući smisao njihovog rada i edukaciju koju prolaze uopće mi je teško u to povjerovati, i pripisujem to percepciji i osjećajima drugih, koji moraju biti teški u tim teškim trenucima. Ali žao mi je da onda jedan takav popularni tip dođe u poziciju tako nešto staviti na javnom profilu, "jer je njemu bliska osoba to doživjela".

I je l zbilja jedini argument koji u takvoj raspravi mogu ponuditi „ne idi po biftek vegetarijancima“? I ako da, koliko „mesoždera“ koji bi htjeli probati prokulicu otpadne putem? Dodajem smajlije za dobronamjernost upita . Iako ste vjerojatno već i na ovo pitanje ovih godina odgovorile.