Kad god sam nazivala SOS ili tražila ovdje na forumu savjet (a to je bilo puno puta kroz dugo razdoblje jer mi je dojenje postalo relativno normalno, relativno bezbolno i bez svakodnevnih zastoja i mastitisa tek nakon 4-5 mjeseci staža), bila sam psihički raspadnuta i uopće nije bilo moguće realno ocijeniti je li osoba bila super ili samo obično ljubazna, je li savjet učinkovit, je li moglo i bolje i empatičnije i domišljatije.
Ono što sa sigurnošću mogu reći jest da sam dobivala i profesionalne savjete kako postepeno prestati dojiti, ako ocijenim da više ne mogu (a stvarno sam bila u komi), da ne govorim da me na početku nitko nije "odbio" kad sam se počela izdajati i polako uopće dojiti više od mjesec dana nakon poroda (dakle relaktacija od nule).

Uopće ne mogu zamisliti da bi neka savjetnica zvučala neempatično, podcjenjivački, svisoka, kritizerski, i sve ovo što je gore nabrojano. Istina, imala sam svoje favorite među njima, jedna me doslovno održavala na životu .
I točno je da nigdje ne piše s kakvim se sve teškim problemima žena kod dojenja može susresti i još gore, koliko oni mogu dugo trajati.